Una Suljić prije nekoliko dana postala je najmlađa doktorica farmaceutskih nauka u Bosni i Hercegovini. Ova 27-godišnja Tuzlanka s adresom u Sarajevu kroz trogodišnje istraživanje koje je provela u pripremi odbrane doktorske disertacije, primjenom metaboličkog lijeka uz redovnu terapiju kod 100 pacijenata s ishemijskom bolesti srca, kvalitet života uspjela je podići na veći nivo.
Suljić je na Fakultetu za farmaciju u Sarajevu odbranila doktorsku disertaciju na temu “Utjecaj konvencionalne terapije i metaboličke terapije na poboljšanje kvaliteta života kod pacijenata s ishemijskom bolesti srca”.
Svemu je prethodilo istraživanje koje se baziralo na metaboličkom lijeku savremene generacije koji je željela uključiti što većem broju pacijenata koji boluju od ishemijske bolesti srca, a kod kojih se primjenjuju klasične terapije.
“Najbitnija saznanja su da upravo ovaj metabolički lijek u kombinaciji s već postojećom terapijom poboljšava kvalitet života ovih pacijenata. Vodila sam se stavom da nije cilj da pacijentu produžimo život, nego da ga poboljšamo svakodnevno”, kazala je za Klix.ba Suljić.
Spomenuto istraživanje sprovela je u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli pod nadzorom prof. dr. Zumrete Kušljugić, kao mentor se potpisao prof. dr. Mirza Dilić iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu koji je bio direktno involviran u kompletan projekt kao i vezu s pacijentima, a nadzor pri konačnoj izradi doktorske disertacije vršio je doc. dr. sci. Besim Prnjavorac iz Opće bolnice Tešanj.
Kroz primjenu lijeka kod pacijenata je, između ostalog došlo do smanjenja broja angioznih napada, smanjen je broj ponovnih hospitalizacija, kao i bolovi iza grudne kosti. Također, pacijenti su mogli podnijeti veći fizički napor koji je procijenjen ergometrijskim testom.
“Pacijenti su bili sretniji, imali su veću volju za životom, mogli su više da se kreću, direktno su to povezivali sa svojim socijalnim životom, misleći na prijatelje, kolege na poslu i svoju porodicu. Kada možete da podnesete veći fizicki napor automatizmom možete duže da šetate, igrate s unucima, a možete se i popeti nekoliko spratova pješke. Kada vam se upravo ovakve stvari olakašaju onda imate mnogi više elana i motivacije, što je i statistika potvrdila”, kaže nam Suljić.
Nakon završenog Farmaceutskog fakulteta u Tuzli u junu 2014. godine našoj sagovornici se odmah ukazala prilika za odrađivanje pripravničkog staža u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli.
Također, nakon okončanja prvog ciklusa studija dobila je zvanje izabranog asistenta na katedri za Biohemiju na Faramceutskom fakultetu u Tuzli.
Želja za velikim naučnim istraživanjima
Kroz naš razgovor ova uspješna Tuzlanka nam otkriva da bi se u budućnosti također voljela baviti većim naučnim istraživanjima. Smatra i da je naša zemlja pogodno tlo za revolucionarna otkrića u oblasti farmacije.
“Nije isto raditi istraživanja u skandinavskim zemljama, Sjedinjenim Američkim Državama i kod nas. Krenimo od toga da je klima drugačija, popis stanovništva, način života te omjer između starih i mladih. Dalje, kod nas se uvijek spominje petogodišnji rat i način života kakav smo imali u tih pet godina, a onda moramo uzeti u obzir i period poslije. Sve su ovo razlike između nas i drugih razvijenih zemalja, ali statistika mog doktorata je pokazala da smo ipak pogodno tlo. Dovoljno je da uzmemo u obzir da se mojih 100 pacijenata osjeća bolje nego prije. Nama ne trebaju revolucionarna otkrića da bi krenuli s nečim, potreban nam je početak poboljšanja kvaliteta života ljudi, davanje prave terapije, opterećenje države tamo gdje treba, smanjenje bolovanja i broja rehospitalizacija. Ovo nam treba za početak, a revolucionarna otkrića će mladi ljudi da pronađu brže nego što javnost misli da možemo”, smatra Suljić.
Mišljenja je da postoje veliki kapaciteti farmaceutske industrije u BiH, ali da ih treba iskoristiti na pravi način.
“Mislim da bi trebali smanjiti uvoz lijekova te se više bazirati na našu proizvodnju. Kad već imamo svoje fabrike lijekova potrebno je da iskoristimo sve njihove kapacitete i resurse te da proizvodimo naše lijekove. Ne bi nam to bio prvi lijek koji bi napravili, pa da postoji strah. Napravili smo puno toga samo trebamo proširiti portfolio naših proizvoda i sve će biti mnogo bolje”, ističe Suljić.
Moramo se ujediniti
Smatra i da čelni ljudi na državnom nivou moraju dati veću potporu domaćim farmaceutskim kompanijama, mladim ljudima pri zapošljavanju, ali i njihovim idejama kao mladim poduzetnicima.
“Trebamo se svi ujediniti u jednu farmaceutsku komoru, a ne da smo odvojeni po entitetima, kantonima… Mislim da ovim sami sebe još više degradiramo, jer smo isti esnaf, a kao da smo svi zakazali. Kada se ujedinimo i shvatimo da nam je isti cilj, onda će se direktno utjecati na bolji status magistara farmacije, farmaceutskih tehničara, laboranata i svih drugih iz ove branše”, smatra sagovornica portala Klix.ba.
Iako je imala priliku doktorirati izvan BiH, Suljić je ipak odlučila ostati u državi u kojoj je rođena.
U budućem periodu iz naše zemlje bi mogla otići jedino na dodatno usavršavanje te pri povratku svoja stečena znanja i vještine prenijeti na mlade u BiH.
“Ako bih mogla povezati BiH s nekom drugom državom i biti spona, uvijek je veliko da kako bismo išli naprijed, ali napustiti državu koja me školuje od moje pete do 27. godine i otići nekome kao gotov paket, ne znam da li je vrijedno”, stava je Suljić.
Una za sebe kaže da je radoholičarka, a u budućnosti se vidi okružena mladim i uspješnim ljudima koji će BiH pokrenuti naprijed.
“Želim vojsku mladih ljudi iz svih branši možda u jednoj privatnoj firmi koja će imati velike ingerencije, jer će imati veliki cilj i ambiciju. Po prirodi sam sanjalica i neko ko gleda sve ružičastim naočalama, ali tako sam gledala i na doktorat. Maštala sam o tome, stalno mislila pozitivno, noćima radila i evo me na mjestu gdje sam se vidjela prije tri godine. U budućnosti se vidim na fakultetu i u privatnom sektoru, a kada bi se ostvarilo ono što imam trenutno pred očima, onda ću definitivno biti najsretnija Bosanka”, riječi su kojima je mlada i ambiciozna Tuzlanka zaključila razgovor za Klix.ba.
