List “Kalendar Bošnjaka” objavio je u novembru 1901. godine recept za pravljenje pekmeza ili oršafa od kruške. Prenosimo originalnu verziju bez ikakvih uredničkih intervencija:
“Kao što je poznato, kruška je u Bosni pošle šljive najviše rasprostranjena vrsta voća. Ako se od svježih krušaka ne skuva pekmez ili oršaf, onda se obično suše i nose na domaći pazar, odaklen se pošlje izvoze u inozemstvo.
Sušena bosanska kruška postala je sad već prilično znamenit artikul za izvoz, jer kad rodi kruška, onda se u vagonima izvozi. Po tome sumnje nije, da bismo mi u Bosni mogli prodavati još kud i kamo veće množine suvih krušaka i po još bolju cijenu, no što je sada.
Samo kad bismo je onako sušili, kako to današnja trgovina traži. Bosanska sušena kruška traži se u inozemstvu ponajviše u tu svrhu, da se izmele kao žito, pa da se upotrijebi za kuvanje voćnjeg hleba i za druge svrhe u kuhinji, za koje se u nas na pr. traži pekmez. Ali da se kruška dobro samelje, za to se hoće u cijelom čitavo osušene kruške, sad bilo velike ili male kruške, ali se rasječeno sušene kruške slabo traže.
Pa pošto se samo u cijelom čitavo sušene kruške traže, za to su ovake kud i kamo na većoj cijeni nego rasječeno sušene, koje trgovci jedva mogu da rasprodadu. U nas u Bosni sušene su dosad samo male kruške čitave, a veće kruške bi se prije sušenja rasjekle na 2 do 4 komada.
Ove veće kruške sijeku se u nas samo za to na komade, da bi se lakše i brže mogle sušiti, jer ako se ne rasječene ture u pušnicu, treba im duže vremena, dok se sa svijem osuše. No kako se kruške rasječene prije sušenja — kako naprijed spomenusmo — puno gore plaćaju, onda nema nikakva smisla, da mi u Bosni i dalje pridržavamo ovakav način sušenja, jer je očito da onaj radi na svoju štetu, koji rasječene kruške suši.
U ostalom čitave velike kruške mogu se brzo sušiti na sa svijem prost način, a da se ne rasijecaju, i to ako ih prije sušenja samo na nekoliko mjesta prosto izbušimo. Radi toga valja na komadu trenice namjestiti devet tankih drvenih klinaca s vrhom naviše i oko 1/3 cm jedno od drugo udaljeno, u tri reda po tri komada, pak onda svaku krušku na tričetiri mjesta nabockati na ove klinove.
Taj se posao može isto tako brzo svršiti, kao i sječenje krušaka na više komodića. Drugi je način da se velike kruške brzo sasuše u tome, da se kruške od prilike samo do polovice sasuše u dobro zagrijanim pušnicama, pa da se onda na dosta otvorenom mjestu dan dva razmjeste pojedince i tako na vazduhu dalje suše; za to vrijeme vala turiti drugu partiju svježih krušaka u pušnicu i opet kruške do polovice sušiti.
Sa tijem sušenjem na svježem vazduhu na pola sušene kruške izgube vrlo mnogo vode, pa kad se iznova ture u pušnicu, onda se kud i kamo lašnje mogu sa svijem dosušiti, nego kad se u prvi mah neprestano suše u sušnici.
Ko ove godine u Bosni kani da suši kruške, tome savjetujemo neka ih ne rasiječe, već neka ih na spomenuti način čitave suši. Jer ako ih rasječene bude sušio, naškodiće ne samo sebi samom, već u opće i cijeni naših sušenih krušaka. Najpošlje kad se suše kruške, valja i na to pripaziti, da se manje kruške nabaška suše, a ne zajedno s velikim, i tako iznose na pazar, a nikako ne valja čitavo sušene kruške sa rasječeno sušenim pomiješano prodavati, jer će zbog rasječeno sušenih krušaka one čitavo sušene pasti u cijeni.
Neka naši voćari imaju ovo na umu, pa će i oni sami, a i naša trgovina sa sušenim kruškama, imati više koristi na našem i na svjetskom pazaru”, kaže se u članku objavljenom 1901. godine.
