Šest godina je prošlo od uspješnog ustanka koji je doveo do smjene Muamera Gadafija, a Libija je u goroj situaciji nego što je bio ikada. Zemlja je podijeljena između rivalskih vlada, nekoliko naoružanih grupa, etničke policije i odmetnika.
Nekada ujedinjena pobunjenička fronta podijelila se na veliki broj oružanih frakcija koje su lojalne svojim gradovima, političkoj ili religijskoj ideologiji, ili pak stranim finansijerima.
U konfliktu je poginulo hiljade boraca ali i civila, usporen je ekonomski razvoj zemlje, a grupama poput IDIL-a je dat prostor da uspostave svoja uporišta na njihovom tlu.
Regionalne zemlje poput Egipta i Ujedinjenih Arapskih Emirata su duboko uključene u konflikt ove zemlje podržavajući generala Khalifa Haftara, te izvode zračne napade protiv suparnika.
Zbog svih dešavanja mnogi u i van zemlje se pitaju da li je Libiji bilo bolje tokom 42-godišnje vladavine Gadafija. Neki žale za njim, ali ne javno, dok drugi nemaju kajanja.
Hiljade Libijaca je napustilo zemljU i pobjeglo u druge arapske zemlje, Evropu i SAD tokom Gadafijeve vladavine. Nisu se vratili u svoje domove do ustanka 2011. godine. Taj period slave kao novi rođendan. Ipak, razočarani su u šta se njihova zemlja pretvorila.
“U mnogo gorem smo periodu nego onog za vrijeme Gadafija. Libiji prijeti izumiranje. Očekivali smo mnogo od zemlje nakon pada režima. Nadamo se da će se svi oni koji vole svoju zemlju ujediniti i da ćemo stvoriti nacionalno jedinstvo. To je jedini način da ponovo gradimo našu zemlju”, rekao je jedan stanovnik.
Gaddafi je uhvaćen i ubijen u svom rodnom gradu Sirte 20.10.2011. godine. Na vlast je stupio nakon državnog udara 1.9.1969. godine. Dva puta se ženio i imao sedam sinova i kćerki.
