Nije bilo tako davno kad na Bosnu navališe barbari sa svih strana. Mnoge vojske ovu zemlju gaziše, da je prisvoje, osvoje, da je otmu ne uspješe. Sviju njih više nema i sviju ih skupa neće biti a ona, Bosna i Hercegovina i dalje postoji i svjedoči o sebi, svjedoči o Bošnjacima kao samosvojnom, samobitnom kolektivitetu i uzaludnim pokušajima barbara da Bosne i Bošnjaka sa ove svete zemlje nestane.
Piše: Adis Skalić
Osnovni problem za velikosrbe jeste postojanje Hrvata a posebno Bošnjaka koji su i nakon genocida najbrojniji narod u BiH. Zbog toga iznalaze različite modelitete kako, na koji način, što brže i efikasnije smanjiti njihov broj, te ovladati prostorima na kojima oni žive.
Njihova unutrašnja spoznaja da je to apsolutno nemoguće, te da Bosna i Hercegovina bez obzira na sve, danas i nakon svega postoji, živi, tjera ih na nelogične, ishitrene, te krajnje očajne poteze s ciljem iritiranja Bošnjaka i svih oni koji BiH doživljavaju kao svoju domovinu.
Najbolji pokazatelj i činjenica koja govori u prilog tome je posljednja posjeta koja je ništa više osim pokušaja podmetanja kukavičjeg jajeta hrabrim i daleko odvažnim Krajišnicima od strane vlasti entiteta RS koji zanimljivo, unatoč svim nepravdama koje Bošnjacima čini kao takava još uvjek postoji u Dejtonskoj BiH.
I umjesto da se zadovolje obilježavanjem svog pelenskog početka postojanja koje je i njima samima još nepoznanica oni idu korak dalje.
Od negiranja državnosti BiH, njene nezavisnosti, negiranja genocida, Bosanskog jezika, te svega što simbilizira Bošnjake kao narod a Bosnu i Hercegovinu kao njihovu jedinu domovinu kao i domovinu drugih dobrih ljudi koji s njima žive i stalnog pritiska na povratnike, uzeli su sebi za shodno da dođu u nepokoreni grad Bihać, nenajavljeno, i obilježe kako su rekli ”stradanje srpskog naroda u periodu Drugog svjetskog rata i vremena tzv. NDH, Ante Pavelića te ustaških zločina nad nevinim Srbima davne 1941”. godine.
Ono što je ovdje namjerna nepoznanica prije svega Milorada Dodika, inače čovjeka koji je u zadnjih nekoliko godina učinio jako puno na raspirivanju mržnje i netrepeljivosti među narodima ove Zemlje, jeste ne priznavanje činjenice da je upravo na mjestu Garavice kod Bihaća ubijano ne samo Srpsko stanovništvo nego Bošnjačko , Jevrejsko te Romsko stanovništvo čemu svjedoče proglasi ili naredbe tadašnjeg župana Ljubomira Kvaternika kada je izdao i proglas kojim je dakako, zabranjivao pristup Bihaću Srbima, Jevrejima te istaknutim Bosanskim patriotama koje su činili i mnogobrojni Bošnjaci.
Poznati bihaćki obućar Midžić (Mehmeda) Muharem rođen 1930. kao i Salih Mušanović, koji je bio prvi sekretar komiteta Komunističke partije su zajedno sa mnogim nedužnim civilima svirepo ubijeni baš na tom mjestu. To je najveće stratiše poslije Jasenovca i ne postoji veće stratište u okrugu.
Ovdje nisu ubijani samo stanovnici Bihaća, među ubijanima bilo je ljudi iz Like, Korduna i mnogih drugih mjesta.
U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata 1941. godine žrtve su bili i djeca. Životi 37.139 djece ugašeni su na preko hiljadu stratišta širom NDH,više od 5.000 djece bilo je Bošnjačke nacionalnosti, preko 3.000 jevrejske najveći broj stradalih bili su srpske nacionalnosti, pa čak i hrvatske nešto više od 2.000. kako je to opisao Dragoje Lukić u knjizi ”(Bili su samo deca: Jasenovac-grobnica” 19.432 devojčice i dečaka, Dragoje Lukić, 2000.)
Kompleks Garavice kod Bihaća u spomen na žrtve fašističkog terora, idejno je djelo Bogdana Bogdanovića jednog od najpoznatijih i najuspješnijih graditelja memorijalne arhitekture u regionu jugoistočne Evrope.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj 2011. godine, donijela je Odluku da se Spomen-park žrtvama fašističkog terora proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine ali ne RS-a.
