Nakon što se Milorad Obradović zvani Stiven, optuženi ratni zločinac iz Prijedora našao na slobodi jer mu Sud BiH nije produžio pritvor, razgovarali smo sa nekim od stanovnika Prijedora koji su preživjeli četničku golgotu, bili u logorima, koji su izgubili članove bliže i dalje rodbine.
Podsjećamo, Obradović je u januaru ove godine po međunarodnoj optužnici koju je raspisalo Tužilaštvo BiH uhapšen u Njemačkoj, a u junu predat Tužilaštvu BiH. Optuženi se tereti da je u julu 1992. godine, zajedno s drugim osobama, učestvovao u širokom i sistematskom napadu na civilno stanovništvo bošnjačke nacionalnosti na području Prijedora i okolice. Te, da je direktno učestvovao u zarobljavanju oko 120 civila bošnjačke nacionalnosti u mjestu Miska Glava, koji su nezakonito zatočeni, mučeni i zlostavljani te nakon toga strijeljani na lokalitetu Kipe-Ljubija.
Obradović je radio na terenu, ubijao, silovao
Uprkos svemu, on je pušten iz pritvora i viđen je na Autobuskoj stanici u Sarajevu kako čeka autobus za Čajniće, a što je Faktor prvi objavio.
– Ja svaki dan srećem neke od ratnih zločinaca kako hodaju po gradu od Darka Mrđe pa nadalje. Milorad Obradović Stiven je poslije Žigića i Mrđe, najveći prijedorski krvnik do sada uhapšen i za kojeg se zna. On je “radio na terenu” na području Ljubije. Naime, od 3.200 ubijenih Prijedorčana nesrpske nacionalnosti, negdje oko 700 je ubijeno u logorima. Ostali su ubijeni na terenu – priča nam Mirsad Duratović, predsjednik logoraša regije Banja Luka, a koji živi u Prijedoru.
Podsjeća da je od nekoliko stotina silovanih žena, njih 37 bilo u logoru Omarska.
– Ostale su silovane u vlastitim kućama, pred očima njihove djece i ostale rodbine. Po nekim mjestima i selima imali su kao u Višegradu, kuće u koje su vodili žene na silovanje. To je ona neispričana priča o Prijedoru. Gotovo sva priča vezana za Prijedor je skoncentrisana za logore. U posljednje vrijeme, ovi sada procesi što su sada na Sudu BiH, ima ih oko 38 lica protiv kojih se vode procesi, su upravo za zločine počinjenje na terenu. Znači, ovdje tri četvrtine zločina je počinjeno na terenu. To je mnogo stravičnije i to je radio Milorad Obradović Stiven – govori nam Duratović.
Naglašava kako sud mora odgovoriti zašto je Obradović pušten na slobodu.
– Zločinci slobodno hodaju i po Ljubiji, isti ono koji su tu u vrijeme rata činili zločine, silovali žene. Imate priče koje se pričaju po sijelima, kada ljudi otvore dušu, a ne žele za to da znaju ni mediji, ni sudovi, niko. Kada to čujete shvatite da ništa ne znate. Bilo je situacija da se žena u 12 sati tačno mora javiti u jednu kuću u Ljubiji, a žena je iz mog sela i mora ići pet kilometara pješke tamo da bi je jedan krvnik silovao, i vratiti se kući gdje je čekaju snaha i unučadi, i narednih dana tako. Ukoliko se ne bi pojavila rekao je da će joj ubijati unučad jedno po jedno dok ona gleda. I takvi krvoloci slobodno hodaju – priča nam Duratović.
Naglašava kako ga zanima šta je obrazloženje Suda BiH, zašto pušta Stivena i njemu slične da se brane sa slobode?
– Je li to nedostatak kapaciteta? Pa gdje je bio zatvoren do juče mogao je ostati i dalje. Je li to nemaju čime da ga hrane, peru, kupaju? Šta je obrazloženje ? Ili stvarno misle da su oni toliko bezopasni za okolinu? Oni psihički ubijaju žrtve, smiju im se u lice – govori Duratović.
Pričali smo i sa Fikretom Bačićem, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece Prijedora, čovjekom kojem su četnici ubili 29 članova porodice.
– Nema pravde. Dok politika bude komandovala nema boljih dana. Tu je čist primjer 14 optuženih za ubistvo moje porodice kojima se sudi pred Sudom BiH, a koji su pušteni na slobodu. I kada sam uložio prigovor, žalbu, dobio sam odgovor da je to viša sila. U toj grupi postoji čovjek koji je više puta privođen zbog nasilja i u svojoj porodici. Nema tu pravde. Politički se i zatvara i pušta i nemam povjerenja u sudove. Ako uzmemo komentare na presude Mladiću, Karadžiću, hrvatskoj šestorki, svugdje su oni heroji – ogorčen je Bačić.
Žrtve su u strahu, nemaju povjerenja u sudove
Ispričao nam je detalj sa jednog od suđenja zločincima.
– Prošle godine sam bio na izricanju presude jednog grupi za zločine u Kozarcu. I kada sudinica čita optužnicu, u kojoj je napisano da svjedok u tri-četiri navrata govori imenom i prezimenom da je taj i taj, odveo četiri Bošnjaka iz kuće, da su nađeni u Starim Kevljanima u masovnoj grobnici. Govorio da je viđen kako pali štager i kuću, i na kraju presuda oslobađajuća. U obrazloženju stoji da svjedok nije vidio da metak pogađa žrtvu, a trebalo je, pa bi imali dokaz. Kakva je to poruka žrtvama, kako da vjeruju sudovima, tužilaštvima? Sa takvim zločincima se susrećemo u gradu i optuženim i presuđenim. Žrtve žive u strahu – rekao nam je Bačić.
Izvor: Faktor
