U jednoj grobnici našli smo Zekiru Begić, koja je bila u devetom mjesecu trudnoće. Prilikom, obdukcije izvukli smo muškog potomka
Piše: SAMIR KARIĆ
Murat Hurtić je sinonim za traženje nestalih u Podrinju. Čovjek koji dvije decenije uporno i predano, rizikujući vlastiti život, obilazi najteža i najrizičnija mjesta u ovom kraju naše zemlje, kako bi otkrio masovne grobnice i pronašao posmrtne ostatke žrtava.
Iza njega je više od 120 otvorenih grobnica u Podrinju, iz kojih je ekshumirano hiljade posmrtnih ostataka, te ukopano oko 8.500 Bošnjaka, ubijenih od 1992. do 1995. godine. Iako je rođen u Grapskoj kod Doboja, Hurtić je vezan za Podrinje, a sudbina je odredila da većinu svog života posveti ovom kraju. I ne žali zbog toga. Ponosan je.
Zarobljen s braćom
Sve je počelo, priča nam Murat, u oktobru 1996. godine. Najprije, tokom rata, radio je u razmjeni.
-Imao sam nesreću da budem zarobljen zajedno sa svoja četiri brata, da budem u dva odvojena logora. Poslije mog prvog izlaska, nastojao sam svim silama da se što prije moja braća i svi ostali stanovnici Grapske oslobode – govori nam Hurtić.
Nakon rata, kada je mislio da se neće više baviti traženjem nestalih, te da će se posvetiti prosvjeti, obrazovanju i odgoju djece, ponuđeno mu je da radi ovaj posao, kojim se bavi, evo, već 20 godina. Govori nam, bilo je momenata i prilika da napusti ovaj posao, da radi smirenije i manje strasne poslove, ali se to nije desilo.
-Davno sam sebi kazao, kada sam našao svog brata, kada se moja majka i moja porodica smirila, obzirom da imam puno informacija, poznajem puno lokacija i ljudi, dao sam sebi zadatak da ću istrajati u ovom poslu. Često sebi kažem: nisam se ni pokajao što sam se počeo ovim baviti – kazao je Hurtić u razgovoru za Faktor.
Nikad neće zaboraviti prvu masovnu grobnicu. Radilo se o nepripremljenoj ekshumaciji, kojoj su tada prisustvovali „neiskusni ljudi“. Grobnica se nalazila kod mjesta Baljkovica, koje je udaljeno nekoliko kilometara od Nezuka kod Sapne, gdje su u julu 1995. godine prolazile kolone Podrinjaca.
-Tada nismo imali nikakavog iskustva, prošli smo kroz minsko polje. Našli smo pet skeletnih ostataka pored potoka. Tada sam se prvi put susreo sa skeletnim ostacima. Pošto je to bila 1996. godina, tijela se nisu bila ni raspala. Bila je teška situacija – govori nam Hurtić.
Od tada je uslijedio intenzivan rad na otvaranju masovnih grobnica u Podrinju. Na početku procesa nije bilo dovoljno sredstava, a oni koji su tražili nestale, imali su „dobro srce“ i „dobru volju“.
murat_hurtic (21)
-Ne znam smijem li tako pričati, ali mogu s ponosom reći da sam učestvovao na svim lokacijama, iza mog tima i mene je više od 120 masovnih grobnica, više od 800 lokacija na kojima smo radili, oko 15.000 – 16.000 slučajeva koje smo ekshumirali i više od 10.000 osoba koje su dobile svoje ime i prezime, od Doboja, Brčkog, Bijeljine, Srebrenice, Bratunca, Milića… – priča nam Hurtić.
U svojim obraćanjima, često spominje masovnu grobnicu Suha kod Bratunca. To je grobnica u kojoj je pronađeno 36 skeletnih ostataka, a među kojima je desetero djece i puno žena.
-Ono što je specifično je što smo našli Zekiru Begić, koja je bila u devetom mjesecu trudnoće, gdje smo prilikom obdukcije izvukli muškog potomka koji je trebao da ugleda svijet 1992. godine. Teško je bilo gledati da majka drži u naručju svoje šestomjesečno dijete, ostala joj ruka zgrčena, a između majke i djeteta, ostala flašica puna mlijeka. Da u jednoj vreći vidite brata i sestru od svega nekoliko godina – priča nam Hurtić.
