Nakon što je kao magistar prava završio na birou, 26-godišnji Mujo Muratović iz Živinica, se odlučio pokrenuti, te sa porodicom razmotriti sve mogućnosti kako bi svoju poslovnu neizvjesnot prekinuo.
“Bio sam nezaposlen. Razmišljao sam šta da radim, kako da stvorim neki posao, jer ovako ne ide. S obzirom da se kompletna moja porodica bavila lovom, došli smo na ideju da pokrenemo biznis, nešto što volimo a čega nema kod nas. Tako smo se odlučili za uzgoj jelena lopatara, evropskih jelena i mufona, i jedini smo registrovani uzgajivači te divljači u BiH”, kaže nam na početku Mujo Muratović.
Sa poslom je počeo prije tri godine. Ministarstvo TK je raspisalo poziv o zakupu zemljišta, gdje je on iskoristio situaciju i uzeo površinu od 350 dunuma zemlje.
“Najveći problem nam je bilo kako pronaći zemljište, jer je potrebna zaista velika površina za tu divljač. Nakon što smo uzeli zemlju, tu smo prije tri godine naselili oko 40 jedinki jelena lopatara. Dvije godine poslije toga smo ubacili i evropske jelene, kompletno stado smo kupili od jednog uzgajivača iz Kozarca. Lopatare smo kupili od jednog uzgajivača iz Đakova. Trebalo je dosta novca da se kupe jeleni, zatim je trebalo adekvatno ograditi svu tu površinu. Ne može ići bilo kakva ograda. Bavimo se i uzgojem divljih zečeva. Investicija je velika, ali smo uzeli kredite i svjesni smo da ne može ništa preko noći, valjda će se dugoročno isplatiti”, priča nam Mujo.
Iako su krenuli optimistično sa porodičnim biznisom, za ove tri godine ipak nije sve teklo po planu. Psi lutalice su udavili 46 grla. Nikakvu naknadu kaže nisu dobili ni od koga, a to je oko 100 hiljada maraka štete. Rastrgali su i kaveze sa zečevima i pojeli ih. U velikoj su dilemi bili šta i kako dalje, no ne odustaju od svojih planova.
“Sada imamo preko hiljadu dunuma, nešto smo kupili, nešto je u zakupu. Mnogo naroda nam je dalo i svoje zemljište jer ga štitimo, naprimjer od krađe drva i slično. Narod nas podržava u svakom slučaju. Sada imamo oko 140 grla. Ženke se tele u maju i junu, već sada ti mladi imaju godinu dana, a opet za neka dva mjeseca očekujemo preko 50 mladih. Tako da ide nekako naprijed”, kaže mladi Muratović.
S obzirom da su smješteni samo tri kilometra od glavne ceste u Živinicama, i nalaze se blizu tuzlanskog aerodroma, veoma često imaju goste.
“Najčešće nam svrate gosti iz skandinavskih zemlja. Organizujemo razne ponude, kao što su izleti, lov i slično. Planiramo do prvog maja otvoriti jedan lovački restoran, s obzirom da toga nema ovdje, i da su lovački spijaliteti nešto posebno i rijetko. Jedan dio bi bio uređen kao izletište, te mini zološki vrt, da ljudi koji nisu lovci upoznaju jelene”, kaže Mujo.
Imaju kaže potražnju za jelenima, ali nije to još u toj mjeri razvijen posao. Imaju i saradnju sa restoranima, kada je u pitanju meso.
“Pošto smo registrovani kao lovačko društvo, kao u svim lovištima, postoji ulazna taksa. Lovac uplati taksu, zatim može da koristi svoje oružje ili od nas dobije oružje. Pošto su to često stranci, mora biti i prevodilac s njima. Bude i pomoćnik s njim, da ne bi ustrijelio košutu, ili nekog jelena koji je mlad i perspektivan. Nakon što lovac odstrijeli jelena, onda tročlana komisija ocijeni taj trofej. Kad se ocijeni, onda na osnovu svih tih bodova se formira cijena. Za 160 bodova cijena je hiljadu eura, a svaki naredni bod je 100 eura. Cijena trofeja uglavnom košta od hiljadu do pet hiljada eura. Zavisi o kojoj se vrijednosti trofeja radi. Bronzana medalja jelena lopatara košta 1.500 eura, dok zlato može biti između četiri i pet hiljada eura. Evropski jeleni su skuplji za nekih 50 posto od lopatara, ali nismo imali još priliku da ih odstrijelimo, jer smo ih skoro kupili i još su u fazi razvoja. Meso prodajemo u koži, kad tek neko ubije, po 15 maraka, a ovako smo prodavali po 20, po kilogramu. Meso loptara je najbolje na svijetu, jer je holesterol nula”, priča Muratović.
S obzirom da se radi o velikoj površini, teško ih je brojati svaki dan kaže Mujo. Postoje dani i način kada se broje i kontrolišu. Imaju automaske hranilice, koje ispuštaju kukuruz, tako da ne moraju brinuti mnogo oko ishrane.
“Planiramo širiti biznis, da uzmemo još 500 dunuma zemlje. U planu smo da razvijamo posao i na drugoj lokaciji. Pregovaramo s nekim licima, da naselimo možda i neke druge vrste divljači. Ovdje planiramo ići maksimalno do nekih 200 grla, s tim da ćemo tada moći vrštiti selektivni odstrijel i prodaju mesa, da ne bude samo trofej. Tako će moći možda i naši ljudi da odstrijele nekog jelena, za nekih 500 do hiljadu maraka”, kaže na kraju Muratović.
Početak je tvrdi težak, ali ako se radi naporno i teži ka nečemu pozitivnom moraju doći i rezultati. On je kaže veoma brzo došao u plus zonu, redovno otplaćivao kredit i obezbjedio sebi platu. Trenutno je u novoj fazi, jer su mu psi udavili 46 grla. Međutim, ide dalje i borit će se kaže na sve načine da ova ideja uspije.
source.ba
