Sredina jeseni je godišnje doba kada dospijevaju i zriju plodovi mušmule, stare voćke koja se danas na našim prostorima sve rjeđe sadi i konzumira. Na imanju Senada Kumalića, u selu Čaplje, desetak kilometara od Sanskog Mosta, raste desetak stabala ovog voća, koje je na glasu po svojoj ljekovitosti i služi za suzbijanje mnogih bolesti.
Kumalić objašnjava kako su njeni plodovi okrugli i liče na izduženu jabuku sa spljoštenim vrhom.
“Kora im je kožasta i kestenjaste boje, a kada se beru plodovi su tvrdi i treba neko vrijeme da odstoje. Tek kada ugnjile sočni su i ukusni za jelo, poput kruške crnice”, objašnjava Kumalić.
Kaže kako se radi o listopadnom grmu, koji naraste do visine od pet metara i može živjeti pedesetak godina, dok se s jednog stabla može ubrati dvadesetak kilograma plodova. Prema njegovim riječima, stablo mušmule ima dekorativnu vrijednost, a posebno je lijepo u proljeće, kada cvjeta ružičasto-bijelim cvjetovima.
“Zanimljivo je kako se radi o vrlo rodnoj biljci i svake godine uberemo veliku količinu plodova. Nešto podijelimo rodbini i prijateljima, dio ostavimo za sopstvenu upotrebu, a zbog toga što plodovi sadrže dosta pektina i šećera nešto završi u pekmezu, koji je naročito ukusan”, kaže Kumalić. Dodaje kako je mušmula danas potpuno zanemarena i malo ko se odlučuje da je sadi i uzgaja, iako se radi o voćki koja bez problema raste i opstaje u našem klimatskom podneblju.
Konkretno, na području Unsko-sanskog kantona nema nikoga ko se bavi plantažnim uzgojem ovog voća. Plodovi mušmule su bogati vitaminima i mineralima, a za liječenje se ne koristi samo njen plod, nego i koštice, lišće, cvjetovi i kora drveta.
Inače, mušmula potiče s područja sjevernog Irana i Kaspijskog jezera, a na područje Evrope proširila se s grčkim osvajanjima. Posebno je bila popularna u srednjem vijeku, kada se u značajnoj mjeri uzgajala i konzumirala, a danas se sve više prepoznaju i cijene njena ljekovita svojstva.
nezavisne.com
