Trenutno u Bosni i Hercegovini postoji 12 zakona o oružju (Brčko Distrikt, Republika Srpska i 10 kantona Federacije BiH), što dovodi do brojnih neujednačenosti kada je riječ o uređenju ove oblasti.
U pojednim kantonima npr. nelegalno posjedovanje oružja je krivično djelo, a u nekim samo prekršaj. Također, U Hercegovačko-neretvanskom kantonu pojedinac može posjedovati i 12 komada oružja, dok u pojedinim dva komada.
Kako je u razgovoru za Fokus.ba istakao generalni sekretar Centra za sigurnosne studije (CSS) Denis Hadžović, građanima u suštini nisu potrebne količine ličnog naoružanja koje su navedene kao mogućnost u nekim zakonodavnim rješenjima (5 ili više), kao što su pištolji i revolveri koje je jedino moguće zakonski posjedovati kao naoružanje.
“Mislim da u praksi neće ni doći do slučajeva da neko traži odobrenje za posjedovanje tolikog broja komada ličnog naoružanja, a i svaki takav zahtjev će se posebno tretirati od strane nadležnih organa koji na osnovu svoje procjene donose rješenje o opravdanosti zahtjeva. Treba napraviti i distinkciju između ovog naoružanja i lovačkog naoružanja za koje može postojati potreba za većom količinom usljed različitih vrsta lova i naoružanja potrebnog u tu svrhu. Napomenuo bih da je lovačko naoružanje moguće koristiti samo na određenim mjestima predviđenim za lov i uz posebne mjere zaštite u prevozu do tih lokacija ili skladištenja na tim lokacijama”, naveo je Hadžović za Fokus.ba.
Bosna i Hercegovina treba jedan zakon u ovoj oblasti, smatra Hadžović, kako bi građani bili jednako tretirani pred zakonom na cjelokupnom prostoru BiH.
“Jasno je da bi se jedinstvenim zakonom dobila kvalitetnija i ujednačena rješenja u ovoj oblasti i ne bi se javnost uznemiravala i bila suočena sa različitim zakonskim odredbama. Ovako, u postojećim zakonskim rješenjima i nedostatku političke volje bit ćemo i dalje suočeni sa raznovrsnim zakonskim odredbama, koje će ako je suditi prema sadašnjem opredjeljenju pojedinih nivoa vlasti bar biti u skladu sa evropskim standardima u ovoj oblasti”, rekao je Hadžović.
On ističe da legalno oružje ipak ne predstavlja toliko veliki sigurnosni problem, jer se ipak provode striktne procedure prema građanima koji podnose zatjeve za izdavanje dozvole i cijeni opravdanost zatjeva u odnosu na osobu. tj. provjerava se njegova prošlost ali i fizićko i prihičko stanje, kao i tehnička osposobljenost.
“Statistički gledano, preko 90% krivičnih djela koja se počine uz upotrebu vatrenog oružja potiče iz ilegalnog posjeda oružja, odnosno ono za koje se ne posjeduje dozvola. Stoga je mnogo veći sigurnosni izazov za BiH velika količina naoružanja koja se nalazi u nelegalnom posjedu građana. To je oblast u kojoj je potreban mnogo veći angažman institucija vlasti ali i svih građana, posebno putem povećanja svijesti u javnosti koliku opasnost predstavlja ovo naoružanje za naše društvo”, upozorio je Hadžović.
Prije vizne iberalizacije za BiH pokušalo se naći političko rješenje za donošenje jednog zakona o oružju na nivou BiH, ali nije postignuta saglasnost tadašnjih političkih partija.
“Na nivou Viijeća ministara 2009. godine, kojim je tada predsjedavao Nikola Špirić, postignut je politički dogovor da se s obzirom na nemogućnost usvajanja jednog zakona, postojeći zakoni usaglase sa UN Protokolom o oružju i postojećim direktivama EU koje se odnose samo na pojedine dijelove zakona. Od tada do danas ova preporuka Vijeća ministara i postignuti politički dogovor nije ispunjen od strane nadležnih vlasti ali se u zadnjoj godini počelo sa izmjenama zakona u ovoj oblasti. Tako je i ovo novo rješenje u Hercegovačko-neretvanskom kantonu dobilo na medijskoj pažnji i otvorilo neke dileme u javnosti”, kazao je Hadžović.
Evropska unija nema zajedničku politiku vezanu za oružje u posjedu civila, pa tako ni definisanu količinu naoružanja koju mogu posjedovati njihovi građani.
“Ta oblast uređena je na nacionalnom nivou i različito je regulisana u zemljama članicama. Obaveza BiH je da uskladi svoje zakonodavstvo u ovoj oblasti samo u odnosu na postojeće direktive usvojene na nivou EU, a koje se između ostalog odnose na kategorizaciju naoružanja, izgled dozvole i sl. Zakoni u zemljama članicama EU su veoma restriktivni u ovoj oblasti a posebno su pooštreni u proteklim godinama kako u odnosu na izdavanje dozvole tako i za krivične kazne koje se odnose na nelegalno posjedovanje. Prijetnje poput organizovanog kriminala i terorizma svakako su uticali na stavove vlada zemalja članica da uspostave rigoroznije kazne i kontrole u ovoj oblasti”, zaključio je Hadžović.
