Porodice iz Velike Kladuše: "Želimo vidjeti zločince iza rešetaka"

Nihada Horozović iz Velike Kladuše 23 godine čeka na pravdu, da se procesuiraju ubice njenog brata Elfada kojeg su zarobili 16. novembra 1994. godine, a potom i ubili pripadnici paravojne vojske Fikreta Abdića.

I ne samo ona, na pravdu čeka još jedan broj porodica čiji su najmiliji istog dana zarobljeni, na najgori način zlostavljani, prebačeni u Hrvatsku, u Maljevac, gdje su ih nastavili mučiti, a potom su likvidirani. Nekoliko godina kasnije, posmrtni ostaci su prebačeni u Identifikacijski centar “Šejkovača” u Sanskom Mostu.

Danas je Horozović, sa još nekoliko porodica boravila u Sarajevu, u Tužilaštvu BiH, u Posebnom odjelu za ratne zločine kod nadležnog tužioca kako bi se informisala šta se trenutno radi na predmetu koji tretira ubistvo njenog brata i ostalih.

Tijela bačena u kukuruzište

– Moj brat je imao svega 22 godine kada su ga zarobili pripadnici Autonomne pokrajine Zapadna Bosna u Velikoj Kladuši. Zatim je odveden u Hrvatsku, u Maljevac, gdje su ga na najgori način mučili. Nakon toga je likvidiran iz vatrenog oružja iz neposredne blizine. Za sve to postoje dokazi, slike sa obdukcije u “Šejkovači”. Nakon likvidacije tijela su bačena u kukuruzište, potom pokupljena i ukopana u blizini crkve u općini Cetingrad u Hrvatskoj odakle su ekshumirana, a zatim je urađena obdukcija 18. marta 2003. godine. Nakon toga mi smo preuzeli tijela – ispričala nam je Horozović.

Naglašava kako do danas niko nije procesuiran za ubistvo njenog brata i ostalih iz ovog predmeta.

– Moj brat je bio pripadnik vojne policije 506 brigade. Mi vjerujemo u institucije BiH i danas nam je rečeno u Tužilaštvu BiH da će predmet biti završen u toku ove godine. Jedina želja moje majke, dok je bila živa, je da sazna koji je razlog zašto je moj brat mučen i ubijen? Najteže nam je što su ga mučili danima, tijelo su mu bacili u kukuruzište, godinama smo čekali ekshumaciju. Mi želimo pravdu i želimo vidjeti krivce iza rešetaka – govori sa teškom mukom Horozović.

Kaže kako joj najteže pada što krivci slobodno hodaju Velikom Kladušom.

– Neki su najbliskiji saradnici načelnika, neki u Americi…Naš kanton je postao poseban slučaj. Imate grad u kome su činjeni teški zločini, gdje vam je osuđeni ratni zločinac postao načelnik (Fikret Abdić), gdje se djeca nastradalih ne osjećaju sigurno. Puna sam gorčine, bijesa, jer znam gdje mi je brat mučen, gdje je ležalo njegovo tijelo, i ja samo tražim pravdu – poručuje Horozović.

Senita Abdić traži pravdu za oca Husu Ćehića, koji je bio komandant MUP-a Mala Kladuša.

Odabrao je pravu stranu, svoju Bosnu

– Tog kobnog 16. novembra ‘94. godine zarobila ga je paravojna vojska Fikreta Abdića sa još jednim brojem ljudi, a onda je nastalo neviđeno mučenje, prebacivanje u Hrvatsku, gdje su ih dokrajčili mecima. Većina je preminula od premlaćivanja, tukli su ih ljudi koji su ih poznavali. Pitam se da li mu je to učinjeno zato što je odabrao pravu stranu, svoju Bosnu, kada je 80 posto ljudi bilo protiv nje. Najgore je što oni koji su činili zločine, slobodno hodaju, a unesrećili su mnoge. Ja sam ostala bez oca sa 13 godina. Znam ko ga je ubio, gledam ga, kao i ostale – priča sa gorčinom Abdić.

Nurfet Salkić također iz Velike Kladuše godinama traži pravdu za oca Fikreta.

– Pozivam Tužilaštvo BiH da radi svoj posao, jer krivci slobodno hodaju Kladušom poput načelnika Fikreta Abdića, tvorca autonomije koji zna šta se dogodilo sa mojim ocem, stricem, komšijama. Ima ih još dosta. Sramotno je da se ovaj slučaj vodi po sudovima, tužilaštvu 23 godine, a da zapravo niko ništa ne radi – rekao je razočarano Salkić.


Izvor: Faktor

Related posts