U Sarajevu je prošle godine usvojeno šestero djece, a u cijeloj Republici Srpskoj tek 15, dok stotine zainteresiranih parova čekaju na usvajanje.
U domove za nezbrinutu djecu širom BiH svake godine smjesti se više od hiljadu mališana. S druge strane, deseci parova u BiH godišnje podnesu zahtjev za usvajanje djeteta. Međutim, komplicirane administrativne procedure i čekanje na odobrenje zahtjeva za usvajanje, koje nerijetko traje po pet i više godina, mnoge parove natjeraju da na koncu odustanu od želje da jednom djetetu pruže roditeljsku ljubav i skrb.
Neusklađeni zakoni
U našoj zemlji moguće je potpuno i nepotpuno usvajanje djeteta. Potpuno usvajanje moguće je u slučaju kada su djetetovi biološki roditelji umrli ili su nepoznati, odnosno kada se roditelji pred nadležnim organom odreknu svojih prava i pristanu na usvajanje. Potpunim usvajanjem između djeteta i usvojitelja zasniva se odnos jednak krvnom srodstvu. Kod takozvanog nepotpunog usvojenja neophodan je pristanak oba djetetova biološka roditelja, izuzev u onim slučajevima kada je roditeljima oduzeto njihovo roditeljsko pravo.
Na području Kantona Sarajevo prošle godine usvojeno je šestero djece. U posljednjih nekoliko godina prosječan broj godišnjih usvajanja kreće se između pet i deset. U sarajevskom Kantonalnom centru za socijalni rad kažu nam da u evidenciji trenutno imaju 150 potencijalnih usvojitelja. Veliki nesrazmjer između osoba koje žele usvojiti dijete i broja odobrenih usvojenja je evidentan. Ipak, u ovoj ustanovi tvrde da razlog tome nije u prekompliciranosti zakonskih procedura – konkretno, odredbi Porodičnog zakona FBiH.
– Dužina čekanja nakon podnošenja zahtjeva za usvojenje uvjetovana je brojem djece za koju je, u skladu sa odredbama Porodičnog zakona i Uputstva o metodama utvrđivanja podobnosti djeteta i osobe koja želi usvojiti dijete, utvrđeno da su podobna za usvojenje. lskustvo u praktičnoj primjeni odredbi Porodičnog zakona FBiH ne ukazuje na bilo kakvu, pa i najmanju prekompliciranost zakonskih procedura, a nisu sporne ni administrativne procedure – kaže za Faktor Adnan Podžo, direktor Kantonalnog centra za socijalni rad Sarajevo.
Godišnje u Kantonu Sarajevo na jedno dijete podobno za usvojenje u prosjeku dolazi petnaest potencijalnih usvojitelja. Slična je situacija i u drugim kantonima u Federaciji. U Republici Srpskoj broj usvajanja je također veoma nizak. Prošle godine u ovom entitetu usvojeno je tek 15 mališana, dok na rješavanje zahtjeva za usvajanje čeka blizu 650 potencijalnih usvojitelja. Porodični zakoni u bh. entitetima nisu usklađeni kada je riječ o nekim veoma važnim odredbama za usvajanje. Primjerice, u RS-u zakonom nije utvrđena donja granica za usvajanje djeteta, ali se ne može usvojiti dijete starije od pet godina, dok je u Federaciji BiH gornja dobna granica za usvajanje djece deset godina.
Prema Porodičnom zakonu FBiH, ne može se usvojiti srodnik po krvi u pravoj liniji, ni brat, ni sestra. Usvojitelj može biti osoba u dobi od 25 od 45 godina, koja je starija od djeteta najmanje 18 godina. Potpuno usvojiti dijete mogu bračni partneri zajednički, maćeha ili očuh djeteta, te vanbračni partneri koji najmanje pet godina žive u vanbračnoj zajednici. Osoba koja nije u braku može u Federaciji BiH usvojiti dijete samo nepotpuno i samo onda “ako za to postoje naročito opravdani razlozi“.
Od godišta do boje očiju
Prema riječima naših sagovornika iz centara za socijalni rad u Banjoj Luci i Sarajevu, potencijalni usvojitelji uglavnom nemaju nerealne zahtjeve. Međutim, ima i onih koji su tačno zamislili kako njihovo dijete treba izgledati.
– Imali smo razne zahtjeve – od onog najosnovnijeg koji se tiče starosne dobi djeteta, jer većina usvojitelja želi što mlađu djecu, pa čak i do boje kose, očiju i slično… Takvim zahtjevima u pravilu ne udovoljavamo, jer ako neko iskreno želi usvojiti dijete bez roditeljskog staranja i pružiti mu dom, onda toj osobi neće biti važan djetetov fizički izgled, pa ni dob – ispričala nam je socijalna radnica iz Banje Luke.
Upravo iz navedenih razloga potrebne su, kaže naša sagovornica, temeljite provjere svakog zahtjeva za usvajanje. Po prijemu zahtjeva, nadležni centri za socijalni rad u oba entiteta angažiraju tim stručnjaka koji procjenjuje potencijalne usvojitelje sa socijalnog, pravnog, psihološkog, pedagoškog i zdravstvenog aspekta. Posebno se obraća pažnja na materijalnu situaciju usvojitelja, psihološku evaluaciju i njihove motive zbog kojih žele usvojiti dijete, a taj proces ponekad može potrajati i nekoliko godina.
Inicijativa na internetu
Dječiji dom iz Zagreba od prošle godine na svojoj web stranici objavljuje opisne profile djece za koju se traže usvojitelji ili udomitelji. Ovu inicijativu pokrenula je direktorica Dječijeg doma Jasna Ćurković Kelava, a podržalo ju je resorno Ministarstvo socijalne politike i mladih. Djeca čiji se profili objavljuju spadaju u kategoriju „teško usvojive djece“, odnosno one za koju potencijalni usvojitelji pokazuju najmanji interes. Ipak, zahvaljujući spomenutoj inicijativi, do danas je desetak mališana iz Dječjeg doma u Nazorovoj pronašlo nove porodice.
(Faktor.ba)
