Komandant Sedmog korpusa general Mehmed Alagić u više navrata je isticao je da je svaki napad na Peti korpus ujedno i napad na Sedmi korpus. Početkom 1995. godine agresori nisu poštovali primirje ni u zoni odgovornosti Sedmog korpusa…
Svakodnevno je granatiran Travnik i njegova šira okolina. U to vrijeme Sedmi korpus je vršio obuku svojih jedinica sa težištem na pripremu jedinica koje su za nastavak rata planirane kao oslobodilačke, prije svega 17. Viteška, 705. Slavna i 727. Slavna brigada. Na kraju tog ciklusa obučavanja jedinice 7. korpusa su izvele, za to vrijeme, impozantnu smotru u kojoj se vidjelo da je Armija BiH stasala u vojnu silu zavidnog ranga spremnu da odgovori na napade agresora. Pošto su četničke provokacije dobile na intenzitetu, komandant Alagić je uz odobrenje Generalštaba donio odluku da se Vlašić oslobodi i počele su pripreme.
Pripreme su vršene na visinama preko 1.500 metara, u vrlo teškim meterološkim uslovima uz snježne oluje. Uprkos tome, motiv za borbu kod boraca je iz dana u dana rastao i komandant Alagić je donio odluku da se napad izvede 19. na 20.3.1995. godine u jutarnjim satima.
Tog jutra počela je jaka oluja na Vlašiću, ali ni to nije pokolebalo 7. korpus. Udar na agresore je počeo tačno u planirano vrijeme, u četiri sata ujutro. Prednji kraj je probijen veoma brzo. Novi kvalitet u izvođenju borbenih dejstava bio je ubacivanje većih borbenih jedinica u neprijateljsku pozadinu čak do ranga bataljona.
S druge strane, kod boraca se željela učvrstiti odlučnost za ratovanje noću. Poslije probijanja prednjeg kraja sve je bilo stvar taktike i realizacije planiranih zadataka.
Prvog dana operacije ovladano je većinom dominantnih objekata na tom pravcu napada: Police, Crni Vrh, Pavo, Čavo i približavalo se Šantiću. Navečer istog dana, poslije sumiranja ostvarenih rezultata, general Alagić je donio odluku o nastavku borbenih dejstava. Cilj je bio jasan – oslobađanje cjelokupnog platoa Vlašića. Diverzantske grupe su 21. marta izvele diverziju u rejonu Potkraja i Gradine, 22. marta razbijen je 3. bataljon 22. pješadijske brigade VRS, a dijelovi agresorskih snaga koji izvode odbranu u rajonu Opaljenika stavljeni su u okruženja.
Toga dana u veoma teškim vremenskih uslovima ovladano je objektom Šantići, a odatle su jedinice ARBiH su izbile na Galicu. U ovoj operaciji agresoru je izbačeno iz stroja oko 750 vojnika (oko 200 poginulih). Jedinice Armije RBiH su imale 510 izbačenih iz stroja (70 poginulih).
Ostvaren je najvažniji cilj – zaustavljena je agresorska operacija na Bihać, a pobjedom na Vlašiću Armija RBiH je preuzela strategijsku inicijativu. Narodom i borcima je zavladalo isto uvjerenje: u odbrambeno-oslobodilačkom ratu, mi ćemo pobijediti.
– Vi ste bili otpisani – rekao je ambasador SAD-a u Bosni i Hercegovini, Viktor Jakovič, za stanje u kojem se Armija RBiH nalazila prije ove operacije. Nerijetko su vojni zvaničnici UNPROFOR-a izjavljivali da Armija RBiH može oslobađati tek neke sitne i beznačajne kote. Bio je ovo odličan demanti.
– Armija BiH je bitno ojačala – sa zabrinutošću je izjavio hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, piše Historija.ba.