Isto tako Dodik je namjerno zaboravio su da su egzekucije otpočele 25. 07. 1941. ali ne 06.08.1941.godine.
Međutim, 06.08.1995. godine izvršena je veličanstvena deblokada okruga Bihać te cijele Cazinske krajine čije su stanovnike Dragan Lukač, Dodik, Borenović kao i mnogi njima slični u okruženju držali 1201. dan, nemogavši ni nakoji način poraziti peti korpus, njegove borce na čelu sa diviziskim generalom Atifom Dudakovićem.
Ta bolna spoznaja ih je nagnala da to učine baš sad, na dan deblokade Bihaćkog okruga i da se poput morske pjene, nečujno ušetaju, te na tom lokalitetu obećaju izgradnju crkve, iste one koju su sagradili nadomak memorijalnog centra u Srebrenici, na Budaku, iznad Potočara i avliji Fate Orlović, ili poput križa na Zlatištu iznad Sarajeva da eto, nešto posvjedoče, ili odašilju poruke duhovnog smiraja i međusobnog uvažavanja svih naroda koji tu žive kako rekoše vjerski dostojanstvenici pravoslavne crkve.
Isti taj mesija iz Laktaša svojom izjavom povezao je te događaje sa posljednjom agresijom na BiH te istakao da je u posljednjem ratu definitivno nestalo srpsko stanovništvo u Bhaću iako dobro zna da su naše komšije poput Dragana Lukača otišle na obližnje kote kako bi nas lakše mogli gađati granatama.
No, tom prilikom nije primjetio da se pedeset metara vazdušne linije na lokalitetu Garavice nalazi mezarje Humci, koje je devedesetih godina bilo prazno. Sada je puno bijelih nišana, ne iz 1941.nego iz perioda 1992.- 1995.
Možda bi najbolji odgovor na to dao Dragan Lukač nekadašnji sugrađanin grada Bihaća inače čovjek koji je u Bihaćkom mjestu Sokolac u protekloj agresiji, naredio odvođenje zarobljenika Nedžada Dizdarevića koji je kasnije svirepo ubijen čemu svjedoči i video zapis nama dobro poznat.
Zbog sveg naprijed navedenog a to je samo dio od onog čemu povijest svjedoči, treba da se naglasi da mjesto Garavice kod Bihaća su od državnog značaja za domovinu BiH tako i za Krajinu.
Ono nije i neće biti predmetom iskorištavanja i manipulacije srpske propaganade kojom se žele ostvariti neki drugi, nama već dobro poznati ciljevi.
Puno je toga što smo kroz dalju ali i noviju historiju kao narod upravo od njih naučili. Kako reče Mladen Ivanić: ”Kada osporite 09.01. onda dobijete svečanost i postrojavanje vojske”.
Dakle, kada dođete 06.08.2017. godine na dan deblokade Bihaćkog okruga i Krajine kao i dane slobodarskih dana viteškog grada Bužima u nepokoreni grad Bihać, i zloupotrijebite mjesto Garavice za neke druge ciljeve i najavite izgradnju crkve nedaleko od mjesta najboljih sinova koji su tamo pokopani a koje četiri godine niste bili u stanju slomiti onda dobijete na Garavicama jarbol visok dvadeset metara sa državnom zastavom dugom deset metara.
Pored crkve koju hoćete, izgradit ćemo džamiju i sinagogu koje će skupa svjedočiti šta se dogodilo našoj jedinoj domovini BiH koju pokušavate srušiti i koju ne volite.Datum obilježavanja u Bihaću i Krajini, neće određivati Dodik, niti bilo ko drugi, odredit će ga najbolji sinovi ove zemlje i iskrene patriote jedine domovine BiH.
– Državna zastava,
– Državna himna,
– Država Bosna i Hercegovina!
Dragi Bošnjaci i patriote ove zemlje bez obzira na vjeru i naciju, potrudimo se, zahtjevajmo i uradimo sve,
1.Da se na brdu Garavice postavi visoki jarbol i zastava nezavisne, suverene i cjelovite rebublike BiH.
2.Da se kod gradskog mosta na mjstu gdje su nekad bili tenkovi kao simbol časne borbe naših najboljih sinova postavi bijeli pegaz, ako ne tenk žabac, ili spomen obilježje petog korpusa kao simbol odbrane našeg divnog i nepokorenog grada.
Ne dozvolimo da plan ljudi loših namjera među nama uspije. Zapitajmo sebe, šta smo to učinili i na koji način obilježili deblokadu koja je trajala 1201.dan. Da li nam to neko brani? Na kraju svi smo odgovorni za svoju domovinu kao što smo odgovorni i jedni za druge i svi snosimo odgovornost!
