Kupaju se u ledenoj vodi, čak i na temperaturi od 15 stepeni ispod nule, a i sa 65 godina rađaju djecu. Ljeti jedu sirovo voće i povrće, a tokom zime konzumiraju suhe marelice, proklijale žitarice i ovčji sir. Postoji period kada Hunzi ništa ne jedu, a on je poznat kao “gladno proljeće”. Naziv je dobio po tome što je voće tada još uvijek nezrelo i tada piju isključivo sok od suhih marelica. Period traje od 2 do 4 mjeseca i smatraju ga krucijalnim za svoje zdravlje i način života. Proteine unose u najmanjim količinama, a dnevno unesu u prosjeku 1.933 kalorija, od kojih je 50 grama proteina, 36 grama masti i 365 grama ugljikohidrata.
Iz iskustva mnogih stranaca pridošlica, koji su se preselili u dolinu rijeke Hunze, zaključili su da je glavni faktor dugovječnog života zdrava prehrana. Škotski doktor Mac Harrison je, po povratku u Englesku, izveo eksperiment na velikom broju životinja. Jedna grupa se hranila normalnom hranom londonske radničke porodice, koja je podrazumijevala bijeli kruh, haringe, prerađeni šećer, konzerviranu hranu i kuhano povrće. Kao rezultat takve prehrane, kod životinja su se pojavile različite ljudske bolesti. Druga grupa životinja se hranila hranom Hunza i ostala je savršeno zdrava. Knjiga “Hunza-ljudi koji ne znaju za bolest”, autora R. Bircher, ističe osnovne karakteristike njihove ishrane, tvrdeći da su one ključne za zdrav život.
Dobro raspoloženje i odsustvo stresa doprinose njhovom boljem mentalnom i fizičkom zdravlju. Zbog svega toga, nije rjetkost da žene rađaju i sa 65 godina.
Kineski magazin je 1984. godine opisao kako je jedan od Hunza, Said Adbul Mobuda, zbunio sve radnike imigracijske službe na londonskom Heathrowu. Pokazao je pasoš, prema kojoj je bio rođen 1834. i imao je 150 godina. Smatrao se štićenikom u zemlji Hunza, a pamtio je događaje još iz 1850. godine.
