Priča o “besi”, albanskom zakonu krvi koji živi i danas

Krvna osveta je srednjovjekovni običaj koji se u nekim dijelovima Kosova, Albanije i Crne Gore zadržao do danas.

Sukob dviju porodica započet ubistvom člana jedne od njih, nastavlja se međusobnim ubijanjem.

Porodica ubice “duguje krv” porodici ubijenog, a dug se vraća samo ubistvom muškaraca. Pomirenje se teško postiže i događa se nekad i nakon 20-30 godina međusobnog ubijanja.

Prošlo je 25 godina od masovnih pomirenja među porodicama koje su bile u krvnoj osveti na Kosovu.

Neke od albanskih izreka koje se tiču “bese” su: “Besa e shqiptarit nuk shitet pazarit” što znači “čast Albanca se ne može kupiti”, zatim “shqiptaret vdesin dhe besen nuk e shkelin” što znači “Albanac će radije umrijeti nego pogaziti riječ”, te konačno “besa e shqiptarit si purteka e arit” što znači “čast Albanca je vrijednija od zlata”.

Diktator Enver Hodža je koristeći efikasne metode državne torture uništio praksu krvne osvete, ali je ona ponovo isplivala tokom devedesetih godina kada je došlo do sloma državnog aparata, i kada je narod izgubio vjeru u policiju i sudstvo.

Postoje organizacije koje se danas bore protiv obnove ovog običajnog prava, a prečesto djeca i muškarci žive u kompletnoj izolaciji zbog zločina koji je počinio neko njihov.

Procjena je da je oko tri hiljade albanskih porodica trenutno involvirano u krvnu osvetu, te da je u zadnjih 25 godina ona dovela do smrti oko deset hiljada ljudi.

O “besi” je nedavno priču napravila i Al Jazeera Balkans koju možete pogledati u priliženom videu.

Related posts