Učite djecu da heroji nisu oni koji idu u rat već oni koji sve čine da do rata ne dođe!
Jedan od takvih heroja je, bez dileme, fra Janko Ljubos, bosanski fratar, kustos muzeja Franjevačkog samostana u Fojnici.
Kada je autor ovih redaka prije nekoliko godina pisao o “herojima koji nikome nisu trebali”, u vrhu liste bio je upravo fra Janko koji je, ispisujući stranice ljudske časti u vremenima beščašća, devedesetih godina prošlog stoljeća, činio sve da u srednjoj Bosni ne dođe sukoba i rata, te pozivao na mir, tražio da topovi utihnu i pomagao unesrećenim ma ko bili…
“Zaustavite rat u Gornjem Vakufu. Dogovorite se. Ako to ne učinite u Bugojnu će biti velika katastrofa. Nema ciljeva koji katastrofu mogu opravdati. Prvi put vam se obraćam i molim vas, poslušajte”, bio je vapaj fra Janka upućen u januaru 1993. generalu Slobodanu Praljku, koji je pravosnažnom presudom u Haškom tribunalu prošle godine osuđen za ratne zločine, nakon čega je ispio otrov, te pukovnicima Željku Šiljegu i Miri Andriću.
Nažalost, nisu ga poslušali…
Umjesto Praljka, Šiljeg je fra Janku drsko odgovorio da “postupaju kao vojnici” i da će “sukob prestati kada postrojbe Armije RBiH polože oružje u Gornjem Vakufu i odu nesmetano van grada”.
O ljudima poput fra Janka malo se danas govori. Nažalost, ponovo mnogo više prostora u medijima ima za one “što uz bojni poklič legaju”, kako bi to dočarao genijalni Đorđe Balašević, za one što “pevaju u slavu noževa”, “pevaju, pa onda begaju”.
Fra Janko danas veli da je važno uvijek biti čovjek, pozvati na mir i ljubav.
“To je uvijek važno. To je pitanje uvijek aktualno. Važno je na njega davati odgovore, pogotovo ako taj odgovor može biti konstruktivan, odgovor koji će izgrađivati samog čovjeka, onoga ko govori i kome se govori. Pomirenje je teško postići pa reći: “E, sad je pomirenje”. Ono se postiže svaki dan. Iz dana u dan. Počevši od obitelji, na radnom mjestu, među narodima, religijama. Pomirenje se izgrađuje. To je jedna trajna kategorija koja se može izgrađivati i razgrađivati”, započinje fra Janko.
Mi smo i danas, podsjeća nas ovaj bosanski fratar, pozvani izgrađivati dobro i pozitivno djelovati.
“Opterećeni smo jednom ružnom prošlošću. Ne, ne treba od nje bježati, ali je treba pravilno interpretirati. Onoga tko je činio dobro, treba priznati i pohvaliti, a onoga tko je činio loše, treba kazniti. Ne da bi mu se neko svetio, već da i drugi vide da nije dobro činiti loše stvari”, naglasio je Ljubos.
Ima neka Božja providnost u činjenici da je Fra Janko današnji čuvar čuvene Ahdname, značajne bosanskohercegovačke baštine, ali i sjećanja na mudrog fra Anđela Zvizdovića, fratra rodom iz okolice današnjeg Gornjeg-Vakufa-Uskoplja, koji je izašao pred sultana Mehmeda II Fatiha. Jer, upravo je za taj kraj vezano i za djelovanje fra Janka kojeg poštuju svi, bez obzira na njihovo porijeklo. On u svojoj misiji dobra nije ostao samo na riječima.
Zajedno sa predstavnicima Islamske zajednice i tadašnjeg gornjovakufskog glavnog imama Bajre ef. Bušatlića, kako se može vidjeti i iz dostupnih dokumenata, snažno je dizao glas protiv sukoba.
“Bio sam naivan i vjerovao sam da ne može doći do rata. Kako će susjed početi pucati na susjeda!? Vjerovao sam da se to u Bugojnu i bugojanskom kraju ne može dogoditi. Dogodilo se. Vjerujem i dan danas da to Bugojanci ne bi uradili ni Hrvati, niti Bošnjaci, pa čak ni i Srbi. No, došla je naredba sa strane, da se tako mora. Sjećam se jednog razgovora sa političarima. Oni kažu: “Evo, svi su nešto učinili, već je bio rat na mnogim prostorima. Neki su pobijedili, neki izgubili, ne možemo mi biti iznimka”. Zaista ni Bugojanci nisu bili iznimka i došlo je do rata. Prvo je došlo do srpske agresije na Bugojno, a onda, nažalost, još gore, rata Bošnjaka i Hrvata, koji nikome nije trebao, niti je dobro donio”, prisjetio se fra Janko koji je u Bugojnu bio prije, za vrijeme rata i poslije rata.
