Jučer se navršilo 8 godina od tragične pogibije i gubitka heroja Bihaća – Zvonimira Slipčevića Zvonke! Krajnje je vrijeme da mu se odužimo za herojstvo koje je dao za svoj Bihać!
Iako je nakon tragičnog događaja pokrenuta inicijativa od strane brojnih prijatelja, komšija i građana da se Zvonimiru dodijeli ulica u Bihaću, unatoč online peticiji koja je sakupila preko 1000 unosa, nažalost ta inicijativa nije urodila plodom.
Danas, na 8. godišnjicu smrti našeg heroja, ponovo je pokrenuta online peticija koja će predstavljati prvi korak prema cilju tj. prema odluci Gradskog vijeća i budućeg gradonačelnika Grada Bihaća da se Zvonimiru posthumno u njegovu čast i za sve što je učinio za svoj Bihać dodijeli ulica s njegovim imenom, a nakon što zaživi peticija ista će se iskoristiti kao prvi korak inicijative prema Gradskom vijeću Grada Bihaća.
Svi oni koji žele da Bihać ima ulicu „Zvonimir Slipčević – Zvonko“ trebaju posjetiti stranicu sa peticijom i potpisati se da ta inicijativa urodi plodom!
Peticiju možete potpisati na slijedećem linku: http://www.onlinepeticija.com/za_ulicu_zvonimir_slipcevic_-_zvonko_u_bihacu
Prošlo je vrijeme lažnih obećanja i neispunjavanja inicijativa građana u Bihaću, nadamo se da će novi saziv Gradskog vijeća kao i gradonačelnik imati sluha i srca da ispune ovu želju brojnim Bišćanima koji u svome srcu nose i poštuju heroja Zvonimira Slipčevića Zvonku!
Tog tragičnog dana, 15.10.2008. godine prilikom izvršavanja zadatka koji je za cilj imao hapšenje odbjeglog kriminalca u reonu Velike Kladuše, zadobio je smrtonosne rane.
Bio je neustrašivi borac Petog korpusa, a onda jedan od najboljih specijalaca MUP-a USK i BiH. Vrstan ronilac, alpinist, poznavalac borilačkih vještina, vozač motora, plesač break dancea…, koji je od svega najviše volio svoj grad – Bihać. Zvone je još u ratu postao legenda, bihaćki heroj, no i pored toga ostao je skroman, širokog srca.
Zvonimir Slipčević rođen je prvog decembra 1969. u Parizu, gdje su se upoznali njegov otac, Bosanac, i majka, Španjolka. No, nekoliko godina kasnije, upravo na insistiranje majke, odlučili su da se vrate u Bihać.
Prije nego što je počeo rat u BiH, Zvonimir Slipčević je s prijateljima iz mahale počeo raditi na organizaciji otpora. U ratu je pripadao Odredu za specijalna dejstva Petog korpusa. Zvonino kodno ime bilo je Krtica. Nakon njegove pogibije, samo su još dvojica preživjelih iz ovog odreda.
O njegovoj hrabrosti su pričane priče. Postao je legenda još za rata. Njegov brat se sjeća nekih događaja: “Zvone je išao tako duboko u neprijateljsku teritoriju da je jedanput kompletna neprijateljska jedinica prošla 30 cm od njega, a niko ga nije vidio, kako je dobro bio maskiran. Jedanput je granata pala metar od njega, odletio je u zrak. Kad je pao, zolja, koju je nosio na leđima, izbila mu je dah, tako da su njegovi drugovi mislili da je poginuo. Nekoliko puta je ranjen. Pričao mi je da ne osjeća nikakav strah. Nije razmišljao šta će mu se desiti, u borbu je išao srcem za svoj grad, za svoju zemlju.”
General Šantić ga je zvao da pređe u HVO, ali on nije ni pomišljao da napusti svoju mahalu i svoje prijatelje iako bi u HVO-u puno brže i više napredovao. Jedna od najviše ponavljanih priča o Zvoni je ona kada je iz zolje pucao na tenk koji je nišanio njega. Njemu ništa nije bilo, a tenk je uništen. Prije toga je Zvono raščistio minsko polje, došao do zemunice u kojoj su bili neprijateljski vojnici, eliminirao ih i uzeo zolju iz koje je gađao tenk.
Poslije rata Zvone nije imao posla. Njegov brat, koji je tada radio u kafiću, davao mu je po deset maraka da može izaći na kafu. Silvije Čelan sjeća se tog perioda: “Sklanjali smo se da nas niko ne vidi. U garaži smo pravili katane, mačeve, k'o djeca. Nismo imali para ni za običnu šajbu, ni za teretanu, nizašta. Jednom sam slučajno sreo Bakrača i Selimovića, koji su bili na visokim pozicijama u MUP-u. Pitali su za Zvonu i rekli su da će oni praviti Specijalnu jedinicu i da bismo im trebali nas dvojica. Jedva sam dočekao da dođem i kažem Zvoni za to. Lice mu se ozarilo kad je čuo da postoji mogućnost da počnemo raditi. Odmah je rekao da idemo ganjati papire. Prijavili smo se i na testiranju smo uvijek bili među najboljima. U Specijalnu smo došli 2000. Ja sam 2006. otišao u Sudsku policiju jer smo obojica vidjeli da to nije ono što smo mi mislili. Zajedno smo predali u Sudsku policiju i najviše mi je žao što su neki ljudi njegovo ime jednostavno prekrižili. On da je došao na razgovor, ja ne bih imao šanse. Ja sam tada primljen, a on je ostao u Jedinici za podršku.”
2000. godine završava Policijsku akademiju u Sarajevu i biva raspoređen u Jedinicu za podršku MUP USK gdje je bio jedan od najboljih policajaca. Bio je svestrani sportista, ronioc “CMAS” s tri zvijezde kao samostalni ronioc, TDI – advanced trimix instruktor i SDI – instruktor trener, poznavaoc borilačkih vještina, alpinista i veliki ljubitelj motora.
Zbog svoje izuzetne uvježbanosti i obučenosti, bio je jedan od dvanaestorice bosanskohercegovačkih policajaca koji je 2005/2006 godine predstavljao našu zemlju u mirovnoj misiji UN-a na Haitiju kao član SWAT tima. Zvonko je zajedno s još nekoliko kolega iz Francuske, Kanade i Čilea bio zadužen za obuku lokalne specijalne policije. Pored obuke, učestvovao je tokom godinu dana boravka u raznim operacijama s lokalnom policijom, gdje je za isto primio više priznanja od zvaničnika UN-a.
15.10.2010.godine na osnivačkoj skupštini osnovan je moto klub policajaca ljubitelja motora – „Zvonko“ (skraćeni naziv Moto klub „Zvonko“), kojem je pristupila nekolicina pripadnika iz nekoliko policijskih agencija MUP-a USK-a, a 14.10.2011. godine Jedinica za podršku MUP-a USK dobija ime “Zvonimir Slipčević Zvonko” i tom prilikom se otkriva spomen ploča u njihovoj bazi na Orljanima.
15.10.2016. godine članovi BBK DAJ KRUG kao i ostali biciklisti da rekreativnom vožnjom od kasarne Orljani do groblja na Vrkašiću skupa s maratoncima odali su počast našem sugrađaninu Slipčević Zvonimiru – Zvonki.
Na dan sahrane u Bihaću je lila kiša, a grad je bio pust jer je hiljade Bišćana bilo na posljednjem ispraćaju jednom od najomiljenijih sugrađana.
Zvonimir Slipčević Zvonko – Heroj u ratu, heroj u miru!
(Dio teksta Dženana Karup-Druško, Dani)
