Sandi Salkić iz Cazina, diplomirani inžinjer prehrambene tehnologije, našao je način kako da tržište Bosne i Hercegovine obogati vrhunskim kvalitetom mesa
Sandi Salkić iz Cazina, diplomirani inžinjer prehrambene tehnologije, našao je način kako da tržište Bosne i Hercegovine obogati vrhunskim kvalitetom mesa i zaštiti proizvođače, koji zbog tendencije povećanja uvoza prehrambene robe i nelojalne konkurencije ostaju uskraćeni za prodaju vlastitih grla. Zato je ovaj mladi čovjek pokrenuo vlastitu firmu “Agrorevolucija” u kojoj će proizvoditi i pakirati meso po najvišim standardima.
“Moj biznis datira još od 1960. godine. Posao stočarstva sam naslijedio od djeda. Cijelo vrijeme taj biznis je trajao i išao, ali nekom manjom putanjom. Vremenom sam preuzeo posao i došao do recepta za ishranu goveda koji omogućava proizvodnju deset puta kvalitetnijeg mesa nego što imamo koristeći sadašnju standardizaciju”, kazao je Salkić u razgovoru za Buka magazin.
Tokom vremena Salkić je završio prehrambeni fakultet, zaokružio je umijeće, iskustvo i znanje, i krenuo putem želje da postane proizvođač premijum proizvoda.Pokretanje društvenog biznisa
Salkić se 2014. godine prijavio u program fondacije “Mozaik”, najveće neprofitabilne organizacije u regionu vezane za društvene biznise, u kojem se razvijaju i testiraju poslovne ideje uz vrhunsku tehničku, mentorsku i finansijsku podršku. Prvo je završio početni društveni projekat u svojoj lokalnoj zajednici, i sa tim projektom dobio priliku da iznese ideju pokretanja društvenog biznisa.
Ideja je dobila podršku fondacije i Salkiću su omogućena sredstva za ispitivanje i analizu domaćeg tržišta.
“Nakon procesa analaze mentori fondacije su ocijenili da je moja ideja kvalitetna. Prošao sam dalje i sada smo jedna od tri društvene firme u BiH koje su u partnerstvu sa fondacijom”, istakao je sagovornik.
Cilj Salkićeve firme “Agrorevolucija” je da poboljša tržište BiH kvalitetnijim mesom, jer naša zemlja sa tim prehrambenim proizvodom ima ogromne poteškoće.
“Možda se to ne čini tako, ali danas niti u jednom marketu ne možete uzeti meso koje ima provjerenu kvalitetu gdje je naveden sastav samog proizvoda, i da je istaknuto gdje je tačno proizvedeno”, rekao je Salkić.
BiH ima poteškoća da izvese meso u Evropsku uniju, a po riječima Salkića, na našem tržištu za sada nema premijum klase.
“Mi želimo uvesti jedan novi brend na domaće tržište i da naši klijenti imaju povjerenje i sigurnost u ishrani. Na kraju krajeva svjedoci smo raznih afera koja su vezana za prehrambene proizvode, svašta se uvozi u našu zemlju”, jasan je mladi inžinjer.
Pravilan uzgoj je najbitniji
Iz porodičnog biznisa Salkić će da pređe na poslovanje sa svojim kooperantima.
“Mi ćemo imati od trideset do pedeset kooperanata u početku, s tim da se svake godine povećava njihov broj. Kooperanti će uzgajati grla, a za plasman će se brinuti Agrorevolucija. Uslov je da grla uzgajaju i hrane po recepturi koju mi već imamo standardizovanu kako bi dobili vrhunski kvalitet. Na našoj firmi je da obavlja sve one poslove koji započinju nakon uzgoja grla: pakiranje pod posebnim uslovima, skladištene u hladnjačama kako bi zadržalo kvalitet i konačna distribucija do potrošača”, objasnio je Salkić.
U cijeli proces su uključeni stručnjaci koji koordinišu kvalitetom i zdravim uzgojem stoke.
“Uz cijeli proces rada na meni i saradnicima Agrorevolucije je da uzgajivačima damo stručnu podršku kako bi im olakšali posao” rekao je Salkić. On je dodao da će kooperanti dobiti mogućnost posticaja od strane države, jer će im firma obezbjediti fiskalne račune preko kojih će im država uplaćivati 400 maraka po uzgojenom grlu.
