Una je nepresušni izvor pjesnika, nadahnuće slikara, te strast ribara i lađara koji vole njene slapove i brzake.
Una je kroz vjekove bila inspiracija mnogima koji su živjeli na području Bihaća i njegove okoline. Svojom ljepotom očarala je sve one koji bi je vidjeli, urezavši dubok trag na njihovim dušama. Hiljadu i jedna priča o njoj, jednostavno nije dovoljna. Uvijek ostane još nešto da se kaže. I stalno tako…
Za Unu se vezuju brojne legende od kojih su se neke sačuvale i do današnjih dana. Prema jednoj takvoj, na području današnjeg Bihaća je postojalo ogromno jezero oko kojeg su se naselila drevna plemena. Kao prilog tome, austrougarski izvori su zabilježili kazivanja starih mještana Bihaća o postojanju željeznih halki po okolnim brdima i planinama, koje su služile za vezivanje čamaca ili brodova kojima su se služili ta drevna plemena.
“Tako govore izvori koji su u vrijeme austrougarske uprave skupljali narodne legende i mitove ovog područja. Ta plemena su se dogovorila da probiju prirodnu branu koja je postojala na mjestu današnjeg naselja Kostela kako bi se ispraznilo to jezero. Na kraju probijanja sedrene barijere doveli su starce čije su živote žrtvovali probijajući zadnje centimetre te brane. Kada se jezero ispraznilo, ostala je plodna dolina i plemena su se spustila sa okolnih brda i prinijela žrtvu stradalima. Simbolika ove legende može se tumačiti kao rušenje starog svijeta i početak novog, otvorenog”, priča Rešad Behić iz udruženja naša Krajina, naša baština.
Martin Brod je naselje u kojem se nalazi najatraktivniji dio Nacionalnog parka Una. Za ovo naselje se vezuje jedna ljubavna legenda koja govori o nastanku imena ovog naselja.
“Davno nekad živjela je djevojka po imenu Marta, koja se zaljubila u jednog mladića. Njih dvoje su se potajno sastajali na ušću gdje se pritoka Unac ulijeva u Unu. Ona je u tim svojim prelazima ka momku prošla kroz neke oluje i došla do njega. Međutim, u međuvremenu dok su oni proveli nekoliko sati zajedno, voda je nadošla i kada se vraća u prijelazu preko tih slapova struja ju je dohvatila i ona se ugušila. Po njoj je Martin Brod dobio ime. Dakle, Unac bi po toj legendi bio muška pritoka ženske rijeke”, kaže Hazim Alagić, sanitarno-ekološki inžinjer u penziji.
Djevojka sa Une je simbol ljepote ove rijeke, a ideja za njenom izradom krenula je od pokojnog Boška Marjanovića, utemeljitelja Unskih smaragda, koji je bio zadivljen njenom ljepotom. Autor ove statue i jednog od simbola Bihaća je akademik Vladimir Herljević, koji je na ovaj način želio ovjekovječiti ljepotu Une.
“Djevojka sa Une je dobro izabrana kao simbol figura, da brendira Unu i Unske smaragde. Onako u prirodnoj ljepoti, više kao da je isklesana od majke prirode oslobođena je svih političkih i ideoloških formi, te kao takva predstavlja jednu vrstu iskazivanja slobode žene, afirmaciju žene, pa i do razine feminizma. Kao takva ne izaziva niske pobude, niti reakcije. Figura tijela je stilizovana u jedan reljef, okamljena ljepota. Kada je nakon posljednjeg rata novim ideološko-političkim matricama zasmetala, srušena je podmetanjem eksploziva, na sreću bez većih oštećenja. I opet je podignuta sa zemlje, čvrsto stoji, gotovo podignutih ruku, simbolizujući pobjedu nad vandalskim činom rušenja. Na novom mjestu, vjerovatno privremenom, dok se ne vrati uz prvotne pejsaže Une”, kaže Rešad Behić.
Bišćani su pokazali veliku svijest i zajedništvo tokom proteklih pola stoljeća, kada je u pitanju zaštita i očuvanje rijeke Une. Prkosno su stajali kao bedem ispred rijeke Une i svakog onog ko je pokušao da je kvari, onečisti i unazadi.
Sve to su radili samo iz jednog razloga, a to je ljubav prema rijeci koja se ne može riječima opisati i zbog toga što je ona za njih život.
“Rijeka Una nije samo prirodna ljepota Bihaća, Unsko-sanskog kantona i države, već i evropska i svjetska atrakcija i jedinstvena rijeka koja cijelim svojim tokom daje život gradovima i naseljima kroz koja protiče i zato je ona za nas život, u pravom smislu te riječi”, kaže Amarildo Mulić, direktor Nacionalnog parka Una.
Una je bukvalno značila život svima koji su živjeli u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. U njoj su lovili ribu, pravili mlinove u kojima se mljelo žito i gradili sojenice i naselja na vodi. Danas, kada se moderni život uveliko izmijenio, Una i dalje znači život za ovaj kraj. Ona svojom ljepotom privlači brojne turiste i tako nastavlja da hrani sve one koji žive oko nje.
Savremeni život sa sobom je donio brojne pogodnosti i koristi, ali ostavio i neke štetne posljedice koje iz dana u dan nastavljaju da ruše prirodni biodiverzitet Une i njenog okoliša. Koliko je Una zaista zaštićena i da li će ostati još dugo ovako lijepa, Hazim Alagić tvrdi da je to sad dovedeno u pitanje.
“Ako pogledate malo bolje, vidjet ćemo brojne alge kako se pojave odlaskom zime i dolaskom toplije klime. To je znak da je Una u određenoj mjeri zagađena ili bolje reći nađubrena raznim otpadima, što je stvorilo pogodnu klimu za rast algi koje se hrane tim fekalijama. Zatim, na području Martin Broda ima jedan dio Une u kojem se svako malo podigne temperatura za nekoliko stepeni. To je isto znak da se dešavaju neke promjene u vodi uslijed ulijevanja nekih materija u rijeku. Trebalo bi ispitati ovaj dio od Drvara i da li možda ima nekih zagađenja s te strane. Mi još nemamo vodoprivrednog inspektora koji bi pazio na tok rijeke Une i građenje uz nju, kao i otpadne materije iz objekata koji su izgrađeni uz rijeku Unu. Kada sve to uzmemo u obzir, možemo kazati da Una nije zaštićena u mjeri u kojoj bi trebala biti”, kaže Alagić.
Una je vječna inspiracija i nepresušni izvor pjesnika. Ona je nadahnuće slikara i strast ribara i lađara koji vole njene slapove i brzake. Una živi uz svoj Bihać i svjedoči burnu historiju ovog kraja. Una je kroz povijest naučila sama da se pazi, zato se zaljubljenici u nju nadaju da će preživjeti i ove savremene probleme, ostavši uvijek onako lijepa i blistava.
Izvor: Al Jazeera
