Svaka stranka i svaki pojedinačni poslanik u Skupštini Unsko-sanskog kantona ima svoje razloge zašto se čvrsto drže Vlasti ili zašto tu istu Vlast žele da obore. Od 30 poslanika, već duže vrijeme, ni na jednoj strani nema većine od 16 glasova te se ni sjednice ne mogu održavati jer niko nije u stanju donositi odluke, čak ni usvojiti dnevni red.
S druge strane, ako je izvršna i zakonodavna Vlast već u krizi i blokirana, bio bi red da i jedna i druga strana postupi odgovorno.
Jedni da ponude svoje mandate, ako nisu u stanju obezbijediti većinu, a drugi bi trebali donijeti 16 potpisa i tražiti imenovanje nove Vlade gdje bi morali zavrnuti rukave i konačno početi raditi. Ili odmaknuti se onima koji bi morali da rade jer primaju (dobre plaće) sa leđa građana.
Na žalost, Unsko-sanski kanton zaglavio je na toj raskrsnici i ne može ni metar dalje.
A i kanton je čudna kategorija gdje je lokalnim političarima ostavljen ogroman prostor za nadmudrivanje i spletke. U normalnim državama ovakva situacija bi zahtjevala raspuštanje i prijevremene izbore.
Ali kod nas ni izborni Zakon nije dobar, bilo koji pojedinac ako postane poslanik u Skupštini može svojim glasom trgovati i mijenjati stranke po potrebi.
Zato je omjer uvijek 15:15 i ovo ovako više ne funkcioniše.
Ovakav demokratski sistem u USK Vlasti više ne funkcioniše
