Evropski parlament ponovo raspravlja o širenju Šengena, prostora Evropske unije bez kontrola na unutrašnjim granicama.
Tome teži i Hrvatska. Kakve bi to posljedice imalo po nju, ali i po susjedne zemlje, pita Dojče vele.
Evropski parlament ponovno raspravlja o proširenju šengenske zone na Hrvatsku – uz Rumuniju i Bugarsku – što je dobra prilika i za pregled donekle izmijenjenih okolnosti u tom kontekstu.
Ulazak Hrvatske u punopravni prostor kontinentalnog saveza, načelno bez unutrašnjih granica, traje već dugo, a još duže kod druge dvije članice EU.
Bio je to svojevrsni probni rok za te zemlje, ali za to vrijeme su neki odnosi u samoj EU postali bitno drugačiji. Izbjeglička kriza vratila je Evropu unazad i njome se danas prostire neka nova, doslovno gvozdena zavjesa – ona od tzv. žilet-žice.
Štaviše, po notornoj bodljikavoj žici najpoznatija su dva neposredna hrvatska EU-susjeda: Mađarska i Slovenija. Šta će u takvim prilikama da znači neki novi Šengen, da li će žilet-žica da se preseli na granice Hrvatske prema njenim istočnim susjedima?
Tonino Picula, hrvatski poslanik u Evropskom parlamentu, nije toliki pesimista, mada i sam poziva na ozbiljnost: “Izbjeglička kriza i terorizam su posljedično, između ostalog, doveli do manjka povjerenja među državama članicama. Zbog toga danas imamo kontrole na spoljnim granicama, ali i sistematske provjere u bazama podataka svih osoba koje ulaze ili izlaze iz šengenskog prostora, uključujući i stanovnike Evropske unije.“
“Evropa zaista ne smije da postane tvrđava opasana nepremostivim bedemom“, nastavlja Picula za DW, “ali takođe, Evropa koja nije bezbjedna ne može da bude simbol blagostanja i otvorenosti. Trebalo bi jačati povjerenje, ali i sisteme bezbjednosti. Pitanje je političke mudrosti i dogovora – pronaći balans između jednog i drugog. Trebalo bi se fokusirati na evropsku solidarnost i rješavanje problema saradnjom, koliko god bili složeni.“
A kao što smo jednom ovde već ustanovili, Evropska unija bi krize u azijskim i afričkim zemljama trebalo da rješava na njihovim teritorijama – dakle prije nego što ih tamošnje stanovništvo napusti, a po mogućnosti čak tako što će Evropa da prestane da ih generiše.
Mimo toga, šta bi ulazak u režim Šengenskog sporazuma mogao da znači Hrvatskoj kada je riječ o ekonomiji i kretanja njenih građana? Piculina poslanička grupa u Evropskom parlamentu (socijalisti i socijaldemokrate), predložila je novo razmatranje proširenja Šengena na novije članice, a on lično primjećuje da bi se koristi po Hrvatsku mogle u prvom redu ogledati kada je riječ o lakšem i bržem prolasku turista iz drugih zemalja EU preko granice Hrvatske. Jedna činjenica, koju sagovornik DW rado ističe, pokazuje da Evropljani svake godine u šengenskom prostoru ostvaruju oko 1,25 milijardi putovanja.
Ali Tonino Picula je i predsjednik delegacije EU za odnose s Bosnom i Hercegovinom. Zato je interesantno šta bi eventualno skoro proširenje Šengena na Hrvatsku značilo našoj državi i njenim građanima.
“Na mogućnosti putovanja građana BiH u EU mnogo više će uticati ukupna regulativa granične problematike EU, a manje samo članstvo Hrvatske u Šengenu. Recimo, uvođenje sistema ETIAS, tj. planirano obavezno najavljivanje putovanja građana država Zapadnog Balkana u EU, nije bilateralno pitanje. U svakom slučaju, ključna stvar vezana za Šengen jeste to što EU počiva na međusobnom povjerenju zemalja Unije da se spoljne granice pouzdano štite, te da članice na tim granicama ne dozvoljavaju da se bilo kakva prijetnja propusti preko njihovih teritorija ka unutrašnjosti EU“, uvjeren je Picula.
Trebalo bi pritom znati da je Hrvatska članica Evropske unije s najdužom spoljnom granicom prema trećim zemljama, od čega sa Bosnom i Hercegovinom dijeli oko hiljadu kilometara zajedničke granice. “Već sada, zbog prilagođavanja našeg prekograničnog režima za Šengen, uvedene su promjene koje omogućavaju ispunjavanje šengenskih uslova za Republiku Hrvatsku, ali značajnije ne ugrožavaju dosadašnji život i navike stanovništva s obje strane granice. Taj pripremni period je važan kako bi i jedni i drugi zapravo da naučili da žive s novim graničnim režimom, ali i razvili graničnu infrastrukturu“, zaključak je Tonina Picule.
Njegova pozitivna očekivanja, međutim, ne dijeli poznati spoljnopolitički analitičar Tomislav Jakić. “U neku ruku je čak ironično govoriti o tome što bi ulazak u šengenski prostor značio za Hrvatsku danas kada već na slovenačkoj granici imate bodljikavu žicu. Šengen nažalost, nije više ono što je bio ili je trebalo da bude“, kaže Jakić. “Evropa zasnovana na ideji slobodnog protoka ljudi, roba i ideja, pretvara se u skup nacionalistički orijentisanih država usredsređenih na sopstveni suverenitet, gotovo u smislu 19. vijeka. I to tako što zatvaraju spoljne granice pred svima koji su u Evropi – baš onoj kakvu su zamislili njeni idejni tvorci – poželjeli da pronađu sklonište.“
(b92)
