Zahvaljujući dijaspori, u ovaj dio Krajine stigne svježeg kapitala, ali od onog domaćeg još nema ništa.
Zapadna kapija naše zemlje – Velika Kladuša, nedaleko od urbanog centra, ima granični prelaz Maljevac na kojem je ovih dana gužva zbog dolazaka i odlazaka bh. dijaspore. Nekad se desi da redovi automobila završavaju do Ulice Ibrahima Mržljaka.
Blijeda slika
– Sad ima svijeta i, reklo bi se, života, ali mimo ovih udarnih mjeseci sve je to jad i čemer, opisao nam je situaciju jedan Kladuščanin.
I zaista, nekadašnji agronomski centar bivše države blijeda je slika nekadašnje priče o prosperitetu. Da je kojim slučajem ovaj kraj bio pošteđen bratoubilačkog sukoba, možda bi odmah poslije rata bio pokrenut i Agrokomerc, možda bi sve bilo drugačije. Ovako, federalna Vlada je dvadesetak godina bezuspješno pokušavala pokrenuti priču o Agrokomercu, a Kladuščani čak smatraju da je državni interes bio da se on ne pokrene. Kako god, ali je tek proljetos Vlada Federacija ovaj gigant prodala Razvojnoj banci Federacije, u kojoj sada pokušavaju pronaći dobrog kupca ili investitora.
Žele to i Kladuščani, koji su siti stigme koju nose i zbog koje smatraju da su upropaštena nekadašnja perspektivna preduzeća. Naprimjer, Stari grad u Velikoj Kladuši jedan je od najljepših u BiH, a bio je dio predratnog ugostiteljskog preduzeća Kladušnica i gradskog hotela Konak. Danas je to sumnjivo privatizirana imovina, za koju su bivši radnici na sudu u Strasbourgu dokazali da im pripada, ali lokalne vlasti nikad ništa nisu poduzele po tom pitanju.
– Prošli premijer nas nije htio primiti, mi smo poslali zahtjev i ovom novom premijeru i nadamo se da će nas saslušati, kazao nam je Esad Šabanagić, radnik Kladušnice, firme za koju su prikriveni dokumenti u njenom postojanju a za koju se njeni radnici bore otkako je stao rat.
Politika guši razvoj
Postavlja se pitanje koliko dugo može trajati ignorisanje ovog dijela Krajine, naročito u ovoj izbornoj godini. Naime, manjinska Vlada USK-a zavisi i od podrške kladuške Laburističke stranke, a ista stranka na krilima nezadovoljstva lokalnog stanovništva već godinama pobjeđuje na izborima u ovom gradiću.
Izuzevši navedenu problematiku, Velika Kladuša inače važi za otvoren multietnički gradić. Centar grada ukrašava pravoslavna crkva Svetog Georgija, a do nje je i gradska džamija koja je sagrađena 1901. godine. Imaju najljepši stari grad u BiH i jedan od najvećih gradskih parkova. S obzirom na blizinu Hrvatske, u idealnoj su poziciji za trgovinu, a imaju i bogatu tradiciju u proizvodnji hrane. Ogromna poljoprivredna prostranstva, vrijedno seljačko i poljoprivredi naklonjeno stanovništvo, te ogromna infrastruktura nekadašnjeg giganta Agrokomerca – sve su to argumenti za dobar i brz razvoj ove općine.
Ali, od razvoja nema ništa sve dok politika ne ustupi mjesto tržišnoj ekonomiji i legitimnom biznisu. Do tada je sve to, kako rekoše Kladuščani, jad i čemer.
oslobodjenje
