Informativni web portal unsko sanskog kantona

Sarajka upoznala online i udala se za Egipćanina: Roditelji su mislili da sam poludila

Društvene mreže su pogodan teren za upoznavanje mnogih ljudi, poznanika, budućih poslovnih saradnika, ali i mogućih životnih saputnika.

Osim sada poznatih i popularnih Facebooka, Instragrama, Linkedina, Skypea i sl., prije samo nekoliko godina popularne su bile chat sobe u kojima nisi mogao vidjeti identitet, kao ni fotografiju osobe sa kojom pišeš, a naša današnja sagovornica je dokaz da se i tako može upoznati životni partner.

Nina je upoznala svog muža Mohameda u ICQ chat sobi i tada o njemu nije znala ništa.

“Upoznali smo se prije nekih šest godina na ICQ chat sobi i isprva je bila čista zezancija. On je imao smiješan nick u toj sobi i htjela sam da ga zezam, ali kako je vrijeme prolazilo tako smo i mi postali ozbiljniji. Svakodnevno smo chatali minimalno pet sati”, govori za Source Nina.

Nakon izvijesnog vremena oboje su shvatili da jedno drugome odgovaraju po priči i poželjeli da vide s kim razgovaraju i dogovorili razgovor na Skypeu. Ni sanjala nije da će se jednog dana udati za tog čovjeka.

“Prvi put smo se vidjeli na Skypeu poslije mjesec dana chatanja i iskreno nije mi bilo toliko bitno hoće li mi se svidjeti ili ja njemu jer je sve još uvijek bilo zezancija i meni prilika da vježbam engleski jezik”, iskrena je Nina.

Mohamed je u to vrijeme služio obavezni vojni rok tako da nije mogao napustiti zemlju, a online komunikacija se razvukla i na tri godine.

“Počeli smo uključivati naše roditelje u razgovore i nakon nekih godinu i pol počeli su planovi za upoznavanje i naravno online zaruke”, kaže naša sagovornica.

Obzirom da je ona tada imala samo dvadeset i jednu godinu roditelji su sudjelovali,ali je nisu shvatali ozbiljno.

“Njima je to bilo čudno, svi su mislili ja skroz prolupala. Vidjeli su da je ozbiljno kad je on počeo vaditi papire i vizu da dođe u Sarajevo. Jedino je moja seka bila uz mene i bila mi je najveća podrška”, kaže Nina.

Sa početka priče nebitni online poznanik postao joj je tada online zaručnik i Nina je počela sa njim da planira kako će se upoznati i vjenčati, obzirom da je on živio u dalekom Kairu, a ona u Sarajevu. Nakon tri godine dopisivanja i virtuelne veze Ninin izabranik joj je došao u Sarajevo.

“Jedva je preživio let od straha, jer se plaši aviona, a pogotovo jer prvo ideš iz Kaira do Istanbula, pa presjedaš za Sarajevo. Riječima ne mogu opisati osjećaj kada sam ga vidjela na aerodromu po prvi put. Bilo je totalno nerealno i trebalo mi je 24 sata da shvatim da je on stvarno tu pored mene uživo. Naredni dan je došao u naš stan, sjeo sa mojim ocem i tražio moju ruku za udaju”, priča nam Nina.

Ninin otac je pristao na brak, a nakon samo sedam dana ona je već bila u avionu za Kairo.

“Seki je bilo najteže kada sam krenula, a moj otac je pokušavao da sakrije koliko mu je teško, ali na aerodromu je tako jako stisnuo ruku od mog muža da je sva poplavila”, kaže naša sagovornica.

Kada je stigla u Kairo život nije bio nimalo jednostavan. Nikoga nije poznavala, nije znala jezik, tako da se samostalno nije mogla kretati.

“Nakon skoro godinu i pol počela sam pomalo sama izlaziti, prvo je bilo samo do supermarketa, a onda u shopping i teretanu. Nakon dvije godine u Kairu skupila sam hrabrost i potražila posao i veoma brzo našla posao učiteljice Engleskog jezika u predškolskom”, kaže za Source Nina Gegić.

Komunikacija sa mužem joj nije bila teška, obzirom da su prethodno tri godine komunicirali putem interneta. Razgovarali su na engleskom jeziku, a sada pomalo i na arapskom.

