Ramiz Nukić iz bratunačkog sela Kamenice već 14 godina u šumama u blizini kuće sakuplja kosti Srebreničana ubijenih u julu 1995. godine dok su, padom Srebrenice, pokušavali doći do slobodne teritorije. U rodno selo, ispod Kameničkog brda i zloglasne “Bukve”, vratio se sa porodicom 2004. godine. Od tada pa do danas u šumama je pronašao do 260 posmrtnih ostataka ubijenih nevinih civila.
Ni miniran teren nije ga spriječio u potrazi. Na ovaj način, kako je kazao, pokušava pomoći porodicama ubijenih Srebreničana koji više od dvije decenije tragaju za kostima najmilijih.
Ekipu Anadolu Agency (AA) dočekao je ispred kuće u selu Kamenica odakle smo krenuli do Kameničkog brda gdje je prije sedam dana pronašao nove posmrtne ostatke koje će danas preuzeti pedstavnici Instituta za nestale osobe u BiH.
Dok se kreće šumskim područjem priča o životu, ali i preživljavanju u julu ‘95. kada je i on sa braćom, ocem i drugim članovima porodice, komšijama i sugrađanima krenuo preko šuma do slobodne teritorije.
– Iz Srebrenice sam krenuo ‘95. Tu su mi bila dva brata, otac, stric… Nažalost, oni više nisu među živima. Nisu jedini, hiljade su poginule. Kada dođem u ovu šumu, vraća mi se onaj film i sve što se dešavalo tokom proboja. Te slike su mi i sad pred očima – rekao je Nukić za AA dok prolazimo kroz zloglasnu “Bukvu”, prvu zasjedu na koju su naišli Srebreničani. Tu je ubijeno više od 1.000 osoba, a isto toliko ranjeno.
Prvobitno se 2002. godine vratio u svoje selo. Bio je sam. Kuća je bila uništena, sve je bio zaraslo rastinjem.
– Sa porodicom sam se vratio 2004. Napravio sam kuću. Sve sam morao raditi novo. Još prije sam počeo hodati po šumama pokušavajući pronaći oca i braću. Malo je bilo straha. Nije bilo ni sigurno. Kada sam počeo pronalaziti kosti, bilo je teško. Tada sam odlučio da ih kupim kako ih pronalazim – prisjetio se Nukić.
Stupio je u kontakt sa Institutom za nestale osobe u BiH.
– Ja pronađem, javim njima i oni dođu da snime i pokupe. Onda ide njihova procedura. A za to vrijeme ja i dalje tragam. Kosti tražim skoro 14 godina. Radim to da obradujem porodice iako nije to baš neko radovanje, ali ipak i jeste jer kada nađeš kosti makar znaš gdje ćeš ukopati te posmrtne ostatke. Hoću da pomognem porodicama jer znam kako je meni bilo teško dok nisu pronašli kosti mog oca i braće. Sada znam gdje su, u Potočarima. Bio sam u neizvjesnosti – ispričao je Nukić.
Teško je, istakao je, danas, nakon toliko godina, pronaći kompletno tijelo, ali svaka kost je jako bitna.
– Mislim da sam pronašao do 260 posmrtnih ostataka – rekao je Nukić dok stoji pored kostiju pronađenih na Kameničkom brdu.
Nukić svakodnevno obilazi šumsko područje u okolini njegove kuće. Ruta u dužini od oko osam kilometara nije lagana. Brdo, mala staza i blato. Oko nas samo šuma i nebo. Na većem dijelu puta vidimo ostatke konzervi, kašike, obuću, razbijeno ogledalo… Na jednom stablu nalazi se i nož koji je srastao sa drvetom.
– Ovo je pronađeno prije sedam dana. To je područje “Bukve”. Danas dolaze da ih pokupe. Tu su kosti od nogu, dvije od ruku, vilica, karlična kost, stopala i prsti i jedna ključna kost. Koliko godina kupim još nikada nisam pogriješio kada su kosti u pitanju. Ove godine sam pronašao četiri grupe kostiju. Pronalazim i predmete poput kašika, četkica za zube, aparat za brijanje. Nađe se i odjeće, ali ona je već propala, torbe… Puno toga je već propalo, prošle su 23 godine – ispričao je Nukić koji ne planira prestati sa traženjem kostiju ubijenih Srebreničana.
Navodi da je područje Kameničkog brda natopljeno krvlju.
Za kolektivnu dženazu u Potočarima 11. jula ove godine do sada su spremni posmrtni ostaci 35 osoba.
U Podrinje identifikacionom centru u Tuzli nalazi se skoro 170 identificiranih žrtava, ali uglavnom zbog nekompletnosti posmrtnih ostataka porodice se još nisu odlučile za ukop.
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je smiraj pronašlo 6.575 žrtava genocida, a traga se za još oko hiljadu.