Znate li ko je žena po imenu Tijana Bošković? Oni koji pomnije prate taj sport, kao iz pika će konstatovati kako je riječ o trenutno najboljoj odbojkašici Evrope.
Međutim, za većinu građana BiH Tijana Bošković je, iskreno govoreći, totalni anonimus. I ne treba im zamjeriti. Igra za turski klub, članica je reprezentacije Srbije. Nema, dakle, nikakvog specijalnog povoda zbog čega bi ljudi u Bosni i Hercegovini pridavali posebnu pažnju ovoj djevojci.
No, ministar vanjskih poslova naše zemlje Igor Crnadak ne dijeli to mišljenje. Čovjek je jučer spakovao kofere, otišao u Tursku i donio na ruke Tijani Bošković – diplomatski pasoš BiH. Mrtav hladan, pri zdravoj pameti.
Opravdanje za ovaj čin Crnadak je pronašao u činjenici da je Tijana rođena u Bileći i da je dala doprinos jednoj humanitarno-sportskoj akciji. Igra za Srbiju? Pa, to je za našeg ministra, inače iz reda PDP-a, samo dodatni plus. Matrica po kojoj savršeno funkcioniše i njegov politički suparnik u manjem entitetu, Milorad Dodik. Za njega nema boljeg sportiste od onoga koji je rođen u BiH, a igra za Srbiju. Naprosto savršeno.
I tu leži problem. Što je postalo normalno da odlikujemo i odajemo priznanja sportistima iz susjednih zemalja. Kao što je članu Predsjedništva BiH Draganu Čoviću, čovjeku koji je ovu zemlju nedavno nazvao kalifatom, sasvim prirodna stvar da ode bodriti rukometnu reprezentaciju Hrvatske, a da se, recimo, ne pojavi u Mejdanu na meču BiH – Švicarska.
Ali tom istom Čoviću ne smeta činjenica da se upravo na leđima građana „kalifata“ itekako obogatio, upravo kao i Milorad Dodik, dok ni Igoru Crnatku nije loše. Oni u Bosni i Hercegovini žive kao bubreg u loju.
I stoga bi trebali imati malo više poštovanja prema nama, Bosancima i Hercegovcima, koji skupo plaćamo te njihove lagodne živote iz meksičkih serija. Ako ništa, da barem ne dodjeljuju naša priznanja totalnim strancima.
Tijana Bošković je vjerovatno divna osoba, vrhunska sportistkinja, uzorna domaćica i uvijek nasmijana komšinica. Ali ne zaslužuje diplomatski pasoš BiH. Učestvovala u humanitarnoj akciji? Pa, većina naših sportista svakodnevno učestvuje u humanitarnim akcijama.
Ali, možemo i tako. Zašto onda ne bi Aleksandar Vučić dodijelio diplomatski pasoš Srbije Mirsadu Terziću. Rođen je u Srbiji (Priboj), vrhunski sportista, učestvuje u humanitarnim akcijama. U čemu je problem?
Zašto hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ne bi došla da podrži rukometnu reprezentaciju BiH protiv Norveške (valjda će nas EHF pomilovati za slučaj „Nuić“) i uzvratila uslugu svom dragom prijatelju Čoviću, koji je podržao selekciju Hrvatske na nedavnom EP?
Naravno, nikad se nijedan od ova dva scenarija neće desiti.
Bosna i Hercegovina dosad je izdala oko 2.000 diplomatskih pasoša. Iznenadili biste se kakvih probisvjeta ima na listi dobitnika te zgodne državne povlastice, onih koji ni djelić nokta nisu dali za BiH. Tijana Bošković je vrh ledenog brijega, vjerujte.
Naravno, da ne bude nesporazuma, većina dobitnika zaslužuje imati ovaj dragocjeni dokument, poput Edina Džeke i Miralema Pjanića. Ali, šta ćemo, recimo, za Damira Džumhura, Amela Tuku ili Larisu Cerić? Oni nemaju diplomatski pasoš BiH. A ima ga Tijana Bošković.
Crni Crnadak, vidiš li šta si uradio? Navijaj za Tijanu i Srbiju koliko hoćeš u kvadratima svoga skučenog svijeta, ali poštuj naše heroje. Tako što nećeš drugima davati priznanja koja zaslužuju Džumhur, Tuka, Cerić… To su patriote, ljudi koji dišu za BiH. Za razliku od tebe.
scsport.ba
