Na današnji dan, na širem području Cazinske krajine, 23. jula 1995. godine slomljena je jedna od najtežih srpskih i Abdićevih vojnih ofanziva, kojom je 5. Korpus ARBiH trebao biti u potpunosti poražen, a Bihaćkom okrugu bila namijenjena, kao što mnogi vojni analitičari navode, sudbina Srebrenice.
Gotovo cijeli juli 1995. godine obilježen je operacijama srpske vojske tzv. SAO Krajine, Vojske Republike Srpske i tzv. Autonomne pokrajine “Zapadna Bosna” na Bihaćki okrug.
Nakon što je SVK u zapadnoj Slavoniji u operaciji „Bljesak“ pretrpjela težak poraz, dotadašnji zapovjednik SVK-a, general potpukovnik Milan Čeleketić, polovicom je maja 1995. podnio ostavku. Na to je mjesto imenovan general Mile Mrkšić. U skladu sa ranijim planovima za okupaciju Cazinske krajine, odlučeno je da oružane snage Republike Srpske i Republike Srpske Krajine (RSK), u suradnji s Narodnom odbranom Autonomne pokrajine Zapadna Bosna Fikreta Abdića, provedu zajedničko osvajanje Cazinske krajine i potpuno razbijanje 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).
U akcijama “Mač” i “Štit”, pod komandom “Pauka”, preko 15.000 srpskih i Abdićevih snaga teškom artiljerijom, tenkovima i helikopterima napadalo je sve pred sobom na pravcu Izačić-Šturlić, Tržačka Raštela-Johovica, Skokovi-Pećka brda i Vrnograč-Bužim.
Zadatak nije bio samo eliminacija 5. korpusa ARBiH, koji je branio taj teritorij, nego i nanošenje civilnih gubitaka Cazinskog kraja, kako je u izvještaju operacije naveo “upotrebom bioloških sredstava, metodom trovanja artikala široke potrošnje (brašna, šećera, ulja, detrdženata za pranje suđa) i ilegalnom trgovinom sa 5. korpusom čime bi bilo izazvano masovno trovanje i oboljenje boraca i njihovo izbacivanje iz stroja”. Cilj je dakle bio da se izazove epidemija stomačnog oboljenja među vojnicima i stanovništvom, kao i prepoloviti teritorij Bihaćkog okruga, zauzeti Cazin i izaći na Unu, što bi dovelo do konačnog sloma 5. Korpusa.
Jedinice 5. Korpusa pružile su otpor mnogo snažnijem protivniku, a ofanziva je u potpunosti zaustavljena u cazinskom mjestu Krivaja, kada je od 40 tenkova sa kojima su napadale srpske i Abdićeve snage, uništeno sedam, dok je jedan tenk zaplijenjen.
Godišnjica slamanja velike ofanzive obilježi se svake godine prigodnim skupovima, obraćanjima zvaničnika, te tradicionalnim pješačkim pohodom od Bugara, preko Tržačkih Raštela, pa sve do Krivaje.
“Tih dana 5. korpus imao je najveće gubitke od svog formiranja. Tada je život izgubilo 68 boraca, dok ih je preko 200 ranjeno. No, neprijatelj je zaustavljen i od tog trenutka stanje na terenu se preokrenulo u našu korist”, izjavio je general Armije RBiH, Atif Dudaković na jednom od proteklih obilježavanja.
U znak sjećanje na sve poginule borce danas je u MZ Tržačka Raštela organiziran i pješački pohod u sklopu obilježavanja godišnjice oslobađanja.
Među 68 boraca koji su u toj bici izgubili živote bio je i Nijaz Begić, načelnik Štaba 517. oslobodilačke brigade, u čiju čast se već nekoliko godina održava i Marš mira pod nazivom “Stazama Nijaza Begića”.
