Koncept čistoće u mističnoj filozofiji Feng Shui podrazumijeva i generalno sređivanje: sortiranje stvari tako da sve imaju svoje mjesto, popravke pokvarenog, bacanje nepotrebnog, neupotrebljivog i svega što nije u funkciji, što nam se ne sviđa ili ga ne koristimo duže vrijeme.
Nered i nesklad neprimjetno ulaze u ljudsko bioenergetsko polje, prouzrokuju neorganizovano, haotično razmišljanje, kao i jednu nevolju za drugom. Navika da čuvamo, skladištimo i sakupljamo nepotrebne stvari koje ne koristimo (pod izgovorom da će nam možda jednog dana zatrebati) ukazuje na to da duboko u sebi imamo naviku da čuvamo strah, tugu, nezadovoljstvo, brigu. Na taj način šaljemo dvije poruke svom mozgu i svom životu: da ne vjerujemo u sutra i da mislimo da novo i bolje nije za nas.
Sve dok se emocionalno i materijalno držimo starih beskorisnih osjećaja, neće biti mjesta za nove mogućnosti.
Tendencija prenatrpanosti prostora (izuzev očiglednih razloga kada više članova živi na malom prostoru) povezana je s instinktom samozaštite i ograđivanja od drugih uslijed osjećaja nesigurnosti.
Šta nam je zaista potrebno da bismo se osjećali sretno i sigurno i koliko smo svjesni da nas upravo gomilanje stvari spriječava da to postignemo?
Stvari ispod kreveta snažno će remetiti naše zdravlje, a potreba da se stvari redaju na police (pogotovo one iznad radnih stolova i kreveta) izazvat će konstantnu strepnju od nečeg neočekivanog.
Kada pretrpamo centar, sjeveroistok ili jugozapad svog prostora, onda smo previše zabrinuti za svoje zdravlje i najčešće ugrožavamo funkcije pankreasa, želuca ili slezene.
Nered na zapadu ili sjeverozapadu često će nas stavljati u konfliktne situacije zbog nekontroliranosti, a pluća i debelo crijevo postaju osjetljiva tačka.
Pretrpan sjever ograničava naše potencijale, spriječava nas da jasno izražavamo svoje osjećaje, donosi strahove i probleme s mjehurom i bubrezima.
Istok i jugoistok će na gomilanje stvari uzvratiti neodlučnošću, konfuzijom, potisnutim bijesom, ali i disfunkcijom jetre ili žučne kese.
Nered na jugu donosi problematično i nasilno ponašanje, izostanak priznanja, omalovažavanje i poremećaj u radu srca, tankog crijeva i imunog sistema.
Nisu stvari te zbog kojih život stagnira, nego stav čuvanja i zadržavanja. Kada nešto čuvamo, zapravo razmišljamo o potrebi, siromaštvu, vjerujemo da će nam sutra to nedostajati i da nećemo moći ispuniti te potrebe, piše “Alternativa informacije“…
