Riječi ne smiju biti bačene u bunar

Jasna Dolić (44) rođena je u Cazinu, a odrasla u Pećigradu. Po završetku srednje muzičke škole u Bihaću, odlazi u Sarajevo na prijemni u Muzičku akademiju, nakon čega putuje u Australiju u posjetu bratu i ostaje do danas. Ni slutila nije da će ta 1991. godina biti prekretnica u njenom budućem životu. Uslijed izbijanja rata na području Bosne i Hercegovine, Jasna ostaje u Australiji gdje 2001. godine završava Muzičku akademiju na Melba Memorial Music Conservatorium u Richmondu koji je pridružena članica Victoria Univerziteta u Melburnu.

Bavi se podučavanjem, izvedbom i komponiranjem, a istovremeno nastoji proširiti svijest o značaju sevdaha kao tradicionalne bosanske muzike.

Amaterska društva

“Nastojim promovisati sevdah u svakoj prilici i sve više ga izvodim ispred različitih zajednica u Australiji. Važno ga je sačuvati u izvornom smislu. Izvodila sam sevdah uz mnoge australijske orkestre i nastupala na ondašnjim televizijskim i radio programima. Želja mi je da proširim sevdah i među drugim kulturama i narodima. Radila sam s Japankom Valerie Yukiko Yamaguchi koju sam naučila pjevati neke naše sevdalinke i naučila praviti kljukušu”, kaže Jasna.

Dobitnica je nekoliko nagrada, između ostalih Stephen Colombo nagrade za operski talenat, što joj je otvorilo vrata u svijet australske muzičke scene.

“U Australiji, pored profesionalnih, imate i amaterska operska društva i teatar. Svaki profesionalac najprije počne kroz amaterska društva”, ističe Jasna

Veliki je poštovatelj prirode i na tom polju mnogo daje sebe kako bi podigla svijest kod svojih sunarodnjaka Krajišnika u cilju očuvanju pitke vode, šuma i rijeka. Među brojnim humanitarnim akcijama koje je organizirala treba izdvojiti obnovu Hasinog bunara u Pećigradu, za šta je povod bio, kako kaže, želja da ukaže na značaj pitke vode kojom naša zemlja obiluje i koju trebamo čuvati.

“Radi se o jednom starom bunaru koji nije bio u funkciji uslijed zapuštenosti i nemara lokalnog stanovništva. Nije mi bilo teško da ručno očistim bunar i vratim ga u život. Nažalost, kad odem u Australiju, bunar se vrlo brzo vrati u prvobitno stanje i onda čeka na mene da se vratim i očistim ga. Meni to nije teško i ne sprječava me to što drugi neće da učestvuju u tome. Čak mi je smiješno kad čujem neke moje komšije kako mi dobace da nema smisla čistiti ako se drugi, koji ga prljaju, koriste vodom iz bunara. Za mene je to velika stvar i uvijek ću to raditi bez obzira htio ko drugi ili ne htio pomoći. Samo bi voljela da se svijest ljudi u tom pogledu izmjeni, pa da nauče koliko je voda bitna i da je vrlo važno čuvati je”, kaže Jasna

Skromna i apolitična

Uz porodicu, kultura i svijest o tome ko si i odakle si, najvažnije su joj životne vrijednosti.

“Tako sam odgojena još u Bosni. Za mene je porodica najveća vrijednost koja se treba i mora paziti, jer kako da neko bude dobar čovjek ako zapostavi svoju porodicu”, ističe Jasna.

U Australiji živi dvije i pol decenije, jako poštuje i voli tu zemlju, ali je srcem vezana za Bosnu i Hercegovinu koju pomaže u svakoj prilici. Redovno pomaže djecu bez roditeljskog staranja kroz humanitarnu pomoć koju donira centru Duga u Kulen Vakufu.

“Osnovno što sam naučila u Australiji ili rekla bih, samo potvrdila ono čemu su me roditelji učili, to je da držim do riječi koju sam izrekla. Dok je ovdje, čini mi se, to vrijeme još uvijek daleko”, kaže Jasna

Izvor: Al Jazeera

Related posts