Djecu online vrebaju vješti i lukavi manipulatori, spremni strpljivo graditi odnos sve dok ne steknu povjerenje.
Grooming je izraz koji opisuje uspostavljanje odnosa povjerenja i emocionalne veze između djeteta i (najčešće) odrasle osobe putem komunikacijskih tehnologija, s ciljem vrbovanja i iskorištavanja maloljetne osobe u seksualne svrhe.
Opasan je, ističe psihologinja Ivana Ćosić Pregrad iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, zbog neograničenih mogućnosti komunikacije putem interneta, njene brzine i velike dostupnosti, a posebno zbog mogućnosti prikrivanja identiteta, spola, dobi i stvarnog izgleda, piše tportal.
Koristeći te mogućnosti, djecu je puno lakše uvući u potencijalno opasne kontakte i aktivnosti nego putem neposrednog kontakta. Internetski namamljivači – zovu ih i vrebačima – jako su dobri manipulatori, vješti u uspostavi kontakata s djecom i mladima te pridobivanju njihovog povjerenja. Znaju kako ih navesti na snimanje golišavih i seksualiziranih fotografija ili videouradaka. Vrlo često zavođenjem, ucjenjivanjem ili prijetnjama navedu djecu i mlade na seksualne radnje i aktivnosti.
Ćosić Pregrad upozorava kako vrebači ove vrste nisu pedofili, čije su žrtve mlađa djeca. Internetske namamljivače mogu primarno seksualno privlačiti adolescenti, dok neki od njih traže opasnosti i uzbuđenje koje dobivaju zavođenjem maloljetnika. Njihove žrtve su djeca pubertetske dobi i mlađi adolescenti, uglavnom između 12 i 15 godina.
Važna podrška roditelja
Najvažnije je podržati djecu i mlade da što ranije nauče kako kontrolirati sadržaje s kojima se susreću na internetu te kako se snaći u njima potencijalno neugodnim i uznemirujućim situacijama. Važno je priznati njihove interese i neovisnost te je poželjno koristiti različite poruke za različite uzraste. ‘Savjet kao što je ‘nemoj razgovarati o seksu na internetu’ mlađim adolescentima vjerojatno neće biti dovoljan. Neće ga poslušati jer je to jedna od tema kojom se djeca te dobi bave i razgovaraju na različite načine s drugima, pa tako i na internetu.
Važnije je razgovarati s djecom o tome kako će prepoznati kada im razgovor o seksu postaje nelagodan i podučiti ih što tada mogu napraviti da izađu iz takve situacije. Važno je da roditelji, ali i druge važne odrasle osobe razgovaraju s djecom o tome kad treba, a kad ne treba čuvati tajnu pred njima. Pritom treba naglasiti da, ako se osjećaju neugodno ili zbunjeno zbog nečeg što su doživjela, uvijek mogu razgovarati o tome s njima ili odraslom osobom kojoj vjeruju’, istaknula je Ćosić Pregrad.
Svakako je važno razgovarati i o situacijama kada prekrše neka pravila i dogovore. Djeca te dobi će ih sigurno kršiti u svojim istraživačkim aktivnostima, a zbog osjećaja krivnje ne potraže pomoć onda kada im je potrebna. Često mladi šute o svom iskustvu i ostaju u neugodnoj i zlostavljajućoj situaciji jer se osjećaju odgovorno zato su u početni dio aktivnosti ušli dobrovoljno i s povjerenjem.
‘Važno je da djeca dobiju jasnu poruku od roditelja i važnih odraslih da će biti tu za njih i kada upadnu u nevolje iako su prekršili određena pravila ili nisu poslušali savjet. Nažalost, moramo podučiti djecu tome da nisu svi ljudi dobronamjerni. Neki će zloupotrijebiti naše povjerenje. Moramo ih naučiti kako se mogu nositi s takvim iskustvima’, zaključuje Ćosić Pregrad, piše tportal.