“Slažemo se veoma dobro jer imamo dosta sličnosti i iste interese. Ja pokušavam da dođem u Sarajevo bar jedan put u godini, a muž ne ide samnom jer ima strah od aviona”, kaže naša sagovornica.

U Sarajevu joj je bilo lijepo, ali Nina tvrdi kako je za nju, obzirom da je pokrivena mnogo lakše živjeti u Egiptu, lakše je našla posao i više je plaćena samim tim što je strankinja, tako da je udaja za Egipćanina bila dobra odluka u njenom životu.

/source.ba

Rad praznikom je prekršaj, propisane visoke kazne

Potpuno drugačije tumačenje historije i mogućnosti donošenja različitih zakona u godinama poslije rata dovele su do velikih različitosti između dva bh. entiteta i to u brojnim društvenim oblastima.

Jedna od takvih, gdje se različitosti možda najviše ispoljavaju, jesu praznici koji se obilježavaju na ova dva dijela bh. teritorije.

Kako su za Fokus.ba istakli iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, ova oblast je u Federaciji BiH regulisana nekadašnjim Zakonom o praznicima RBiH. Po ovom zakonu međunarodni praznici koji se slave u FBiH su Nova godina, Prvi maj i Dan pobjede nad fašizmom. Dok se prva dva praznika proslavljaju (neradno) po dva dana, Dan pobjede nad fašizmom se proslavlja radno.

“Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine – 1. Mart i Dan državnosti Bosne i Hercegovine 25. novembar, slave se samo jedan i to na dan samog praznika. Napominjemo da se svi navedeni praznici evidentiraju kao plaćeno odsustvo, za sve zaposlene, kako u javnoj službi, tako i u realnom sektoru“, navode iz ovog ministarstva.

Entiteskim zakonima propisane su i kazne za rad tokom praznika. Tako u Zakonu o praznicima RS-a stoji da pravna lica i lica koja profesionalno obavljaju uslužne i proizvodne djelatnosti čine prekršaj ukoliko rade u dane republičkih praznika.

Tako pravna lica mogu platiti kaznu i do 15.000 KM, dok lica koja profesionalno obavljaju uslužne i proizvodne djelatnosti mogu dobiti kaznu koja se kreće u rasponu od 500 do 1.500 KM.

Iz Ministarstva uprave i lokalne samouprave RS-a ističu da su u ovom zakonu navedeni republički i vjerski praznici kao i neradni dani s tim u vezi.

To su Nova godina (1. i 2. januar), zatim Dan Republike (9. januar), kojeg je, podsjećamo, zabranio Ustavni sud BiH, Međunarodni praznik rada (1. i 2. maj), Dan pobjede nad fašizmom (9. maj) i Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH 21. novembra.

Za razliku od Federacije BiH u RS-u se ne radi 9. maja kada se obilježava Dan pobjede nad fašizmom.

U zakonu je navedeno i da pojedini organi uprave mogu odrediti koje će insitucije raditi tokom praznika zbog određenih potreba građana.

/fokus.ba

Guardiola za Kolašinca pripremio 20 miliona funti?

Engleski mediji tvrde da je Pep Guardiola već pripremio 20 miliona funti za transfer Seada Kolašinca iz Schalkea u Manchester City.

Iako se nedavno pojavila informacija da Bayern ne želi čekati da sezona završi kako bi Kolašinac eventualno postao slobodan, te da će ga odmah pokušati dovesti u svoje redove, Guardiola je već poslao ogromnu ponudu na adresu Schalkea.

S obzirom da je preostalo samo pola godine ugovora, ovo je zaista velika ponuda, navodi engleski Daily Mail koji tvrdi i da bi dolazak Kolašinca u Manchester City značio i odlazak Gaëla Clichyja.

Već ranije, interes za Kolašinca pokazali su Stoke i West Ham, ali su se nakon toga u utrku za reprezentativca Bosne i Hercegovine uključili i veći evropski klubovi.

Ibišević o Leipzigu: Ljudi ne vole komercijalne klubove

Mediji u Njemačkoj današnji Leipzig porede s Hoffenheimom iz 2008. Tim koji je u maju iste godine senzacionalno ušao u njemačku elitu gotovo cijelim tokom jeseni je vodio u Bundesligi i pobijeđivao sve protivnike.

