Tokom godina Italiju je pogodilo nekoliko razornih potresa. Posebno nesigurno područje je centralna Italija gdje se spajaju evroazijske i afričke tektonske ploče, što je i dovelo do potresa.

Ali jedna poznata istorijska građevina ostala je neoštećena tokom svih tih godina i potresa – krivi toranj u Pizi. Ključ njegove dugovječnosti nedavno su otkrili stručnjaci koji pomno prate ovo arhitektonsko čudo.

Krivi toranj je izgrađen na temeljima mekog tla s konstrukcijom od nekoliko spratova. Inženjeri su u prošlosti mislili kako će se nagib izravnati sam tokom godina, ali to baš i nije bilo tako. Od završetka njegove izgradnje, 1372. godine, stručnjaci se trude da ga održe.

Godine 1964. italijanske vlasti krenule su u potragu za idejama koje bi pomogle u održavanju tornja i sprečavanju njegovog urušavanja.

Na stolu se tada našlo niz prijedloga, od tečnog azota do ekstrakcije tla, a sve sa ciljem da se ovo arhitektonsko čudo održi na životu. Uprkos brizi o mogućem urušavanju, toranj je izdržao potrese od 6 stepeni po Rihteru.

Tajna je, kako kažu stručnjaci, upravo u temeljima, u tlu, zbog kojeg je toranj i nakošen. Upravo nagib spašava toranj u slučaju potresa. Spasonosnu ulogu ima i visina tornja od 55 metara u kombinaciji sa krutim mramorom od kojeg je izgrađen. Sva ova tri važna elementa mijenjaju vibracijske karakteristike tornja pa mu tako potres ne može naškoditi, piše “Popular Mechanics”.

“Ironija je u tome što je upravo tlo koje je uzrokovalo nestabilnost i nagib tornja gotovo do ruba uništenja, zapravo i omogućilo preživljavanje jakih seizmoloških događaja”, rekao je Džordž Majlonakis, sa univerziteta u Bristolu, koji u saradnji s italijanskim stručnjacima sprovodi istraživanje.

Krivi toranj u Pizi star je gotovo hiljadu godina. Izgradnja zvonika romaničke katedrale započela je 1173. godine, ali su radovi nakon izgradnje trećeg sprata obustavljeni zbog poniranja tla pod tornjem. Nastavljeni su 1275. godine i već tada su pokušali da ga ‘isprave’. Sedmi sprat je završen krajem 14. vijeka.

Toranj je visok 55 metara, promjera 16 metara, a vrh mu je nagnut 4 metara u odnosu na temelje. Naginjao se u prosjeku 1 mm godišnje, a deset godina, od 1990. do 2001., bio je zatvoren za posjete zbog građevinskih zahvata kojima se pokušalo zaustaviti naginjanje. Tada su stručnjaci toranj uspjeli da isprave za 45 centimetara te je ponovno otvoren za javnost.

Naučnici su 2013. godine kreirali posebnu 3D mapu građevine kako bi bolje razumjeli kako je moguće da i dalje stoji, ali iako se provodi niz istraživanja i pomno prati svaki pomak tornja, njegov ‘život’ i dalje je misterija koju prate naučnici diljem svijeta.

(Express,hr)