Pojava zmija u prigradskim naseljima, pogotovo na mjestima zaraslim u travu i korov, nije ništa neobično tokom sunčanih dana, ali je posve neobična priča Vejsila Bungura kojeg je prije nekoliko dana ugrizla zmija u Sokolović Koloniji.
Vejsil je kosio travu na livadi u blizini nekih ruševina, pa mu se trimer zapetljao u ostatke armature. Zamahnuo je rukom da riješi problem i nastavi posao.
– Ja rukom dole da otpetljam trimer, kad ona me ugrize kroz ogradu. Nisam je ranije spazio nego tek kad me ugrizla. Znam da se ovih dana priča o tim serumima, jedni govore ima ga kod doktora, drugi da ga nema, a mene je, pravo da ti kažem, strah injekcija i igala, pa rekoh neću vala ići pa nek bude šta bude – priča nam Vejsil.
Imao je ranije nekih zdravstvenih problema, operacija, i uvijek mu je injekcija najveći problem.
– Kad trebam primiti injekciju, ko na smrt da idem. Nešto me je strah. Hvala Bogu, dobro je, nemam posljedica. Evo prošlo je nekoliko dana kako se sve desilo, ali nemam promjena na ruci, valjda da je bila otrovna, dosad bi se nešto pokazalo – kaže Bungur.
Ne zna koja je vrsta zmije bila, jer je samo je “nabrzinu vidio”.
– Bila je žućkasto-smeđa, ali se ne razumijem u zmije pa i ne znam koja je. Kad me ugrizla, malo sam ispirao i istiskao krv iz rane. Dobro je sad, evo zamlađuje to, a nije se puno ni vidjelo ništa – nastavlja.
Nakon bliskog susreta sa zmijom Vejsil je nastavio kositi, a odlazak doktoru bila je posljednja opcija. Kaže, pratio je hoće li biti promjena tokom noći.
– Supruga i kćerke su me nagovarale da idem kod doktora, ali rekao sam da neću pa šta god da bude. Sve sam gledao u ruku da vidim hoće li promijeniti boju ili otjecati. Malo je nateklo taj dan, a onda je prošlo. Nastavio sam s poslom jer mi daleko bilo da iz Sokolović Kolonije idem kući u Ahatoviće, a da ne završim šta sam planirao – objašnjava Vejsil.
Sa zmijama se susretao i ranije, dok je bio dječak. Dva puta su ga već ujedale, i to za istu ruku.
– Pravo da ti kažem, mene nije tih zmija nešto ni strah. Više me je strah psa. E da me pas ugrizao, vjerovatno bih otrčao doktoru. Valjda sam na zmije i ko dijete navikao. Na selu rođen i odrastao, imao sam ih priliku i ranije viđati. Kad sam imao desetak godina, dva puta me ugrizla. Nisam ni tad tražio pomoć od doktora. Sjećam se da mi je rahmetli majka ruku u zemlju zakopavala, to se tad tako radilo. A Boga mi, ruka mi je bila pošarenila, dobila boju skoro kao zmija što me ugrizla – prisjetio se.
Nema velikih posljedica ni od tog ujeda osim što mu, kako kaže, pri promjeni vremena trne to mjesto.
/faktor.ba