Prva zvijezda kluba bio je nenadmašni Vedad Ibišević koji je za polusezonu u Bundesligi postigao 19 pogodaka. Upravo će Ibišević narednog vikenda napadati gol Leipziga, a u izjavi za njemačke medije prisetio se vremena u kojemu je Hoffenheim bio hit.

“Bilo je to ludo vrijeme. Bili smo nepoznanica, ali i veoma kvalitetan tim koji se počeo graditi još u Cvajti u kojoj je u kadar uloženo čak 30 miliona eura. U početku je sve izgledalo zabavno, da bismo vremenom shvatili da smo iz utakmice u utakmicu sve bolji, pa je na koncu došlo do velike euforije“, prisjetio se Ibišević.

Smatra da današnji Leipzig nije poput Hoffenheima. Razlog je posve jasan.

“Ljudi baš i nisu skloni komercijalnim klubovima, a Leipzig je jedan od njih“, kazao je Ibišević, podsjećajući na košmar koji je uslijedio nakon bajkovite jeseni 2008.

“Povrijedio sam koljeno i to je nešto čega se ne volim prisjećati“, rekao je.

Gradonačelnik Fazlić: Trenutno stanje gradskog budžeta zahtjevati će nepopularne mjere i odluke

U Gradskoj upravi Bihaća danas je održana konferencija za medije na kojoj se prisutnim medijima i javnosti obratio Šuhret Fazlić, gradonačelnik Bihaća. Konferencija za medije sazvana kako bi se javnost obavijestila o stanju budžeta i zaduženosti grada Bihaća, kao i nekim gorućim pitanjima na koja javnost očekuje odgovore. Na početku je navedeno da će se ovaj vid komunikacije uvesti kao praksa u komunikaciji gradonačelnika s medijima i javnošću.

„ Svim građanima grada Bihaća i pravnim subjektima mora biti jasno da je Grad Bihać s današnim danom dužan oko 50 miliona KM po raznim osnovama. Ako se to stalno ima na umu mnoge buduće odluke gradonačelnika, koje će u određenim momentima možda biti i nepopularne, bit će jasnije onima koji žele da razumiju stanje u koje je ovaj grad doveden“ – istakao je u svom obraćanju gradonačelnik Fazlić.

Naveo je da je zadnja plata koja je isplaćena u organima uprave i javnim ustanovama za mjesec august ove godine, te da su neke od javnih ustanova čak pod blokadom Poreske uprave F BiH.

-„Neracionalno trošenje javnih sredstava dovelo nas je u ovo stanje u kojem se sada nalazimo, ali mi ćemo omogućiti da sve osnovne aktivnosti u gradu, poput javne rasvjete ili zimskog održavanja funkcionišu. Na žalost, Gradska uprava je u proteklom periodu umjesto da bude u funkciji privrede, gušila istu na način što je ugovarala i stvarala ogromne obaveze kod dobavljača koje nisu izmirivane, pa su tako mnoge firme došle u problem krivicom Grada „-kazao je gradonačelnik Fazlić.

„ Jedan od takvih primjera je slučaj sa prevoznicima gdje je napravljena odluka o plaćanju prevoza za sve učenike ne uzimajući u obzir da li je Grad u mogućnosti da to finansira. Sam koncept te odluke je upitan jer se prevoz plaća svim učenicima sa područja grada Bihaća bez obzira da li oni stvarno koriste ili ne koriste taj prevoz, da li su im roditelji imućni ili su u stanju socijalne potrebe . Trenutni ugovor traje do kraja prvog polugodišta, a onda ćemo pokušati naći model koji će biti u funkciji stvarne potrebe učenika, a ne kao populistička odluka“- naglasio je gradonačelnik Fazlić.

Gradonačelnik se osvrnuo i na dnevni red sutrašnje 2.sjednice Gradskog vijeća Bihać, a posebno na 4. tačku – Prijedlog Odluke o kratkoročnom zaduživanju Grada Bihaća za 2017. Godinu, objašnjavajući da se tu ne radi o dodatnom zaduženju nego o kratkoročnom Revolving kreditu koji je u funkciji još od 2013. godine, koji je po logici stvari s novom godinom trebao biti vraćen, ali nije i iz tog razloga mora biti produžen.