Teška je, nastavlja Murat, i masovna grobnica Crni vrh kod Zvornika, u kojoj je pronađeno dosta djece, a među njima i porodica Ribić. Tu su i masovne grobnice Kazanbašča, Zaklopača, grobnica u Brčkom duboka četiri metra, ali i grobnica u pećini Bišina kod Šekovića.
-U toj pećini smo našli strijeljane Srebreničane. Dovezeni su tu i bačeni u jamu, duboku 30 metara. U njoj smo našli 36 minsko – eskplozivnih sredstava. Ali, hvala dragom Allahu, uspjeli smo sve to završiti – govori nam Hurtić.
Ovaj ekspert za traženje nestalih je radio i na otkrivanju doline masovnih grobnica u Kamenici, gdje se u dužini od sedam kilometara nalazi 14 masovnih grobnica. Ukupno 13 grobnica potiče iz 1995. godine, dok je jedna iz 1992. godine.
-Osvrnut ću se na dvije. Ova grobnica od šest skeletnih ostataka iz 1992. godine. Komšije su uhvatile šest Bošnjaka i svezali u kovačnicu oko panja i nakovnja gdje se kovalo željezo, donijeli slame i zapalili ih žive. Možete zamisliti šest ljudi živih kako gore – priča nam Hurtić, koji se potom osvrnuo i na ekshumacije iz grobnice Kamenica 9, u kojoj su bila „očuvana“ tijela.
-Jedne prilike, majka Sabaheta Fejzić je došla na grobnicu i nije se dugo vremena odvajala. Ona je stajala kod grobnice. Pitao sam je: šta je bilo? Ona je kazala: u ovoj grobnici je moj sin. Pitao sam: kako znaš? Ona je kazala: samo me neka sila vuče prema svim grobnicama, a ovo je najveća sila – govori nam Hurtić, dodajući da je nakon dva – tri mjeseca stigao DNK nalaz, koji je potvrdio da se Sabahetin sin nalazio upravo u grobnici Kamenica 9.
Hurtić naglašava da je on istinski vezan za Podrinje, te da bi mu bilo jako teško da nije upoznao ovaj kraj. Ističe da njegov rat traje 24 godine, ali da je našao mir radeći ovaj posao. Mir je našao u vjeri, a veliku mu podršku daje njegova divna porodica.
-Sav moj trud i rad rezultirao je da imam toliki broj masovnih grobnica, toliko lokacija. I na kraju, najveću nagradu koju mi je Bog dao za svoj trud je što imam takvu porodicu. Ako vam kažem podatak, da pored pređenih miliona kilometara nemam udesa, ako vam kažem da sam poslije 17 godina rada stao na minu koja nije eksplodirala pod mojim nogama, ako vam kažem da sam u Vlasenici u Ogradicama ispod tijela izvukao bombu, izvukao osigurač, i da nije eksplodirala, ako sam prošao kroz desetine minskih polja, a nijednu minu nisam zakačio, ostao psihički stabilan i čvrst, sve je to nagrada od Allaha, nagrada od porodica koje su me blagosiljale… – kazao je Hurtić na kraju razgovora za Faktor.
Plan agresora: Grobnice na zemlji Bošnjaka
Hurtić je tokom razgovora za naš list kazao da su masovne grobnice u Podrinju uglavnom pronađene na bošnjačkoj zemlju i u bošnjačkim selima.
-To su, recimo, naselja Hodžići, Snagovo, Liplje, Kamenica… Znači, cilj je bio što više pobiti Bošnjaka i pokopati ih u njihova mjesta, jer su oni pravili strategiju da se nikada niko neće vratiti i tražiti nestale – kazao nam je naš sagovornik.
Proradila savjest: Srbi otkrivaju grobnice
U posljednje vrijeme sve se češće može čuti sa Srbi otkrivaju lokalitete grobnica u Podrinju. Takav je slučaj bio u Kozluku, a nedavno je zabilježen slučaj i u Kazanbašči.
-Ljudi ne mogu više da nose teret u svojm grudima, u svojoj glavi. Savjest ljudi je proradila. Imam jedan klasičan primjer, gdje je čovjek bio danima bolestan, nosio teret. Kada nam je rekao, kada smo ga ubijedili da mu niko ništa neće uraditi, onda je on sjeo sa nama i ispričao. To nije usamljen primjer – kazao nam je Hurtić, dodajući da bi uskoro moglo doći do otvaranje grobnice na području Vlasenice za koju je informaciju dao jedan Srbin.
-U posljednje vrijeme se javljaju ljudi koji hoće i da svjedoče – dodaje on.
(Faktor.ba)
