Tog 11. jula 1995. godine kada je Srebrenica pala, ja se odlučujem da krenem preko šuma sa ocem, bratom blizancem i dajdžom… Jedini sam preživio taj marš smrti. Ukopao sam oca 2003. godine, brata blizanca dvije godine kasnije 2005, a kasnije sam ukopao i svog dajdžu…
Genocid koji se dogodio u Srebrenici odnio je brojne živote i prekinuo djetinjstva mnoge djece. Ali djetinjstva srebreničke djece neće biti zaboravljena već dokumentovana.
Na stotine Srebreničana odazvalo se misiji snimanja njihovih ispovijesti. Hasan Hasanović odrastao je u idiličnom selu Sulice kraj Srebrenice. Imao je 16 godina kada se zadesio u Srebrenici, kada je ratni obruč stezao Podrinje. Njegovo djetinjstvo tada se prekida, a počinje zastrušujuća borba za goli život…
– Tog 11. jula 1995. godine kada je Srebrenica pala, ja se odlučujem da krenem preko šuma sa ocem, bratom blizancem i dajdžom… Ja sam jedini koji je preživio taj marš smrti. Nijedan od njih nije. Ukopao sam oca 2003. godine, brata blizanca dvije godine kasnije 2005, a kasnije sam ukopao i svog dajdžu, priča Hasan.
Danas je Hasan jedan od najobrazovanijih mladih Srebreničana. U Srebrenicu se vratio 2009. godine i od tada radi za Memorijalni centar Srebrenica – Potočari.
Jedanaest godina govori o genocidu. Priče o njegovom, ali i djetinjstvu na stotine njegovih vršnjaka uskoro će vidjeti i čuti svijet. Memorijalni centar Srebrenica – Potočari uspostavio je saradnju sa Muzejom ratnog djetinjstva u Sarajevu.
Snimaju priče Srebreničana i prikupljaju njihove lične stvari iz djetinjstva. Srebreničani su se odlučno odazvali spremni da ispričaju najteže trenutke svog djetinjstva iz genocida. Učešće u projektu za Srebreničane je ponovna borba, ali ovaj put borba na prvoj liniji odbrane ljudskih prava, a emotivne i potresne priče ispričane u kameru dio su očuvanja sjećanja na srebrenički genocid, a posebno na one koji su genocid preživjeli kao djeca…
Izvor: Oslobođenje.ba
