Štrbački buk sa spektakularnim vodopadom, visokim 24,5 metara, krasi Nacionalni park “Una”, baš kao i biserni kompleks slapova u Martin Brodu, a tu su i Kulen-Vakuf, najveće naseljeno mjesto ovog parka, s džamijom sultana Ahmeda I iz 17. stoljeća, Dvoslap i Troslap na Lohovu, šest džamija, tri crkve, manastir Rmanj, stari srednjovjekovni i osmanski bedemi Ostrovice, Havale, Orašca, Kliševića kule…
Prekrasna Una sa pritokama Uncem, koji stiže iz susjedne Hrvatske, i pet kilometara dugom Krkom, ribarski reviri, biciklističke staze, autokampovi i eko-sela, bogata fauna i flora s endemima poput runolista i bosanske perunike… Ovdašnji ljudi iz Orašca, Ćelija, Ćukova, Kulen-Vakufa nude med, svježe voće i povrće, proizvode od bilja… Sva ta ljepota krasi Nacionalni park.
Uređene plaže
Nemoguću misiju da u jednom danu obiđemo ovaj prekrasni rezervat prirode, mijenjamo za moguće i najbolje rješenje – posjetu Štrbačkom buku, sada već svjetskoj atrakciji.
Već u Orašcu susrećemo prve raftere, grupu od stotinjak Zagrepčana željnih adrenalinskih izazova na divljoj vodi. S njima je u pripremi raftinga bjelobradi šeširdžija Senad Zulić Bijeli, vlasnik agencije “Bijeli Una rafting”. Oni će se potom u koloni kombija s čamcima i opremom uputiti ka Šrbačkom buku.
Duž osam kilometara dobro održavanog makadamskog puta su uređene i čiste plaže s klupama za odmor, kantama za smeće i poljskim WC-ima. Skoro 800 metara od Štrbačkog buka susrećemo prve zaposlenike Parka. Recepcioner Hajrudin Selimović u službenoj uniformi sve u trku “upušta” turiste. Sve se završava na prozoru suvozača – ulaznica, prospekt, savjet…
Drvena šetnica
Na Štrbačkom buku vrvi od ljudi. Rafteri primaju posljednje upute prije dodira s Unom. Bračni par iz Francuske sa psom uživa u svakom djeliću prostora. “Pucaju” se selfiji na sve strane. Drvena šetnica kojom se spuštamo do slapova, duga 400 metara, sigurna je i urađena “u dosluhu” sa prirodom.
Na jednom mjestu stoji posveta pokojnom Bošku Marjanoviću, tvorcu “Unskih smaragda”, na stijeni uklesana njegova misao: “Rijeku Unu ne treba čuvati od ljudi, već učiti ljude da čuvaju Unu.” Na velikoj drvenoj platformi, najbližoj vodopadu, načičkalo se mnogo ljudi – prisustvuju prizoru spuštanja gumenih plovila niz 25 metara visoku vodenu zavjesu.
Potom se rafteri pod punom spremom spuštaju u podnožje vodopada, odakle kreću u avanturu. Dubokim šumom vodene mase i vodenom izmaglicom prati ih najljepši unski, a možda i evropski vodopad.
Brojni turisti
Dnevna karta za odrasle košta šest, za djecu stariju od sedam godina četiri, za penzionere dvije marke, a besplatno je za ratne vojne invalide i šehidske porodice. I novinare.
– Najviše nam dolaze turisti iz Slovenije, Hrvatske, Austrije, Njemačke, a mnogo je gostiju i iz zemalja Bliskog istoka – govori Hajrudin Selimović.
U to se ubrzo uvjeravamo – arapske bračne parove s djecom srećemo na skoro svakom koraku. Selimović kaže kako je park oživio već u martu, dok su se još bijelile krpe snijega. – piše avaz.