„Postojeći revolving kredit nije neko veliko opterećenje za Grad Bihać i on nam je potreban da funkcionišemo. Najveći problem Grada je kredit od 13 miliona maraka koji je nastao mnogo godina ranije sa grejs periodom, pa je reprogramiran povećan i tek sada, u mjesecu februaru naredne godine, pristiže na naplatu sa oko 50 hiljada KM mjesečno“ istakao je gradonačelnik Fazlić.

Na pitanje novinara kada će biti donešen budžet za narednu godinu odgovorio je da Gradska uprava neće biti u mogućnosti donijeti budžet za narednu godinu do kraja ove godine, nego da će se vjerovatno ići sa odlukom o privremenom finansiranju, kako bi se ostvario prostor da se dobije bolji uvid u nastale obaveze i stvorile pretpostavke za donošenje realnog budžeta.

Detalji ubistva u Bihaću: Haris je Seada prvo udario autom, a onda sasuo rafal u njega

Bosnu i Hercegovinu je sinoć potresla vijest o ubistvu Seada Durakovića, pripadnika Oružanih snaga BiH.

Sead Duraković ubijen je u neposrednoj blizini svoje kuće u ulici Skendera Kulenovića najvjerovatnije bježeći pred ubicom Harisom Balićem.

Kako saznajemo, Balić ga je prvo udario autom a onda više metaka ispalio u njega u dvorištu jednog komšije.

Balić važi za neuračunljivu osobu, nezvanično ima čak i papire za svoju psihičku bolest.

Ubica je nakon hapšenja bio u šoku. Također, kako saznajemo, nije bio problematičan mladić, a navodno je Durakoviću posudio određenu sumu novca.

Obdukcija tijela ubijenog Seada Durakovića bit će obavljena danas u 17 sati po nalogu tužioca. Inače, Sud BiH je u novembru ove godine prvostepenom presudom proglasio Seada Durakovića krivim za protuzakonito posredovanje prilikom zapošljavanja i osudio ga na tri godine zatvora, dok je Sead Fazlić osuđen kao pomagač na šest mjeseci zatvora.

Duraković je proglašen krivim što je kao visokopozicionirani oficir u Oružanim snagama BiH (OS BiH) od 2011. do 2014. godine obećavao osobama da će se zaposliti kao oficiri i vojnici u OS BiH sa ciljem pribavljanja protivpravne imovinske koristi.

Kako se navodi u presudi, Duraković je zahtijevao iznose od 500 do 2.500 KM, a da niko od oštećenih nije primljen u OS BiH. Fazlić je proglašen krivim zbog toga što je u dva navrata nosio kovertu sa novcem od osobe kojoj je Duraković obećao zaposlenje za njegovog sina.

/avaz.ba

Utvrđeni kandidati lokalnih zajednica iz USK-a za Skupštinu Saveza općina i gradova F BiH

Na zahtjev Predsjedništva Skupštine Saveza općina i gradova F BiH u Bihaću je danas održan radni sastanak gradonačelnika Bihaća i načelnika općina sa područja Unsko-sanskog kantona. Na sastanku su jednoglasno usvojeni prijedlozi kandidata ispred osam lokalnih jedinica USK-a kada su u pitanju izbori čelnih ljudi Skupštine Saveza općina i gradova F BiH , Nadzornog odbora , te raznih komisija koje djeluju u okviru Saveza.

Kako su istakli čelni ljudi svih osam lokalnih jedinica, s obzirom da dugi niz godina niko iz Unsko-sanskog kantona nije bio izabran u rukovodstvo Skupštine Saveza , očekivanja su da bi prilikom izbora Unsko-sanski kanton trebao dobiti poziciju predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg Skupštine Saveza općina i gradova F BIH.

Gastarbajteri se vraćaju kući: U Njemačkoj sam radio od jutra do sutra i svima sam bio dužan

Gastarbajteri iz Tomislavgrada ispričali su za “Večernji” svoja iskustva o radu u Njemačkoj, a ona, kako kažu, nisu bila nimalo idealna ni lijepa. Mnogi koji rade u Njemačkoj ne mogu si priuštiti povratak kući za božićne praznike.

Mnogi Duvnjaci na radu u Njemačkoj ne žive u blagostanju. Rade na baušteli, a ne mogu sebi priuštiti kartu za put kući za praznike. Mnogi tako neće Božić provesti sa svojim najmilijima u Tomislavgradu. Taj će luksuz imati oni koji su novac za put od nekoga posudili.

