Iscrpljeni ali zadovoljni što su ispunili cilj učesnici ovogodišnjeg Marša mira, njih oko šest hiljada stiglo je u poslijepodnevnim satima u Potočare.
Put dug blizu 100 kilometara nije bilo jednostavno prepješačiti, ali misija i sjećanje na golgotu Srebreničana koji su 1995. godine istim tim putem hvatali slamku za spas, dovoljna je snaga da se sve to izdrži, poručili su između ostalog učesnici Marša mira po dolasku u Potočare.
“Ja sam rodom iz Zvornika. Idem svake godine na Marš mira. Brat mi je poginuo i mnogobrojna familija. Ja sam teško ranjen 1993. godine, imao sam 17 godina. Bilo je hladno i naporno na planini Udič, ljude su konopcima izvlačili”, rekao nam je kratko Haris Ramić, učesnik Marša mira.
Ove godine učesnici Marša prvi put su išli originalnom rutom nakon što je deminirana, rutom na kojoj je stotine ljudi stradalo. Učesnici dolaze iz svih dijelova BiH, dijaspore, te Albanije i Irana. Mnogi su prepješačili i duže od 100 kilometara, u zavisnosti od mjesta odakle su se uputili prema Nezuku, gdje su svi zajedno krenuli prema Srebrenici.
Na čelu kolone marša bili su najmlađi učesnici te oni koji su se uspjeli probiti živi na slobodnu teritoriju 1995. godine. Na putu su im pomogli pripadnici Federalne uprave civilne zaštite i Crvenog križa koji su im dijelili hranu i vodu, te pomagali da pređu određene dionice gdje su veći usponi i klizavi zbog kiše koja je padala prethodnih dana.
Prilikom proboja na slobodnu teritoriju veliki broj Srebreničana 1995. godine nije uspio do kraja iskoračati takozvanim “Putem spasa”.
I ove godine upriličeni su historijski časovi na značajnim lokacijama na “Putu spasa” u okviru kojih su preživjeli Srebreničani učesnicima Marša mira pričali o strahotama kroz koje su prošli za vrijeme probijanja na slobodnu teritoriju.
klix.ba
