Rijetka je situacija da četvrta generacija nakon iseljenja u neku zemlju zna govoriti jezik matične države, kuhaju hranu predaka, plešu njihove plesove i o svom porijeklu pričaju s ponosom.
No takva je situacija upravo s ljudima iz Bosne i Hercegovine koji su nakon pada Osmanskog carstva i pred početak Prvog svjetskog rata napustili domovinu i našli utočište u različitim dijelovima Turske, gdje danas živi oko pet miliona ljudi porijeklom iz BiH, javlja novinarka Fene.
Novinari iz BiH posjetili su udruženje koje okuplja porodice čije je potomstvo iz BiH, a takvih je 18 udruženih u takozvanu Tursku federaciju bh. udruženja. Predstavnici te organizacije svake godine dolaze da bi odali počast Srebreničanima ubijenim u najvećem genocidu nakon Drugog svjetskog rata.
Nisu ih dočekali u domovima u kojima sada žive nego na izvornom mjestu gdje su u turskoj pokrajini Canakkale našli svoje mjesto prije više od 130 godina. U tom seocetu gdje sada živi samo pokoja porodica koja ima stoku, dočekali su nas ostavivši svoje nedjeljne obaveze.
Jedan od njih je sina upisao na fakultet u Travniku da bi bolje naučio jezik. Studira, kaže, građevinu jer mu otac ima firmu koja se bavi izgradnjom stambenih kompleksa u Turskoj gdje se planira i vratiti.
Guverner ove pokrajine Orhan Tavli objasnio je da je BiH njihova prijateljska zemlja s kojom dijele historiju i kulturu kao i s ostalim zemljama Balkanskog poluotoka.
– Ljudi koji ovdje žive posjećuju BiH i obratno jer imaju prijatelje i rođake u tim zemljama. Svi koji dođu ovdje su dobrodošli. Zato smo došli i vas pozdraviti, a želimo i mi posjetiti BiH – kazao je Tavli.
Zastupnik u Parlamentu Turske, porijeklom iz Bugarske, Ayhan Gider kazao je da granice među državama ne predstavljaju granice među ljudskim srcima zbog čega kada dođe u BiH ne osjeća se kao da je u nekoj stranoj zemlji, a dodao je da je tako i Turska za bh. građane njihove država.
Ispričao je da u Parlamentu Turske postoje prijateljske grupe uspostavljene s različitim državama, ali za članstvo u prijateljskoj grupi s BiH mnogi su se borili, a polovina zastupnika u Parlamentu Turske porijeklom s Balkana.
Jedan od onih koji su nas ugostili bio je i Ergun Erkap kojem su preci iz Krajine u Tursku došli prije 136 godina kada je Austrougarska ušla u Krajinu. On je ispričao da je njegov djed u Tursku došao s tri brata, ali su njih trojica poginuli u bici na Galipolju (Canakkale).
Selo u koje su došli prvobitno se zvalo Bosna, ali je to promijenjeno prije 45 godina i danas broji 50 kuća, a porijeklom su iz Krajine (Bihać, Ključ i Bužim) te jedna porodica koja je porijeklom iz Kiseljaka.
– Svake godine posjećujemo BiH. Našao sam svoju lozu u Bužimu i s njima održavam kontakt. Planiramo i ove godine otići u BiH – istaknuo je Erkap.
Kazao je da se oženio Bugarkom, čiji su preci također u Tursku došli prije 135 godina, jer su u selu gdje je živio svi bili njegovi rođaci, ali njegova supruga je naučila mnogo bosanskog jezika i najbolje ga razumije kada psuje, priča Erkap kroz smijeh.
Također, naučila je, kaže, od njegove majke praviti razna bosanskohercegovačka jela uključujući i pitu, no ipak bi volio da njihova djeca više govore jezik zbog čega su uposlili i učiteljicu koja ih uči bosanski jezik.
Dok su nas ispraćali, pozivali su nas da ih ponovo posjetimo jer će oni nastaviti čuvati bosanskohercegovačku tradiciju.