Život u Njemačkoj ostavio gorak okus

Ivan Baković (29) ispričao je kako mu je život u Njemačkoj ostavio gorak okus u ustima. Tamo je radio prije dvije godine. Kod kuće je čuo priče kako su u Njemačkoj mogućnosti mnogo bolje pa je i sam odlučio probati. Tih godinu dana i tri mjeseca bili su mu najduži u životu, ispričao je.

“Bio je to period kada sam radio više nego ikada, a u isto vrijeme svima sam bio dužan. Radilo se od jutra do sutra, a nije bilo novca za život i uzdržavanje porodice u Hercegovini”, rekao je Ivan koji je u Njemačkoj radio na baušteli, u kompaniji kojoj su vlasnici bili Hrvati.

Kad je napokon otplatio sve dugove, odustao je od “njemačkog sna” i vratio se u Tomislavgrad na svoje staro radno mjesto vozača autobusa. Više nije u dugovima i gradi vlastitu kuću, a kad autobusom dođe u Njemačku, nije mu lako i veseli se povratku kući.

“Radi se minimalno 13 sati dnevno”

Život u Njemačkoj nije onakav kakvim ga ovdje opisuju, kaže Ivan. On se svakog dana budio u 4.30 ujutro, a kući bi dolazio tek navečer. Radio je minimalno 13-14 sati dnevno, a plaće nisu onakve kakvima ih opisuju jer država uzima mnogo nameta pa ostane tek za stan i hranu. Ivan je zaključio da se to ne isplati. Osim toga, zbog načina života je jako smršavio, a živio je u maloj sobici koju je dijelio s još nekoliko ljudi, a njih 25 je dijelilo jedan toalet.

Te godine nije imao za autobusnu kartu kako bi došao kući za Božić.

“Ja, koji radim od svoje 17. godine i nikada u životu ni od koga nisam uzeo ni marku, morao sam pitati prijatelje novac kako bih mogao doći kući. To mi je bio najgori Božić ikada”, rekao je Ivan.

Kad se ipak vratio kući, shvatio je da ga dijete više ne prepoznaje. To mu je bilo jako teško.

Cijene opušteniji i jeftiniji život u BiH

Kad se vratio kući, naučio je cijeniti život u Bosni i Hercegovini. Ivan kaže da se velik broj gastarbajtera ipak vrati kućama, ali o tome baš ne pričaju.

Još jedan povratnik Mišo Krišto ispričao je kako njegova rodbina u Njemačkoj jedva čeka povratak kućama. On je pak neko vrijeme radio u Zagrebu, ali ipak se odlučio na povratak svojima u Tomislavgrad.

“Živio sam u Zagrebu nekih sedam do osam godina i onda sam se vratio pomoći u projektu pokretanja farmi. Nije isto živjeti negdje sa strane ili tamo gdje si rođen, odrastao, završio školu. Ovdje mi je lakše raditi 12 sati dnevno ako treba nego u Zagrebu osam sati”, kaže Mišo koji je ispričao kako kod kuće cijeni opuštenost i jeftiniji život, prenosi “Večernji“…

Mišo je ispričao kako je i kod kuće moguće uspjeti. Na farmi poput one na kojoj on radi, uzgaja se stoka, ali i hrana kojom se stoka hrani. Namjeravaju zaposliti još nekoliko ljudi i koristiti resurse Bosne i Hercegovine.

/vecernji

Suha Međa – mjesto na kojem su zaustavljene dvije srpske vojske

Ove godine navršava se 140 godina od herojske pobjede Krajišnika nad Karađorđevićem i njegovim ustanicima. Toj velikoj pobjedi regularnih bosanskih trupa i nizu dramatičnih situacija koje se vežu za ovaj događaj u historiografskim krugovima nije se do danas pridavala veća pažnja

U odnosu na državne granice koje idu većim riječnim tokovima i planinskim masivima, granice koje prolaze preko nižih orografskih uzvišenja bile su oduvijek izloženije udaru napadača. Prilikom sklapanja mirovnih ugovora i iscrtavanja geografskih karata bile su obično podložne stanovitim korekcijama. Stoga je pravo čudo kako su se stoljećima uspjeli održati pojedini dijelovi bosanskohercegovačke granice, a da uz to nisu pratile veći riječni tok ili teško prohodni planinski masiv. Jedna od takvih dionica jeste i dio granice na sjeverozapadu poznato kao Suha Međa.

