U Krajini građani drugog reda, a u EU ravnopravni

Do zvanični statističkih podataka o migracijama stanovništva nije moguće doći, jer ih jednostavno nema, niti se ko time uopće bavi.

Nije tajna da se Bosna i Hercegovina već nekoliko godina suočava sa problemom masovnih odlazaka njenih građana u Europsku uniju. Otkako je uveden bezvizni režim taj trend se multiplicirao i sad odlaze cijele porodice.

Unsko-sanski kanton je možda jedan od predjela Bosne i Hercegovine koji je najviše na udaru, što zbog blizine Europskoj uniji, što zbog slabog privrednog i ekonomskog razvoja.

U Sarajevu, čini se, postoji zanimanje za ovu tematiku što pokazuje forum “Demografska budućnost Bosne i Hercegovine” koji je nedavno održan u organizaciji Centra za napredne studije (CNS) u saradnji sa Centrom za civilizaciju Balkana iz Turske (BALMED) i Nahlom, gdje se putem višegodišnjeg iskustva i istraživanja na polju demografije nastojalo ukazati na uzroke, sadašnje dramatično stanje i kobne posljedice za državu i njene građane, na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, po svemu sudeći, ova tema nije prioritet.

Nema zvaničnih podataka

Do zvanični statističkih podataka o migracijama stanovništva nije moguće doći, jer ih jednostavno nema, niti se ko time uopće bavi. Ono do čega je moguće doći jesu statistički podaci o broju učenika u periodu od 2005. do 2013. godine, koji su dostupni na analitičkom portalu „Moje mjesto“ koji se bavi društvenim istraživanjima. Ako pogledamo te podatke i uzmemo neki od gradova Unsko-sanskog kantona, vidjet ćemo da su podaci katastrofalni.

Tako je u Bihaću tokom 2005. godine bilo 7,447.00 osnovnoškolaca, dok je taj broj u 2013. godini iznosio 5,586.00 što je za 1,861 učenika manje. Ako uzmemo u obzir da se taj broj uvećao od 2013. do 2016. godine zbog sve učestalijih odlazaka i slabog nataliteta, onda je više nego i jasno da ovaj kanton ima velik problem. Kao što reče jedan moj prijatelj „Džaba ti zemlja kad u njoj ljudi nema.“

Bez ljudi se ne može

Ima to smisla što je rekao, jer ovih dana se na Twitteru vrtio video clip u kojem novinar Branislav Božić u emisiji „Aspekt“ koja se emitira na RTRS-u iznio frapantne podatke o natalitetu u tom dijelu Bosne i Hercegovine. Branislav se poslužio podacima Republičkog zavoda za statistiku Republike Srpske u kojima se navodi da se u ovom entitetu rađa 25 djece, a umire 40 ljudi svaki dan, između ostalog rekao „Mi smo u katastrofi. Mi gubimo broj stanovnika, ovakav prostor se bez broja stanovnika ne može održati.“

U tom kontekstu vrijedno je navesti vijest koju je 30 decembra 2016. godine, objavio portal „Faktor“ u kojoj se navodi kako su poslodavci u RS-u zabrinuti padom nataliteta uzrokovanog odlascima u Njemačku, tražili hitnu sjednicu Vlade i Narodne skupštine RS-a, jer kako tvrde, ako se nastavi ovakav trend za tridesetak godina neće moći da pronađu radnika.

Gdje su i šta rade Krajišnici

Da se vratimo Unsko-sanskom kantonu iz kojeg, po nekim ličnim procjenama lokalnih analitičara odlazi sve više ljudi. Gdje su, šta rade i kako žive, pokušali smo doznati iz prve ruke. U te svrhe smo anketirali nekoliko mladih Krajišnika koji su napustali svoju domovinu i skrasili se u nekoj od zemalja Europske unije.

Edis Trejić (26) iz Bihaća, prije godinu i pol otišao je u Njemačku. Trenutno živi u mjestu Bad Schoenborn 20 kilometara od Kalshrue koji pripada pokrajini Baden-Wuetenberg. Kao razlog odlaska navodi užasno stanje u gradu Bihaću, slabe plaće i razne vidove korupcije. Sve skupa ga je nagnalo da sreću potraži negdje van granica Unsko-sanskog kantona, a Evropska unija mu se činila idealnom.

