Premijer Hrvatske Andrej Plenković jučer je bio u službenoj posjeti Parizu, tokom koje se susreo s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i na Sorbonnei održao predavanje pod nazivom ”Hrvatska i budućnost Evropske unije”. Usput je dobio i pariško sveučilišno odličje, tj. Medaille de la Chancellerie des universites de Paris, piše u svom tekstu za Index.hr Gordan Duhaček.
Dobro upućeni novinari pišu da je to bio ”jedan od najvažnijih bilateralnih radnih posjeta u inostranstvu” za Plenkovića jer je podrška Pariza ključna za ispunjenje strateških ciljeva Hrvatske kako ih je definirala aktuelna vlada, a to su ulazak u šengensku zonu i uvođenje eura. Plenković je dobio priliku sat i dvadeset minuta uvjeravati Macrona da podrži RH, a u tome sigurno nije odmoglo ni to što premijer izvrsno govori francuski jezik.
Plenković u Parizu nije prestajao govoriti o BiH
Objavljene su i fotografije francuskog i hrvatskog lidera kako ispijaju kaficu u vrtu Elizejske palače, kao vizualni dokaz međusobne bliskosti.
Na prvi pogled to izgleda kao jedan dobro odrađena službena posjeta, no u medijima su strateški ciljevi RH – ulazak u Schengen i eurozonu – dobili mnogo manje prostora u odnosu na temu Bosne i Hercegovine. Neko neupućen bi mogao pomisliti da je tako lukavom diplomatskom akcijom neke Hrvatskoj nenaklonjene zemlje sabotirana posjeta hrvatskog premijera francuskom predsjedniku, no tom sabotažom se prvenstveno i sasvim svojevoljno bavio niko drugi do Andrej Plenković.
Premijer jednostavno nije mogao prestati govoriti o Bosni i Hercegovini – što se dogodilo na nedavnim izborima u susjednoj državi objašnjavao je Macronu, pa studentima koji su došli na njegovo predavanje na Sorbonnei, a onda i novinarima. Plenković je toliko vremena u Parizu potrošio na BiH da se čovjek može zapitati – je li on premijer RH ili premijer BiH?
Konkretan rezultat: ništa
“Nas najviše zabrinjava tema koja se odnosi na izbor hrvatskog člana predsjedništva. Izabran je Hrvat glasovima Bošnjaka i smatramo da je to izigravanje temeljnih načela, slova i duha Daytonskog sporazuma. Mislim da bi za BiH bilo dobro da se poštuje ono što je doista bilo dogovoreno i mišljeno i da je za budućnost ključno pronaći rješenje za izborni zakon koji bi omogućio legitimni izbor članova predsjedništva”, rekao je Plenković novinarima nakon sastanka s Macronom.
No kada je upitan o tome je li od francuskog predsjednika dobio konkretnu podršku, Plenković je odgovorio da je Macron ”pokazao razumijevanje”. U prijevodu: ništa.
Premijer RH tako dragocjeno vrijeme s francuskim predsjednikom troši da mu objašnjava situaciju u BiH – kao da Macron nema ljude koji sve to imaju u malom prstu! – umjesto da se bori za interese RH.
Nakon što je predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović koristila svoje susrete s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom da lobira za izmjene izbornog zakona susjedne države po recepturi HDZ-a BiH i Dragana Čovića, sada i Plenković ide njenim stopama.
Državni vrh RH ima mnogo posla oko reputacije RH
Isto radi i njegova ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović-Burić, koja je u ponedjeljak sastanak inoministara Evropske unije iskoristila da kolegama drži predavanje o BiH. O istoj temi u Bruxellesu ne prestaje palamuditi ni HDZ-ova eurozastupnica Željana Zovko, koja čak u medijima širi i neuvjerljive priče o tome da skoro pa cijeli Evropski parlament bruji o nekoj izjavi kardinala Vinka Puljića o Željku Komšiću. Sto posto je tako, izjava jednog irelevantnog kardinala svim je eurozastupnicima glavna tema.
Pritom se sve to odvija unutar šireg konteksta percepcije Hrvatske kao ”problematičnog djeteta Evropske unije”, kako nas argumentirano opisuju brojni evropski mediji, no predsjednica, premijer i ministrica vanjskih poslova nisu upregnuli sve snage da poprave i promijene takve ocjene, nego se troše na problem jednog od tri konstitutivna naroda susjedne države.
Besplodne priče s ciljem umiljavanja HDZ-ovim glasačima u zapadnoj Hercegovini
Ali čak ni to nije najgore!
Najgore je što su sve to besplodne kvazidiplomatske parade, čija je jedina svrha da se oraspoloži HDZ-ovo glasačko tijelo u zapadnoj Hercegovini, kojemu se tako pokazuje da ”naši nešto rade” odnosno da se notorni Dragan Čović može hvaliti kako ima veliku podršku Zagreba. Kao da to ima ikakvu težinu.
Već sada je predvidljivo da će Plenković i saradnici uskoro utihnuti u vezi sa svim povezanim s BiH, kao što su nakon prvih nabrijanih izjava umuknuli o haškoj presudi hercegovačkoj šestorci. Plenković izvrsno zna da njegovo mišljenje o BiH ne zanima nikoga u EU niti se Hrvatsku uzima kao relevantnu sugovornicu o toj temi, nego rutinski odrađuje predstavu borbe za navodne interese bosanskohercegovačkih Hrvata, što ne bi bio toliki problem da to ne čini otkidajući vrijeme i prilike za stvarnu borbu za interese RH, piše Index.hr.