Postoje dva modela u nabavci grla. Jedan model je da stočar sam nabavi stoku a Agrorevolucija da vrši nadzor i na kraju otkupi odhranjeno grlo. Drugi model je da firma kupi grlo, da ga kooperantu na uzgoj i obezbjedi repromaterijal, hranu i redovne veterinarske preglede stoke.
“Broj grla koje budemo obezbjeđivali kooperantima zavisiće od njihovih mogućnosti i kapaciteta njihovih štala. Neko će uzgajati do četiri grla, a neko i do dvadeset. Hranu koju budemo davali za uzgoj stoke će biti proizvedena na poljima poljoprivrednika sa kojima ćemo sarađivati, tako da se ovaj projekat uvezuje sa više privrednih i poljoprivrednih grana”, istakao je Salkić.
On dodaje da je prioritet firme povezivanje sa kooperantima kojima osnov egzistencije čini baveljenje stočarstvom i poljoprivredom.
“Trenutno imamo dva kooperanta koji su počeli saradnju sa nama krajem prošle godine i planiramo tokom tekuće godine uključi još kooperanata”, naglašava Salkić.
Kako je u Bosni i Hercegovini procedura u dobijanju niza upotrebnih i građevisnkih dozvola problematična i Salkić nije mogao da prođe bez toga, pa je imao komplikacija pri dobijanju dozvole za gradnju objekta “Agrorevolucije”, iako se isti nalazi na njegovom privatnom placu.
“Na sreću sve te procedure su riješene i sada imamo objekat kojeg treba dograditi. Tu će biti klaonica, dvije hladnjače i pakirnica tako da uz tu osnovu i angažman naših stručnih saradnika imamo sve uslove za proizvodnju mesa vrhunskog kvaliteta”, objasnio je Salkić.EU traži siguran proizvod
Dr Vildana Alibabić je vanredni profesor Univerziteta u Bihaću. Predmetni je nastavnik za Kontrolu kvaliteta hrane i za predmet Osiguranja kvaliteta hrane. Salkić je njen bivši student i ona ne samo da je upoznata sa njegovim projektom, nego je i kao stručno lice uključena u aktivnosti vezane za “Agrorevoluciju”.
Profesorica je u razgovoru za naš medij objasnila šta je neophodno da uvedemo u proces domaće proizvodnje da bi naša prehrambena roba bila “zanimljiva” za zemlje Evropske unije.
“Zbog procesa globalizacije u koju uključuje protok robe, pa samim tim i prehrambene robe, sa svih strana zemljine kugle, zbog pojave novih patogenih organizama i prevelike upotrebe pesticida u poljoprivredi, te problema zagađenja okoliša, sve više treba biti oprezan kakvu hranu jedemo. Moramo biti sigurni da li je hrana kontaminirana i ako jeste ona ne bi smjela nikako da uđe na naše tržište”, rekla je profesorica Alibabić u razogovoru za Buka magazin.
EU je već od sredine prošlog vijeka počela razvijati registrativu vezanu za kontrolu hrane i finalizirala ju je 2002. godine donošenjem zakona o hrani.
“BiH se odredila da ide putem ka EU i obavezala se da implementira jedan takav zakon i mi imamo državni zakon za hranu, i postoje instituti i institucije koje prilično dobro obavljaju svoj posao. Ono što nemamo su kapaciteti u proizvodnji. Mi niti u labaratorijskim kapacitetima, niti kadrovski trenutno ne pokrivamo sve te segmente, a da bi naša roba bila priznata u EU moramo imati certificirane državne institucije koje će raditi na kontroli hrane”, objasnila je profesorica.
Ona je dodala da se od proizvođača traži da u tom lancu odgovornosti primjenjuju registrativu i uvode standarde.
“To su skupi procesi i većinski dio naših proizvođača ne uspjevaju taj posao da privedu kraju, zato i ne mogu da izađu na evropsko tržište”, kazala je Alibabić.
Evropska unija traži siguran i ispravan proizvod, i jako je važno da se ispoštuju svi procesi proizvodnje od samoga početka do finiširanja proizvodnje. Sve treba da bude pod kontrolom kako bi kvalitet bio neupitan.
“Agrorevolucija po pitanju toga zadovoljava sve standarde i po načinu na koji će svoj proizvod plasirati na naše tržište biće to odličan potez”, zaključila je na kraju profesorica Alibabić.
(Buka)
