Osim bivšeg zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića, na doživotnu kaznu zatvora Haški sud osudio je i Zdravka Tolimira, Vujadina Popovića, Milana Lukića te Stanislava Galića.
Ukupno 12 ratnih zločinaca s područja bivše Jugoslavije u Hagu je, pojedinačno, zaradilo više od po 30 godina zatvora.
Tihomir Blaškić
Bivši general Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Blaškić, osuđen je 2000. godine na 45 godina zatvora, ali mu je po završetku žalbenog postupka 2004. izrečena konačna kazna od devet godina zatvora. Nepravomoćnom presudom iz 2013. za zločine počinjene u tzv. Herceg-Bosni Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, Bruno Stojić, Slobodan Praljak i Milivoj Petković na 20 godina zatvora, Valentin Ćorić na 16 te Berislav Pušić na 10 godina zatvora. Konačna presuda hercegovačkoj šestorki bit će izrečena 29. novembra.
Zdravko Tolimir
Zdravko Tolimir, nekadašnji general Vojske Republike Srpske i Mladićev pomoćnik za obavještajno-sigurnosne poslove, preminuo je u haškoj ćeliji u februaru 2016. godine. Učestvovao je u dva zajednička zločinačka poduhvata, ubijanju vojno sposobnih muškaraca iz Srebrenice te u prisilnoj deportaciji Bošnjaka iz Srebrenice i Žepe. Bivši general lično je bio prisutan u Srebrenici i Žepi u julu 1995., kada je izvršen genocid nad Bošnjacima, a kako je utvrdio sud, lično je predlagao ubistva civila te potom pomagao u prikrivanju zločina.
Proglašen je krivim za genocid, zavjeru radi genocida, istrebljenja, ubistva, progon i nehumano postupanje kroz prisilno premještanje te je u aprilu 2015. osuđen na doživotni zatvor.
Radovan Karadžić
U martu 2016. bivši predsjednik i vrhovni zapovjednik oružanih snaga Republike Srpske Radovan Karadžić nepravomoćno je osuđen na 40 godina zatvora za genocid u Srebrenici, progon muslimana i Hrvata u BiH, teroriziranje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperskom vatrom te uzimanje mirovnjaka UNPROFOR-a za taoce tokom rata u BiH.
U januaru 2017. haško tužilaštvo zatražilo je kaznu doživotnog zatvora za Karadžića, a u žalbi na prvostepenu presudu traži da ga sud proglasi krivim i za genocid nad muslimanima i Hrvatima u sedam bh. općina, za što je bio oslobođen krivnje.
Tužioci smatraju da kazna od 40 godina zatvora ‘ne odražava na pravi način nalaze samog raspravnog vijeća i njegovu analizu težine Karadžićevih zločina’ te da Karadžićeva ključna uloga u zločinima u Sarajevu i Srebrenici i sveobuhvatnom udruženom zločinačkom poduhvatu, svaki posebno, zahtijevaju kaznu doživotnog zatvora.
Popović, Beara i Nikolić
Bivšim oficirima Vojske Republike Srpske Vujadinu Popoviću i Ljubiši Beari potvrđene su u januaru 2015. doživotne kazne zatvora za genocid u Srebrenici, dok je Dragi Nikoliću potvrđena presuda od 35 godina zatvora.
Prvostepenom presudom iz 2010. Popović i Beara proglašeni su krivim za genocid nad oko 7.000 srebreničkih muslimana nakon što je Vojska RS-a 11. jula 1995. zauzela enklavu u istočnoj Bosni. Popović je tada bio načelnik za sigurnost Drinskog korpusa VRS-a, a Beara je istu dužnost obavljao u Glavnom štabu vojske RS-a. Nikolić, bivši oficir za sigurnost Zvorničke brigade VRS-a, osuđen je na 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja genocida u Srebrenici.
Žalbeno vijeće uvažilo je žalbe navedene trojke te je usaglašeno da nisu krivi za ubistvo šesterice Bošnjaka kod Trnova, gdje ih je svirepo ubila paravojna formacija Škorpioni.
Milan Lukić
Žalbeno vijeće Haškog suda potvrdilo je u decembru 2012. doživotnu kaznu zatvora bosanskom Srbinu Milanu Lukiću za zločine na području Višegrada, a njegovom rođaku Sredoju Lukiću, koji je učestvovao u dijelu tih zločina, umanjilo je kaznu zatvora s 30 na 27 godina.
Prema presudi iz 2009. godine, vođa lokalne paravojne grupe Milan Lukić osuđen je zbog zločina nad muslimanskim stanovništvom u Višegradu 1992. godine, koji su uključivali spaljivanje više od stotinu živih muslimanskih civila, većinom žena, djece i staraca, u dvije kuće u Višegradu i pogubljenje grupe muslimanskih muškaraca na obali Drine.