Kad je već došlo do sukoba činio je, kako kaže, ono što je mislio da najbolje.
“Nisam se bojao Bošnjaka. Oni koji su me poznavali, znali su što ja zastupam. Hrvati su mi prigovarali: “Što pomažeš muslimansku sirotinju? Što pomažeš srpske babe i djedove!? Oni pucaju!” Pa ne pucaju oni! Hajde na Kupres gore pa otjeraj ove što pucaju”, kaže naš sagovornik.
Nisu me slušali
Iz istih razloga pisao je i vrhu HVO-a kako se može vidjeti u citiranom dokumentu.
“Zapovjedništvo HVO-a je bilo u Prozoru. Sjećam se bio je zapovjednik Šiljeg. Njemu sam pisao da se obustavi rat na svim područjima. U Bugojnu tada rat još nije počeo. Tražio sam da se otklone uzroci rata, ne samo povod, jer kad do njega dođe, onda je već gotovo. On mi je odgovorio da to kažem nekome drugom. Da neki drugi to hoće, a ne oni… Dakle, nisu uvažavali moje mišljenje. Muslimani mi nisu vjerovali da iskreno mislim. Hrvati su me nagovarali da nekako drugačije mislim. Bilo je svašta”, govori fra Janko.
Poslije tog teškog iskustva prije 25 godina, zaprepašten je danas retorikom na političkoj sceni BiH i regiona, kao i ponovnim zveckanjima oružja, pozivima na sukobe, stare sukobe.
“Evo, ja ću kazati, i ja sam da bude rata! Da bude rata do istrebljenja! Međutim, ko da ratuje? Neka uzmu predstavnici političkih stranaka svoje roditelje, djecu, oni osobno. Neka iskopaju rovove pa neka se tuku! Do istrebljenja! Normalno da toga neće biti. Oni će opet otići u neke trezore, u neke sigurne države. Daleko. Do tad će zapovijedati, a sirotinja će ratovati, sirotinja će izginuti… Oni koji navode na rat, potiču na rat, te bi ljude trebalo isključiti iz svih djelovanja u ovoj našoj lijepoj državi BiH”, odlučno nam govori Ljubos.
Franjevci su poznati kao “vjerni Bogu i vjerni Bosni”. Šta je za BiH danas važna poruka, pitali smo fra Janka. Kako čuvati našu domovinu?
“Teško pitanje, a i odgovor je težak… A možda je i jednostavan. Trebalo bi ljudima stvoriti radna mjesta, nagraditi za njihov rad. Ljudi bi se posvetili radu, odgoju svoje djece, ne bi onda mislili o drugim stvarima, iseljavali se, napuštali ovu lijepu zemlju. Kad kažem lijepa zemlja, ne mislim na lijepu državu. Lijepa je zemlja ono što nam je Bog dao, a državu čine loši političari. Treba napraviti uvjete da se ljudi osjećaju svoji na svome. Kad se to dogodi, onda će se ljudi rado susretati, zaboravljat će ono ružno iz prošlosti i tako će život da im normalno teče”, naglasio je.
Izbori neće ništa riješiti
S obzirom da je ovo, po mnogima sudbonosno vrijeme za BiH, fra Janko je uputio svoju poruku, kako veli, ljudima ove zemlje:
“Sad će izbori. Teško će ovi izbori išta riješiti. Kad pogledate liste, isti ljudi su na tim listama. Ne znam čemu izbori!? Drugi ljudi nemaju šanse doći na liste. Doći će opet iste stranke, isti ljudi, ostat će isti problemi… Gubi se vrijeme, novci, povjerenje… Ne znam što bi trebalo konkretno učiniti, ali ima nekih stvari koje se spontano dogode. Dođe se do nekog dna, a s tog dna čovjek lakše ispliva i spasi se”.
Ko je Fra Janko Ljubos?
Fra Janko Ljubos rođen je 1950. u mjestu Bare u župi Busovača. Poslije završene osnovne škole u rodnome gradu i Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, pohađao je Franjevačku teologiju u Sarajevu. U novicijat, u Kraljevoj Sutjesci, stupio je 1969. Prve zavjete položio je 1972., a svečane 1977. u Rumbocima kod Prozora-Rame, kada je u Sarajevu zaređen i za svećenika. Službovao je na Plehanu, Livnu, Vitezu, Gornjem Vakufu-Uskoplju, Bugojnu, te Busovači.
Sada, kao umirovljenik i kustos muzeja, djeluje u Fojnici. Svoj dnevnik U kandžama zla – Fratrov ratni dnevnik u Bugojnu devedeset i neke objavio je 2014.
ins.ba