Stara bosanska granica

Nakon što su prema odredbama Karlovačkog mira 1699. godine određene sjeverne, zapadne i jugozapadne granice današnje Bosne i Hercegovine (ranije Bosanskog ejaleta), one se nisu bitnije mijenjale kasnijim mirovnim ugovorima u Požarevcu, Beogradu, Svištovu i Berlinu. Dio granice na sjeverozapadu, na potezu od Bosanskog Novog, preko Bosanske Krupe i Bužima, skoro do Velike Kladuše, stoljećima je poznat pod nazivom Suha Međa. Ova je granica posljednje i do danas konačno oblikovanje naspram sjevernog susjeda imala u doba sklapanja Svištovskog mirovnog ugovora 1791. godine, što je svrstava u red najstarijih međudržavnih granica u Evropi. Baš od tog vremena osmanske vlasti započinju plansko naseljavanje pravoslavnih kmetova iz Like i Dalmacije u ovo područje, što će potrajati sve do izbijanja Velike istočne krize. U godinama nakon Drugog svjetskog rata stanovništvo Suhe Međe započinje masovna dobrovoljna preseljavanja u ravničarske krajeve Vojvodine, tako da su se do danas na bosanskom dijelu granice zadržali samo rijetki potomci nekad veoma brojnih pravoslavnih porodica.

Suha Međa dobila je naziv po brojnim brdima, većim i manjim brežuljcima i kosama, gorovitom području čija nadmorska visina ne prelazi 630 metara. U dužini od blizu 40 km zračne linije povezuje dvije granične rijeke, Unu i Glinu. Koliko je poznato, ovaj se toponim u historijskim izvorima prvi put spominje još 1784. godine, kada je izbio spor oko “suhe međe”. Kako to navodi historičar Galib Šljivo, na insistiranje Habzburgovaca za korekcijom granice te ustupanjem čitave teritorije do rijeke Une došlo je do jačih čarkanja između stanovnika Bužima i habsburških graničara, što je bio povod da u Bosnu stigne sultanov izaslanik Ahmed-aga Karađozbegović i smiri strasti u ovom dijelu Bosanske krajine.

Ćorkovača, mjesto logorovanja Petra Karađorđevića

Širi prostor Suhe Međe u posljednja tri stoljeća bio je vrlo često interesantan različitim pretendentima za prodor i upad na bosanski teritorij. Stoga su u više navrata neki od lokaliteta uz samu granicu bili pozornica važnih historijskih dešavanja. Ali, bez obzira na prirodne pogodnosti terena, u više se navrata pokazalo da je taj dio bosanske granice “vraški” uklet za svakog napadača, što se više puta potvrdilo kroz herojske pobjede vrlo odlučnih i dobro organiziranih Krajišnika. Sve poznate bitke koje su se vodile na ovom području, posebno one iz posljednjeg rata (Munja ’93 i Breza ’94), dodatno su potvrdile da je Suha Međa neprobojni bedem na kojem se stoljećima branila Bosna i kalio ratnički mentalitet krajiškog čovjeka.

Jedan od najznačajnijih događaja iz 19. stoljeća, a koji se veže za područje Suhe Međe, bio je ustanak koji je na ovim područjima vodio Petar Karađorđević Mrkonjić. Mimo volje obrenovićevske Srbije, koja je tražila da se povuče iz ustanka, Karađorđević je sve do ljeta 1876. godine boravio na Suhoj Međi – od Bojne, preko Bućevaca i Ćorkovače, sve do Dobrog Sela.

Ove godine navršava se 140 godina od herojske pobjede Krajišnika, u prvom redu Bužimljana, nad Karađorđevićem i njegovim ustanicima. Toj velikoj pobjedi regularnih bosanskih trupa i nizu dramatičnih situacija koje se vežu za ovaj događaj u historiografskim krugovima nije se do danas pridavala veća pažnja. Naprotiv, sve ono što je ostalo zapisano doima se kao jednostrano i nacional-romantičarskim bojama napisano štivo. Nakon austrougarskog razdoblja, u Jugoslaviji se pojavljuju prve službene verzije istine o Karađorđevićevom četovanju po Suhoj Međi. Na tragu velikosrpske hegemonije i umiljavanja beogradskim vlastima lokalni srpski politički predstavnici u bosansko-krupskom srezu 1925. godine podigli su i spomenik kralju Petru, na mjestu gdje je, kakve li ironije, Karađorđević bio poražen. Spomenik je oštećen u Drugom svjetskom ratu, a ruševni ostaci zarasli u gustiš i danas se nalaze na jednoj od kosa Ćorkovačkog platoa.

