Nedaleko od mjesta Izačić kod Bihaća otkrivena antička rimska cesta!?

Područje današnjeg Unsko-sanskog kantona ili Krajine bilo je poprište značajnih historijskih događaja u kojima su ljudi od prahistorije do danas ostavili značajne tragove svoga društvenog razvoja, svakodnevnog života i borbi za opstanak, te materijalnog i kulturnog stvaralaštva svoga vremena.

Idući slučajno putem od Izačića preko Prnjavora plodnom zaravni koju lokalni mještani koriste u poljoprivredne svrhe akteru ove priče zapala je za oko makadamska cesta kakva se ne može nigdje vidjeti na ovoj regiji. Cesta se može pratiti u dužini oko 7,0 km do nekadašnjeg naselja Čerkezovac, a svojom trasom povezuje plodne njive sa obe strane, kao i dio neplodne krašne zaravni obrasle trnjem. Cesta je utvrđena kamenim materijalom, te izgrađena očito planski i sa velikom stručnošću. Širina kolovoza je oko 2,5 m sa kamenim rubnjacima na obe strane i kamenom kaldrmom. Naići na ovakvu makadamsku cestu pravi je bingo za one koje vole istorijat cesta i nemalo pored svog uzbuđenja otvorila je sumnju i pitanje ko je i zašto napravio ovakvu cestu.

Odgovor se u prvom planu nametnuo sam po sebi, antički rimljani koji su povezujući značajna mjesta velikog rimskog carstva izgradili najveću mrežu za to vrijeme modernih cesta. Jedan dio cesta povezivao je značajnija rimska naselja u dolini Une i Sane sa najvažanijim centrima provincija antičke Dalmacije i Panonije, Salonom kod današnjeg Splita i antičkom Siscijom kod današnjeg Siska. Poznata rimska cesta Via Claudia išla je dolinom Sane pored Bos. Petrovca, preko Oštrelja i Drvara do granice sa današnjom Hrvatskom i same Salone. O tome i danas svjedoče ostaci ceste od Ključa do Drvara sa desetak rimskih miljokaza, kamenih stubova kojima se označavala u današnjem smislu kilometarska dužina neke dionice. Svi poznati istoričari saglasni su da je ova cesta bila povezana sa dolinom današnjeg Bihaća u kojem je obitavalo Ilirsko pleme Japoda. Njen pravac povezivao je Bos.Petrovac-Bihać-Metulem i zemlju Japoda, po kojem je kolokvijalno dobila ime Japodska cesta. O ovoj cesti nema značajnijih dokaza, ali ima uporište u brojnim naseljima u vidu gradina u kojima su obitavale stočarske zajednice. Zasigurno je prodor ove ceste na ravničarski plato Gorjevca išao ispod današnjeg Ripča, starom cestom kroz naselje Praščijak koja se vjekovima koristila i kasnije, čiji ostaci i danas služe za lokalnu upotrebu. O ovom će biti riječi nekom drugom prilikom.

Ostaje nepoznat koridor ceste Bihać-dolinom Une- Siscija za koju mnogobrojni istoričari sa sigurnošču tvrde da je postojala. Rimska cesta Salona-Siscija prolazila je jednim krakom kroz Bihaćko polje i dalje niz Unu pored Bos. Krupe i Bos. Novog.

Da li je naša cesta baš bila rimska ili možda neka lokalna građena u nekom drugom vremenu potražit ćemo odgovore u historijskim izvorima. Obično se kao krunski dokaz za neku rimsku cestu uzima postojanje rimskog miljokaza ili usječenih kolotraga. Većina miljokaza je nažalost vremenom nestala, propala ili cesta koja je manjeg ranga nije ni označena. U nedostaku ovih dokaza ocjenjuje se način gradnje, te upoređuje sa rimskim.