“Nakon završetka srednje škole nisam našao posao u struci, te sam počeo raditi kao konobar i radio sam i po šesnaest sati dnevno za 25 km. Mogu slobodno kazati da su te ‘gazde’ dolje gori od svih robovlasnika. Nisam bio niti prijavljen, niti osiguran ali kad inspekcija dođe gazda im gurne 50 ili 100 km i oni ništa vidjeli nisu. To je također jedan od razloga zašto sam otišao i zbog čega Bosna i Hercegovina ne ide naprijed. Dolje sam radio šesnaest sati dnevno i nisam bio siguran da li ću dobiti pare ili ne, dok ovdje radim smjenu i ne moram se brinuti kada će plata. Ovdje sam osiguran i uredno prijavljen, ide staž, uplaćuje se zdravstveno, jer je to ovdje normalno, dok u Bosni to nisam imao. Sve prekovremeno je ovdje plaćeno, vikend je plaćen, praznik je plaćen, dok u Bosni nema ništa od navedenog.“, kaže Edis i dodaje na kraju  kako se u Njemačkoj isto radi, te savjetuje one koji misle da tamo pare rastu na drvetu, da ne dolaze.

Mujo Ibrišimović (36) od 2007. godine je Bišćanin sa slovenskom adresom. Kao razlog odlaska navodi slabe plaće i uslove života.

„Velika razlika je između uslova života ovdje i tamo. U Bihaću kad sam radio nisam znao hoću li dobiti platu ikako i da li mi je uplaćeno penziono, zdravstveno i sam sebi sam morao uzimati radna odijela, hranu itd. U Sloveniji nije tako velika plata ali je sigurna i redovno se uplaćiva zdrvstveno i penziono osiguranje. Imam plaćen jedan obrok, svako šest mjeseci dobijem radnu odjeću. Živim sam, a pola kirije za stan mi plaća firma.“, kaže Ibrišimović

Ljude tjera ‘gubaluk’

Dino Murić (25) iz Cazina, trenutno živi i radi u Njemačkoj. Tamo je, kaže, otišao prije nekoliko mjeseci. Glavni razlog odlaska je kaže trenutna situacija u Bosni.

„Kažem ‘trenutna’ jer se nadam da će taj narod dolje jednom doći sebi. Pokušavao sam sve da ne idem iz Bosne, ali kod privatnika je skoro nemoguće nešto ostvariti. Što se tiče uslova života oni su odlični ovdje, a životne namirnice i higijena skoro pa duplo jeftinija u odnosu na cijene kod nas. Što se tiče cijena stanova i to se može naći za normalnu cifru, samo se treba držati van većih gradova. Ali je mana to što nema našeg krajiškog mentaliteta ovdje. Tu prije svega mislim na humor i zdravo druženje.“, kaže Dino

Saudin Barakovac (26) iz Bihaća, nedavno je otišao u Sloveniju. Tamo vozi kamion za firmu Pišek iz Celja. Za početak kaže plaća je 1000 eura, ali kada bude samostalno vozio bez starijeg kolege, onda će plata biti duplo veća.

„Ne bih ni sad došao za praznike, ali svi otišli kućama jedini ja ostao. I onda sam odlučio i ja da dođem. Odavde me otjerao gubaluk, iako sam možda privatno zarađivao i više pare nego što sad zarađujem tamo. Nema čekanja na papire tamo bilo šta da kupujete. Neki dan odem da vidim jedan model BMW-a koji košta 20.000 eura. Sve je jednostavno. Kaže uposlenik da donesem pologa 6.000 eura i ostalo se odbija od plaće. Kada sam pitao za koliko rješimo papirologiju, on mi odgovori da to ide za dvadesetak minuta. Eh to je ono što mi se sviđa za razliku od Bihaća. Sve je drukčije i jednostavno me ovamo ništa više ne vuče.“ kaže Saudin

S obzirom na geografsku udaljenost od glavnog grada Bosne i Hercegovine, specifične ratne i poratne okolnosti, te politička previranja, Unsko-sanskom kantonu prijeti još gora katastrofa ako se trend migracija nastavi. I ovako je dosta izgubljeno, ali treba pokušati spasiti ono što je ostalo. Da li će se neko u ovoj novoj 2017. godini barem pokušati baviti ovim pitanje, ostaje da se vidi. Ali jedno je sigurno, egzodus Krajišnika van Krajine ne donosi neku perspektivu ovom kraju posebice ako se zna da mladi koji odlaze ne planiraju da se vrate.

AL JAZEERA

Related posts