Milan Martić
Haškom osuđeniku i jednom od nekadašnjih vođa kninskih Srba, Milanu Martiću, u januaru 2007. potvrđena je presuda od 35 godina zatvora za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj.
Martić je bio načelnik policije u Kninu, zatim ministar unutarnjih poslova samozvane SAO Krajine te predsjednik samoproglašene Republike Srpske Krajine, a optužnica ga je teretila za ratna zlodjela u Škabrnji i zapovijed da se raketira Zagreb u maju 1995., kada je stradalo sedmero civila, a 214 ih je ranjeno.
Radoslav Brđanin
Bivši predsjednik Kriznog štaba takozvane Autonomne regije Krajina (ARK) u BiH Radoslav Brđanin u aprilu 2007. na Haškom sudu osuđen je na kaznu od 30 godina. Brđanin je u prvostepenom postupku u septembru 2004. godine proglašen krivim za ubistva, progone i mučenje nesrpskog stanovništva Bosanske Krajine te je osuđen na 32 godine zatvora.
Tužioci su isticali da su sudije pogriješile kada su ocijenile da Brđanin nije imao direktnu nadležnost nad izvršiocima zločina, koji su u mjestima i selima ARK-a ubili 1.700 Bošnjaka i Hrvata, veliki broj mučili u logorima, a desetke hiljada prognali. Ukazujući na to da je Brđanin, kao predsjednik Kriznog štaba u Banjoj Luci, bio ‘broj jedan’, čiji je cilj bilo stvaranje etnički čiste srpske države u BiH, zbog čega su počinjeni surovi zločini u Bosanskoj Krajini, tužioci su zahtijevali da mu se izrekne kazna teža od 32 godine zatvora.
Stanislav Galić
Stanislav Galić bio je vojni zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa u sklopu Vojske Republike Srpske za vrijeme opsade Sarajeva. Njegovi nadređeni bili su načelnik štaba VRS-a, general Ratko Mladić te vrhovni zapovjednik VRS-a Radovan Karadžić.
Galić je proglašen krivim 2003. godine za širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva te ubistva i zločine protiv čovječnosti. Prvo je osuđen na 20 godina zatvora, no nakon žalbe tužioca pravomoćnom presudom 2006. osuđen je na kaznu doživotnog zatvora. Žalbeno vijeće Haškog suda u konačnoj presudi ukazalo je na važne faktore iz kojih se vidi izuzetna brutalnost i okrutnost krivičnih djela koja je počinio Galić te je ustvrdilo da je kazna od samo 20 godina jednostavno nepravedna jer podcjenjuje težinu Galićevog kažnjivog ponašanja.
Milomir Stakić
Milomir Stakić, bivši predsjednik općine i Kriznog štaba Prijedora, osuđen je na Haškom sudu na 40-godišnju kaznu zatvora zbog progona, istrjebljenja, ubistava i deportacija prijedorskih nesrba od aprila do septembra 1992. godine.
Zločini su uslijedili nakon što su Srbi 30. aprila 1992. preuzeli vlast u Prijedoru, a uključuju zločine koji se odnose na logore Omarska, Keraterm i Trnopolje.
Radislav Krstić
Bivši zapovjednik Drinskog korpusa vojske bosanskih Srba (VRS) Radislav Krstić, kojeg je Haški sud 2004. godine pravomoćno osudio na 35 godina zatvora zbog učešća u masakru u Srebrenici 1995., prebačen je 2014. godine u Poljsku na izdržavanje kazne. Godinu ranije Krstić je odbio svjedočiti u obranu Radovana Karadžića, tvrdeći da mu narušeno zdravlje to ne dopušta, piše tportal.hr.
Krstić je u Poljsku prebačen iz Britanije, gdje su ga 2010. napala trojica zatvorenika u zatvoru visoke sigurnosti Wakefield na sjeveru Engleske, nakon čega je bio hospitaliziran. Iz Haga je u Britaniju prebačen 2004. godine. Snage generala Krstića pomogle su organizirati ubijanje hiljada muškaraca i dječaka Bošnjaka u najgorem pokolju u Evropi od Drugog svjetskog rata.
Goran Jelisić
Goran Jelisić, poznat i kao “srpski Adolf”, osuđen je na 40 godina zatvora za ubijanje, mučenje i pljačku muslimana i Hrvata u Brčkom i u logoru u brčanskoj luci u proljeće 1992. godine.
Jelisić je osuđen za zločine protiv čovječnosti zbog ubistva 13 muslimana i Hrvata te za premlaćivanje i pljačku zatvorenika u logoru koji su srpske vojne, paravojne i policijske snage uspostavile nakon zauzimanja grada krajem aprila 1992. godine.
Predsjednik sudskog vijeća, francuski sudija Claude Jorda, ocijenio je da su Jelisićevi zločini “izuzetno teški i odvratni” i da su šokirali savjest čovječanstva.
