Minela Karišik napustila je Bosnu i Hercegovinu nakon završetka srednje škole. Imala je namjeru da upiše fakultet, ali prema iskustvima rođaka koji su završili studije, a i dalje sjede kući bez posla spakovala je kofere i otišla u Austriju.
Život u Austriji nije med i mlijeko, ali je za razliku od života u Bosni i Hercegovini sve zakonsku uređeno, a i posla ima za sve koji žele raditi.
“Išla sam u Građevinsko geodretsku školu u Sarajevu. Kada sam je završila razmišljala sam o fakultet, ali kada sam vidjela stanje u BiH i stanje studenata kada završe fakultet i toliku nezaposlenost, odlučila sam da idem van BiH”, rekla je za Source Minela Karišik.
Minela je imala olakšavajuću okolnost pri odlasku u inostranstvo, a to je porodica od koje je nekoliko njih već živjelo vani. Kako u Sarajevu nije našla svoje mjesto pod suncem, zaputila se put Austrije.
“Imala sam porodicu u Austriji i oni su mi pomogli, došla sam ovdje i našla sam posao, radila sam par mjeseci i upoznala sadašnjeg muža”, iskrena je Minela Karišik.
Čim je došla u Austriju počela je tražiti posao, kako nikome nebi smatala i bila “na grbači”. Željela je da radi i sama zarađuje za život.
“Pomogla mi je rodica da nađem posao, međutim, imala sam nesuglasica sa šefom i šeficom i morala sam napustiti taj posao. U međuvremenu sam se udala za momka kojeg sam upoznala u Austriji i počela sama da tražim novi posao”, kaže nam Minela.
Ono što je neophodno za normalno funkcionisanje u svakoj državi jeste poznavanje njihovog jezika, a Minela je u Bosni i Hercegovini njemački učila samo u osnovnoj školi.
“Imala sam osnovno poznavanje jezika, ali to mi nije bilo dovoljno. Ovdje kada sam došla shvatila sam šta moram i počela učiti jezik”, kaže naša sagovornica.
Posao je našla u jednom turističkom mjestu u Austriji, kao kuharica u hotelu.
“Razlika života u Austriji i Besni i Hercegovini je ogromna. U Austriji prije svega imam sigurnost. Kada sam našla posao odmah su me prijavili i imam zdravstveno osiguranje, penziono i radni staž. Imam puno rodibine u Sarajevu tako da znam kako je tamo, većina moje rodbine je radila, a nije bila prijavljena, a to su tek saznavali prilikom davanja ili dobijanja otkaza, a kada bi se žalili šefovi, obzirom da su na visokoj nozi, neki su kriminalci ili bitni ljudi prijetili su da će im ako ih budu tužili napraviti neki problem. To se u Austriji ne može desiti, ovdje je sve zakonski regulisano”, rekla je za Source Minela Karišik.
I za vrijeme boravka i života u Bosni i Hercegovini, odnosno njenom glavnom gradu Sarajevu, Minela je pokušavala naći posao, ali je to sve bilo malo ili nimalo plaćeno.
“Radila sam par mjeseci dok sam u Bosni bila u trgovini. Imala sam platu 400 KM, a od toga nisam uspjevala da pokrijem osnovne potrebe u životu, a kamoli nešto više, da sebi kupim, da odem na godišnji odmor i slično”, kaže naša sagovornica.
Od kako je otišla u Austriju, njen život se iz korijena promijenio. Sada živi sa mužem, oboje su zaposleni, a novinarki našeg portala je otkrila kolika su njihova mjesečna primanja. Obzirom da naša sagovornica nije željela za javnost govoriti kolike su im plate, recimo da prosječni Sarajlija često digne kredit u tom iznosu (ako je kreditno sposoban) da bi kupio sebi nešto vrijednije, npr. automobil.
“Muž i ja radimo i uvijek nam kada sve poplaćamo ostane nešto novca i da uštedimo. U Bosni je problem što je visok standard, a mala primanja. Ovdje su solidne plate, a kada pogledmo prehrambene artikle namirnice su dosta jefinije nego u Bosni, zato nam novca i ostane. Naše plate rasporedimo na kiriju, račune, osiguranje auta, životne potrebe i imamo da pošaljemo i našim porodicama u Bosni, da im pomognemo malo”, iskrena je Minela.
Ono što je skuplje u Austriji, pretpostavljate, su cigarete i alkohol.
“Ja sam pušač, cigare su skuplje ovdje u odnosu na cijene u Bosni. Najjeftinije su 3,70 eura, ali u odnosu na standard i plate nisu toliko skupe”, kaže naša sagovornica.
Osim toga, u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, skuplje su i kirije stanova, a malo ko ima svoj stan. Najjefiniji stan, manje kvadrature, na nekoj lošijoj lokaciji u Austriji iznosi 400 eura.
“Iako je moja porodica u Bosni i moji roditelji, iako sam ja sam jako nostalgična i jako privržena porodici, ako bih opet morala da razmislim da li da odem ili da ostanem, ja bih opet otišla jer ovdje je mnogo bolji život nego u Bosni”, iskrena je Minela Karišik.
source.ba