Naša cesta je svakako pravi graditeljski poduhvat koji iziskuje dobru organizaciju, resurse i vještinu bez obzira u kojem je vremenu nastala. Svojom tehničkom izvedbom i odlikama odgovara rimskim cestama. Nedaleko od same ceste iznad rijeke Korane nalazi se praistorijska gradina. Prahistorijska gradina nalazila se i na Izačićkoj glavici kota 414 m.n.v. bila je impozantnih dimenzija 440x125m sa kamenim bedemima visine 2,0-5,0 m1. Mještani Izačića i danas prepričavaju kako su prilikom raznih iskopa nalazili na posmrtne ostatke uz razne nalaze oružja. Uz samu cestu je nekoliko srednjevjekovnih crkvina, a u širem području koje obuhvata Izačić, Gatu i Brekovicu ima ih desetak. Gata je u rimsko vrijeme bila poznato naselje izgrađeno na termalnim izvorima. Brekovica je imala rimsku utvrdu ili kasteo, od kojeg nosi naziv današnja Kostela. Izačić je poznata srednjevjekovna uvrda, sa utvrdom iz rimskog perioda. Sama rijeka Korana ima nekoliko prirodnih gazova, koji se koriste za prelaz preko rijeke ili brodova kako se u regionalnom žargonu i danas govori. S onu stranu granice Hrvatske nalaze se naselja Vaganac, Sadilovac i čuveni Drežnik Grad. Ostaje pitanje da li je antička cesta koja je povezivala Gatu sa ostalim rimskim naseljima išla današnjim pravcem prema Vrsti ili je bila povezana lokalnom cestom sa rimskom utvrdom Bugar grad koja i danas služi istoj namjeni.

Istorijski izvori govore da je kod naselja Klokot registrovana stara makadamska cesta iz ugarskog perioda, koja bi se slobodno mogla povezivati sa Izačićem i ovom cestom.

Bihaćka dolina bila je sjedište Ilirskog plemena Japoda koji su bili potčinjeni rimskoj državi i carstvu. Poznata su arheološka nalazišta ovog plemena iz datog perioda, glavni grad Reatinium kod Golubića, nekropole Ribić, Jezerina kod Pritoke, svetište Privilica, sojeničarsko naselje Ripač. Nesporno je bihaćka dolina bila povezana sa širim područjem u cilju robne razmjene.

Nadaleko od same ceste nalazi se poznati Bugar grad, registrovan kao rimska utvrda. Treba napomenuti da je samo naselje Bugar naseljeno nakon Austro-ugarske okupacije 1878 i da je do tada bila prostrana šuma koja je pri tom iskrčena. O značenju imena Bugar ima više varijanti, narodna predaja govori da je tu stolovao Bugarski car. Da li je s tim u vezi nekadašnji Bugar mjesto na kojem je utočište našao neki od bugarskih knezova iz vremena cara Samoila početkom X stoljeća ili su lokalni prenosioci predaje na ugarski dodali b, kako bi vodu naveli na svoj narodonosni mlin? Sve je moguće. U neposrednoj blizini je Bugar, nekadašnje poljoprivredno dobro kombinata Agrokrajina.

Da je ovaj prostor oko ceste historijski vrlo zanimljiv govore razni tomponimi. Na starim austrijskim kartama u blizini nekadašnjeg naselja Čerkezovac registrovan je tomponim Krištofov grob. Izvori govore da je to mjesto pogibije francuskog generala koji je tu i shranjen. Vjerovatno generala koji je poginuo kada je poznati francuski general Marmont 1809. godine opsjedajući Bihać opustošio i popalio Izačić i okolna naselja.

U ovom prilogu iznjeli smo argumentaciju koja potvrđuje sumnju da je navedena cesta možda rimska komunikacija. Generalni zaključak potvrđuje slikovit prikaz navedne ceste, kao i analogija sa sličnom cestom u Sloveniji. O svemu u konačnici trebali bi svoju riječ reći naučnici i stručnjaci historijskih i arheloških nauka koji bi ovom prostoru konačno trebali posvetiti zasluženu pažnju.

rim

U prilogu je slika u kojoj je prikazan Digitalni Atlas rimskog carstva, koji potvrđuje iznešene tvrdnje o postojanju antičke rimske ceste na ovom području tkz. Japodske ceste.

krajina.ba

Related posts