Nedostatak kvalificirane radne snage je pogodio mnoge kompanije u BiH. Pojedini poslodavci već ne smiju ni zamisliti šta će se desiti 1. januara 2019. godine kada u Njemačkoj stupi na snagu zakon koji će pojednastaviti dobivanje radnih dozvola za građane zemalja koje nisu u EU.
Direktorica GS – Tvornice mašina Travnik d.d. Snježana Köpruner za poslovni portal Akta.ba je kazala kako je nedostatak kvalificirane radne snage na tržištu rada u BiH prisutan već duže vrijeme, te su mnogi poslodavci prisiljeni o vlastitom trošku obrazovati potreban stručni kadar, kako bi uopće mogli funkcionirati.
“Naša kompanija je organizirala obuke za bravare, zavarivače i CNC operatere. Za obrazovni program, obuke mentora kao i opreme učionica potrošila je dosta novaca. Od 01.01. 2019. stupanjem na snagu zakona kojim se regulira jednostavnije dobivanje radnih dozvola za građane zemalja koje nisu u EU, svi naši radnici, ukoliko hoće, mogu otići. Dobivanje posla je pitanje sata ili dana” , kaže Köpruner.
Pojašnjava, kako Njemačka dugo nije vodila kvalitetnu demografsku politiku, ali je ekonomski dovoljno jaka da to može nadoknaditi.
“Političke elite u BiH ne mogu građanima ponuditi ni sigurnost za vlastiti život, a kamoli socijalnu sigurnost ili bolji standard. U svakom kafiću i na cesti slušate o novoj mogućnosti koja se pruža građanima BiH u Njemačkoj. Mislim da je dobro, da građani imaju pravo izbora na bolje plaće, na pravnu i socijalnu državu, kao i bolje obrazovanje za sebe i svoju djecu. Njemačka im sve to pruža, a BiH političari ne šalju građanima poruku da im je cilj napraviti zemlju atraktivnom za građane”, pojašnjava Köpruner, naglašavajući kako ne vidi način kako se izboriti sa problemom velikog odliva kvalificirane radne snage.
Čini joj se da je prekasno i da nemamo više vremena poslati građanima poruku zbog čega trebaju ostati u BiH, jer i sama ponekad ne vidi racionalan razlog ostanka.
“Ovdje će uglavnom ostati nekvalificirana radna snaga i zaposlenici javne uprave.”
O trenutnim načinima zadržavanje radne snage, ne zna šta reći, jer ni sama konkretno ne znam šta dalje. Vjerovatno će tamo gdje je moguće ići u robotizaciju, smanjiti prihode…
Emir Čolić, direktor Saraj Komerca u nedavnom razgovoru za Aktu je potvrdio kako se i njegova firma kao i u dosta drugih u našem okruženju, susreće sa problemom odlaska obučenih kadrova u inostranstvo. Kaže, kako firma utroši mnogo vremena i finansijskih sredstava da bi jednog mladog čovjeka obučila na način kako joj to nalažu ugovoreni poslovi, programi obuke i opisi radnih mjesta i kada to uradi, strane firme dobiju gotove stručnjake iz deficitarnih oblasti.
“Osim što su razlozi ekonomske prirode, često su to pitanja povezana sa neizvjesnošću, političkim previranjima u BiH, te još izražena nestabilnost područja Balkana”, kaže Čolić.
Apel vlasti
Podcrtava kako država sa poslodavcima mora hitno i ozbiljno da razmisli kako da ovaj sve veći problem za poslodavce (a i za državu) kontroliše i suzbija njegove uzroke.
“Ako će to biti i otvaranje granica za građane trećih zemalja, onda se to mora uraditi na sistematičan i pažljiv način odabirom kadrova koji nama odgovaraju, kao što je to u prethodnim godinama uradila Njemačka dopuštanjem izbjeglicama iz ratom ugroženih područja da borave i rade na njihovoj teritoriji. U kratkom vremenskom periodu Njemačka je dobila ogroman broj esencijalno potrebnih kadrova i vitalni radnu snagu koja je omogućila stabilizaciju tržišta rada Njemačke”, navodi Čolić.
Smatra kako je teško povjerovati da su kadrovi koji su već otišli iz BiH u više razvijene zemlje EU htjeti da se vrate nazad, imajući u vidu sve blagodati koje im mogu ponuditi zemlje u koje su došle.
“Stoga apelujem na naše vlasti da povedu računa i o poslodavcima i da im u što većoj mjeri olakšaju poticaje i motivišu ih na dalja ulaganja, ne radi samih poslodavaca, nego radi samog opstanka i napretka države”, kaže Čolić, napominjući kako se pored toga, mnogo govori o stranim ulaganjima, velikim firmama koji uporno ne žele doći u BiH. “Sve te pare koje su se dale za aktivnosti privlačenja stranog kapitala mogle su se uložiti u razvoj i stimulaciju domaćih poslodavaca kojima je svakako više stalo do ove zemlje, nego nekom ko dolazi sa strane. Pri tom se ne smije zanemariti uloga stranog kapitala i naše dijaspore čiji je novac prijeko potreban Bosni i Hercegovini.”
(Akta.ba)
