Prije rata kao djeca radili smo što danas svojoj djeci nebi smo dopustili. Ali makar nećemo da ih lažemo. Bili smo 6-7 razredi kada bi za prvi maj noćili van kuće, pravili najlonski šator i svu noć ložili okrećući ražnjić.
To je bio naš hajp za prvi maj, da o prvomajskoj bakljadi da i ne govorimo jer je to danas izazivanje opasnosti i paljenje požara.
Ali neka danas gori, neka se dimi i roštilja.
Protekle sedmice umalo rat u Makedoniji, kriza Vlade u Hrvatskoj, demonstracije u Srbiji, a mi se smijemo i kao izražavamo samo zabrinutost hoće li biti kiše i snijega za prvi Maj.
Nek je drugdje frka samo neka nije kod nas, kod nas je izgleda sve potaman.
Ali dosta palamuđenja, palite taj roštilj i sretan Prvi maj
🙂