Razvlače se procesi, kriminalci nisu evidentirani

Nije baš uobičajena slika da prosvjeduju i radnici i poslodavci. I to, oni na istoj strani. Na drugoj – sud. U Velikoj Kladuši. Povod je bila presuda po kojoj se Mirsada Kekića ima vratiti na posao u Airvent, ali je razlog – uvjerenje da dio pravosuđa zapravo godinama potkopava, i tu tvornicu i te ljude, a sve zbog osobnih veza i poznanstava bivših i sadašnje predsjednice suda.

Odvjetnik Husein Mušić je bivši predsjednik suda i najvjerojatnije upravlja iz sjene ovim sudom, tvrdi direktor Airventa Nermin Alešević.

Alešević govori o čovjeku koji je s pozicije predsjednika Općinskog suda u Velikoj Kladuši pometen u jednoj od OHR-ovih poslijeratnih reformi pravosuđa. Vratio se kao odvjetnik. U Kladuši tvrde kako njegovi predmeti imaju poseban tretman, a aktualna predsjednica suda Jasmina Miljković to negira. O vraćanju Kekića na posao, kaže, nije odlučio taj već Kantonalni sud u Bihaću.

Ipak, stoji činjenica da je usporedo s onim koji je u to vrijeme gubio, Kekić preko nekadašnjeg suca Mušića tužbom inicirao još jednu parnicu, a o istom zahtjevu. Nju je vodila upravo sutkinja Miljković, ali je to zaustavio Kantonalni sud, koji je uvažio Airventov prigovor. Pitanje je – zašto toliko truda oko Mirsada Kekića? Naravno – i zašto je dobio otkaz? Pitali smo Kekića, koji odgovara: «On je naveo da sam ja otuđio mašine, da sam imao postupak u Krupi, da sam izostajao s posla. A nije naveo da sam radio prekovremene. Ja nisam mogao da se ne odazovem sudu ako me je sud pozvao. Ja sam izvršavao svoje obaveze kao svaki građanin BiH».

Nije da baš svaki građanin BiH brine i o stabljikama kanabisa u kući rođaka dok su oni na radu u inozemstvu, kao što je Kekić činio 2015. i 2016., ali o tome kasnije… Za kazneni postupak u Bosanskoj Krupi na koji se poziva Kekić, Alešević, kaže, saznao je tek kad se odmotavala priča oko krađe 8 aparata za zavarivanje u Sloveniji, svaki po 10.000 eura. A zbog te je krađe prije 6 godina i dao otkaz svom zavarivaču.

«Ja sam toj policiji dao izjavu da je Kekić meni nudio aparate i riješio policiji slučaj. I prema mom pravilniku o radu, to je teža povreda pravilnika i to je automatski otkaz», kaže Alešević.

Sud, međutim, nalaže vraćanje Kekića na posao, rješenjem koje je kasnije ukinuto upravo zbog prigovora dvostrukog postupanja. A pravo tek slijedi.

«U šestom-sedmom mjesecu iste godine 2010. SIPA ga je privodila za 5 kg eksploziva, a poslije se ispostavilo da ima tešku krađu u Bosanskoj Krupi», nastavlja Alešević.

Po Kekiću, ta je optužnica – slučajno podignuta: «Išao sam kroz jedno mjesto, bio sa svoja tri prijatelja. Međutim, taj postupak je završen, dobio sam sudsku presudu, oslobođen sam krivice».

A zapravo je obustavljeno, jer se prvooptuženi ubio. A zanimljivo je i kad je počeo postupak protiv Mušićevog branjenika za kradene aparate za zavarivanje. Tri godine prošlo je od prosljeđivanja optužnice iz Slovenije do prvog ročišta u Velikoj Kladuši, 2016. Zavlačilo se po ladicama. Raznim.

«Na moju inicijativu iz Slovenije i upit u kojoj je fazi predmet, meni javljaju da je predmet u Velikoj Kladuši. Šaljem upit na sud u Veliku Kladušu, predsjednica suda meni odgovara da je predmet od 2013. u Velikoj Kladuši, da još nije okončan, u kom sam ja glavni svjedok, a sutradan, znači 26. mi odgovara, 27. mi odmah šalju poziv na glavnu raspravu kao glavni svjedok u tom predmetu», priča Alešević.

Postupak je nepravomoćno okončan početkom ove godine, oslobađajućom presudom. Premda su čak i u njegovoj kući u vrijeme istrage nađeni ukradeni aparati.