Nuhan Dizdarević – čovjek koji je zarobio Karađorđevića

Objavljena literatura o navedenom ustanku i četovanju po Suhoj Međi ne tretira one detalje koji nisu išli u prilog velikosrpskoj historiografiji. Tako najpoznatije djelo o navedenom ustanku predstavljaju lični Karađorđevićev dnevnik pod nazivom Dnevni zapisi jednog ustaša o bosanskohercegovačkom ustanku 1875–1876 godine. Kako s druge, bosanske strane nije opisan ovaj ustanak, do danas se jedina bosanska verzija ovog događaja sačuvala u naširoko rasprostranjenim usmenim predajama lokalnog stanovništva. Bez obzira na to što im treba pristupati s velikom dozom opreza, ovi oralni izvori donose niz zanimljivih priča o ustanku i ustanicima te o grupama i pojedincima koji su im se hrabro suprotstavili i, na koncu, do nogu ih porazili.

Usmeno predanje od zaborava čuva spomen na dvojicu aktera navedenog događaja, dvojicu gazija, od kojih je jedan položio svoj život, a drugi preživio ustanak. Habib Sijamhodžić, čiji se mezar s nišanom nalazi pored Stare drvene džamije u Bužimu, po predaji njegova praunuka Hasana (1931–2014), u jednoj od bitaka na Ćorkovačkom platou zadobio je sedam rana koje su ga koštale života. Pored iskazanog junaštva, za njega se vezuje i nesvakidašnji poduhvat odlaska na hadž na vlastitom konju 1869. godine. Snagu i istinitost ove usmene predaje potvrđuje i natpis s nišana, u kojem, između ostalog, piše: “Merhum el gazija hadži Habib Sijamhodžić, 1293. hidžretska/1876. gregorijanska godina.”

Najzanimljiviji detalj iz ovog ustanka jeste predaja o Karađorđevićevom zarobljavanju od strane Nuhana Dizdarevića. Karađorđevićeva četa, duže vrijeme stacionirana na brdu Ćorkovača, u nekoliko navrata imala je jake vojne okršaje s Bužimljanima. Nakon bitke u Dobrom Selu 26. juna 1876. godine, te dva dana kasnije i na Bućevcima, posljednja i najznačajnija dogodila se 7. jula, kada su ustanici do nogu potučeni. Kako veliki broj najstarijih stanovnika u Bužimu, a posebno Nuhanovih potomaka u Čavi, i danas vrlo uvjerljivo kazuju, u ovoj posljednjoj bici, vođenoj “prsa u prsa”, koja je označila i kraj ustanka u bužimskom kraju. Nakon što su Karađorđevićevi najbliži saborci pobjegli ostavivši ga na cjedilu, zarobio ga je Nuhan Dizdarević. Nakon zarobljavanja, saznavši o kome je riječ, dobrodušni Nuhan odlučio mu je pomoći da se spasi. Poslije nekoliko dana skrivanja Karađorđevića, u buretu (“drvenoj kaci”) ga je deportirao na teritorij Austro-Ugarske. Prema pričama mještana, ni Karađorđević nije zaboravio ovu uslugu. Dolaskom na vlast u Srbiji, obilato je nagradio Nuhana, koji je ubrzo postao jedan od najimućnijih trgovaca bužimskog kraja.

