Nastupio je mjesec ramazan. Sa najstarijeg minareta u gradu bihaćkom dolinom razliježe se ezan sa džamije Fethije, jedine u Evropi koja je nekad bila crkva sv. Ante Padovanskog. I danas se u njoj obavljaju dnevne molitve. Ona živi jednako kao i sve druge aktivne džamije ili crkve.
Dopisništvo Oslobođenja je preko puta nje, svakodnevno su nam pred vratima turisti. U petak se jedna velika grupa, koju je predvodila opatica, vratila ne ušavši u nju. Petkom je puna zbog velike molitve, inače se u nju ulazi bez problema. Mnogi se najradije uspnu drvenim basamacima na potkrovlje, gdje svjetlo pada kroz obojenu crkvenu rozetnu na perzijski tepih klanjača.
Sve do 14. stoljeća ona je bila crkva sv. Ante Padovanskog, a čak je i starija jer se vjeruje da je sagrađena kad i Dominikanski samostan u Bihaću, koji se prvi put spominje 1266. godine.
Osmanski osvajač, sandžak-beg Hasan-paša Predojević, svoju pobjedničku zastavu je istaknuo tek kada ju je osvojio, koja je potom preuređena u mesdžid. Osmanlije su joj dale ime po jednoj od kur’anskih sura Feth ili u prevodu pobjeda. Kockasta unutrašnjost i danas podsjeća na crkvu. Vremenom, da bi se u njoj napravilo što više prostora za žene i djecu, sagrađena su tri drvena nivoa sa basamacima.
Džamija Fethija je zbog svoje zanimljive sudbine predodređena da u nju neprestano ulaze svi narodi, različitih religija i uvjerenja. Za druge džamije to ne važi, ali u Fethiju svako ulazi kao u svoju kuću. – piše oslobodjenje.