«To mi je klijent, mislim jako dobar klijent, zbog toga što je majstor svog zanat i imao je više predmeta kod mene», kaže Husein Mušić, branitelj Mirsada Kekića.

Kekić ističe da je dva aparata prodao: «Dva aparata imao kod sebe, s kojima sam radio. Svjedoci imaju da sam ih kupio».

Alešević pojašnjava: «Ja sam tužiocima govorio sve kako šta radi i znao sam postupak – da će isti na svog saučenika iz Krupe, gdje su krali i koji je izvršio samoubistvo, svaliti sve. Doveo je dva svjedoka za aparate i zato je oslobođen».

Na Općinskom sudu u Velikoj Kladuši naišli smo na još neke zanimljive tvrdnje. Poput onih o kaznenoj evidenciji, za koju podatke dostavljaju sudovi nakon što njihova presuda postane pravomoćna.

«Ovaj sud ni u jednom predmetu nema na raspolaganju da je Mirsad Kekić osuđivana osoba», naglašava Miljković.

Kazala je i to kako ne zna hoće li policija baš dati novinarima uvid u kaznenu evidenciju. Jer zna da policija to po zakonu ne može. Ali, tu je odgovor nama iz tužiteljstva, iz kojeg se, uz ostalo, vidi da je Kekić upravo pred sudom koji ona vodi osuđen 2013. na godinu i pol zatvora ili 3 uvjetno: «Zbog krivičnog djela nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija, Općinski sud u Velikoj Kladuši je donio osuđujuću presudu, kojom je Kekić Mirsadu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci. Ova presuda potvrđena je presudom Kantonalnog suda u Bihaću dana 09.09.2013. godine».

Zašto je ovo još bitno? Zato što je u veljači 2016., kad je priveden u jednoj od najvećih akcija zapljena droge u Kladuši, Kekić već bio ili morao biti u upisan u kaznenu evidenciju.

«Pripadnici krim-policije Kantonalnog MUP-a izvršili su pretres obiteljske kuće u vlasništvu osobe inicijala K.M. u velikokladuškom naselju Glavica. Pronađen je laboratorij za kontinuirani uzgoj kanabisa s pratećom opremom, kao i veća količina narkotičkog sredstva skank», stajalo je tad u priopćenju MUP-a USK-a.

Iz tužiteljstva nam je potvrđeno kako je istraga protiv Kekića okončana, te se očekuje optužnica. I slanje na potvrdu. Možda čak i Općinskom sudu Velika Kladuša.

Mirsad Kekić nije čekao rasplet. Otputovao je rođaku u Njemačku. I to s 27.000 maraka u džepu koje su mu, po sudskom rješenju, netom prije puta isplaćene.

Imajući sve ove koincidencije u vidu, i te kako je uputno pitati je li prijateljstvo bivšega predsjednika suda, a sada odvjetnika Mušića s njegovim nasljednicima pripomoglo i njegovim klijentima. Idu li poznanstva ruku pod ruku s poznavanjem prava?

«Ja sam prijatelj i s jednim i s drugim odvjetnikom – i Airventovim i Kekićevim», kaže predsjednica Općinskog suda u Velikoj Kladuši.

Sudstvu je vjerovati, ali nije ovo jedini primjer iz kladuške prakse gdje se određene odluke čudno podudaraju s nekim životnim okolnostima, predmeti unedogled odugovlače, postupci preklapaju, a imovinski sporovi stoje u ladicama, stvarajući nered i konfuziju u privatno-pravnim odnosima, zemljišnim knjigama, poslovanju. Analiza svakog pojedinog primjera dala bi, tvrde nam u Kladuši, podjednako turobnu sliku – predugo traju ti procesi, a i kad dođu na red, ti procesi onda to ide u nekom drugom smjeru.

Nije suvišno spomenuti da je Kekić zajedno s još 7 osoba hapšen i 2012., u akciji SIPA-e zbog saznanja o organiziranoj proizvodnji droge za međunarodno crno tržište. Saznanja su to sa suđenja Rami Brkiću, bivšemu policijskom komesaru iz Bihaća. Tad su slobode lišeni i Senad Šabić iz Velike Kladuše, te Mirsadov rođak Satko Kekić, koji je danas, 4 godine kasnije, još jedini od njih u BiH – i to u zatvoru. U bijegu su i Brkić i Šabić, postoji međunarodna potjernica. Za Mirsadom Kekićem će biti raspisana tek ako se ne pojavi na suđenju. Naravno, ukoliko i optužnica bude potvrđena. Svaka sličnost s najnovijom kladuškom pričom, očito, nije slučajna.

federalna.ba

Related posts