Historija se ponovila – neuspjeli pokušaj Ratka Mladića

U svom dnevniku Dnevni zapisi jednog ustaša o bosanskohercegovačkom ustanku 1875–1876 godine, 1. juna 1876. godine Karađorđević je zapisao: “Danas, Turci su nam poručili aber, da ćemo se mi iz Ćorkovače iseliti ili će oni iz Bužima. Bogme, ovo će pre posljednje biti…” Ubrzo se ispostavilo da je srpski plemić imao krivu procjenu. Sličnu poruku ostavio je i Ratko Mladić 1994. godine boraveći na Suhoj Međi, prilikom planiranja i komandiranja srpskim vojnim jedinicama u osmodnevnoj operaciji Breza ’94. Pripremajući se za veliku bitku, s ciljem podjele Bihaćkog okruga na dva dijela, u svom dnevniku zapisao je sljedeće: “Ovdje je sve najbolje što ima srpska vojska. Za sedam dana ući u Bužim, slomiti kičmu 5. korpusu, uništiti 505. brigadu. Ne smije ni pile ostati živo, ni jedna cigla neprevrnuta, a dalje cazinskom gredom spojiti se s našim snagama na Željavi, prepoloviti Bihaćki okrug na dva dijela. Lijevo od Une Fikretu Abdiću dati na upravljanje.” Zahvaljujući neviđenoj hrabrosti boraca Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, ni ovaj se put nisu obistinile prijetnje i poruke iz dnevnika jednog od najvećih krvnika 20. stoljeća. Tako je u rasponu od 118 godina Suha Međa dva puta ostala nepremostiva bosanska brana. Prvi put za Petra Karađorđevića, kasnijeg srbijanskog kralja, drugi put za Ratka Mladića, generala tzv. Vojske Republike Srpske.

Od Velimira Stojnića do Izeta Nanića

Za šire područje Suhe Međe vezuju se dvije velike vojne ličnosti, narodni heroj Velimir Stojnić i general Izet Nanić. Prvi se rodio, a drugi je poginuo na ovom lokalitetu. Velimir Stojnić rodio se 1916. godine u Dobrom Selu, s bosanske strane granice, gdje mu je otac Stevan služio kao narodni učitelj. A Izet Nanić poginuo je 1995. godine u rejonu Vijenca, s hrvatske strane Suhe Međe. I jedan i drugi, kao markantne vojne ličnosti, svojim podvizima i postignućima obilježili su jugoslavensku, odnosno bosanskohercegovačku savremenu historiju.

Posmatrano iz današnjeg ugla, ali i sve izvjesnije budućnosti, širi prostor Suhe Međe ugroženiji je nego ikad prije, uzme li se u obzir planirana izgradnja odlagališta nuklearnog otpada u Trgovskoj gori, sa susjedne, hrvatske strane granice. Dođe li do realizacije tog projekta, protiv čije se konkretizacije još uvijek vode znatne aktivnosti vladinog i nevladinog sektora države Bosne i Hercegovine, ali i pojedinih lokalnih zajednica Republike Hrvatske, posljedice za stanovništvo šireg područja Suhe Međe mogle bi biti pogubnije od bilo kojeg vojnog pohoda iz skorašnjeg ili ranijeg perioda historije.

/stav.ba

Bilić u januaru želi dovesti Fellainija i Begovića kako bi spasio sezonu

Menadžer West Hama Slaven Bilić zainteresovan je za dovođenje dva nogometaša u januarskom prijelaznom roku, a to su veznjak Manchester Uniteda Marouane Fellaini i golman Chelseaja Asmir Begović.

Čekićarima je jasno da moraju dovesti kvalitetna pojačanja u januaru kako bi na kraju sezone izbjegli ispadanje u Championship. Dosad su prioritet bili napadač i desni bek, međutim, s obzirom na činjenicu da je ekipa samo bod iznad opasne zone, nameće se zaključak da će West Hamu biti potrebno više kvalitetnih nogometaša.

Bilić je zbog loših rezultata pod pritiskom, a nedavno je obavio razgovor sa suvlasnicima Davidom Sullivanom i Davidom Goldom, od kojih je dobio podršku da spasi ovu sezonu.

Nove “mete” su belgijski reprezentativac i član Manchester Uniteda Marouane Fellaini te bh. reprezentativac i golman Chelseaja Asmir Begović.

Fellaini bi donio prijeko potrebnu snagu u sredini terena, a njegova budućnost na Old Traffordu je neizvjesna. Ipak, Bilić vjeruje da bi on bio dobar dodatak njegovoj ekipi uz novog napadača.

Također, golman Adrian gubi Bilićevo povjerenje, a njegovu poziciju bi mogao preuzeti Begović koji je rezerva u Chelseaju.

/klix.ba

Go to Top