Osuđeni je ratni zločinac. Kontroverzan. Više Abdić nego babo. Plesao je i pleše na rubu zakona. Od mjenične afere 80-ih do povratka u Kladušu izborne 2016. Protivnici su mu pomogli, njegovi ga izdali, baš kao što je on svoje 90-ih. Bude li CIK imao pokriće, Abdić će iz bolničke postelje u fotelju načelnika.
Velika Kladuša je ponovno podijeljeni grad. Upućeni kažu, više nego ikad. Sada je to podjela – “za” i “protiv” Babe.
«Ovo je prvi put da se desilo da je u Velikoj Kladuši opozicija nadjačala Fikreta Abdića. Bez obzira na njegovu izbornu pobjedu, on je sa strane opozicije nadjačan jer on ima ukupno oko 9.000 glasova a opozicija 9.600», navodi novinar Edis Pilipović.
Nekada je, naime, samo njegovo ime značilo DNZ-u sigurnih 20.000 glasova, iako ni prije no što je u Hrvatskoj osuđen za ratne zločine u BiH, nije dolazio u Veliku Kladušu. Sada je imao manje od nezavisnog kandidata kojeg je, kao svog čovjeka od povjerenja, instalirao na prošlim izborima.
«Mogu reći da je i ponižen na neki način zato što je čovjek kojega je on predložio 2012. Edin Behrić osvojio 2012. godine 13.100», kaže Pilipović.
A računica je jednostavna. U početku su Abdić i DNZ bili, barem izvana, jedna priča. Ali je izbore 2012. već obilježio raskol unutar DNZ-a.
«Nesuglasice unutar DNZ-a su nastale ulaskom kćerke Fikreta Abdića – Elvire Abdić-Jelenović u aktivnu politiku u DNZ-a. Tad su već počele određene smicalice, a do definitivnog raskola je došlo s Fikretom Abdiće 2012. po njegovom izlasku iz zatvora», ističe Admil Mulalić, predsjednik DNZ-a i kandidat za načelnika Velike Kladuše.
Tvrdi da su i doček u Puli organizirali pod pritiskom Abdićeve obitelji – iako su dobili preporuku američkog veleposlanika u BiH da se stranka suzdrži od aktivnosti koje se mogu smatrati veličanjem zločina i osuđenih ratnih zločinaca.
Iste jeseni uslijedili su izbori. Babo je pokušao politički povratak, na Behrićevim predizbornim skupovima, ali mu je Sud u Rijeci po prijavi Saveza logoraša BiH zabranio političko djelovanja, dok traje uvjetni otpust.
Nekima je već tad počelo bivati jasno da stvari nisu kakvima se čine, pa je uslijedio pad od 7.000 glasova. No, nije to samo zbog packe hrvatskog pravosuđa. Godinama skrivane pod tepih, na vidjelo su počele izlaziti i pojedinosti o financijskoj pozadini Babine vladavine. Za prvog predsjednika DNZ-a, čije su vođenje u međuvremenu preuzeli drugi ljudi, Mulalić sada kaže: «On je sredstvo u rukama svoje djece, koji na njegovom imenu još uvijek žele izgraditi svoju političku karijeru i izvući materijalnu korist, s obzirom na to da su vodili razne akcije po dijaspori, prvo europskoj a zatim i prekooceanskoj, u smislu prikupljanja sredstava i korištenja u lične svrhe».
Primjer prvi je pravomoćna presuda Županijskog suda u Rijeci iz prošle godine, temeljem koje je Abdićeva tvrtka FINAB Vehabu Džebiću iz Velike Kladuše dužna vratiti 100.000 maraka posuđenih još 1998. S kamatama. Džebić je desetljećima na privremenom radu u Njemačkoj. A novac, čujemo, još nije dobio.
Rasima Šimek iz Austrije svoj je novac, pozajmicu kojom je godinu dana kreditirala DNZ, 16 godina kasnije potraživala čak i uz pomoć Austrijskoga ureda za zaštitu potrošača. 4.000 eura.
Imamo i preslike dokumentacije iz koje se vidi kako se novac za vrijeme APZB-a uzimao od ljudi na terenu. Točnije – izuzimao. Muharemu Bajriću, dok se vraćao s mirovinom kući iz Njemačke, 49 i pol tisuća maraka. Vraćeno mu je 20 tisuća…
Ali nisu na udaru bili samo obični ljudi s novcima. I stranka je. Prvo je bila registrirana u zapadnom dijelu Mostara.
«Deponirani račun i sve ostalo je bilo tamo i sredstvima je raspolagao tadašnji predsjednik stranke Fikret Abdić i znamo da je i u tom smislu bilo niz malverzacija i da je dio novaca stranačkih prebacivan na njegovu privatnu firmu», tvrdi Mulalić.
A kad je 2013. krilo okupljeno oko Abdićeve obitelji u Kladuši konačno formiralo vlastitu, Laburističku stranku, oni koji su ostali u DNZ-u postali su i službeno oporba u Općinskom vijeću. Ovogodišnji rezultati izbora za vijeće također im ne idu u prilog. Osvojili su tek 4 mandata, isto toliko i SDA, pa sa ostalima (Pokrenimo Kladušu 3 mandata, DF 2, ASDA i KSPP 1 mandat) imaju ukupno 15. Laburisti imaju 13 mandata, ali u Kladuši se nikad ne zna.
«Uputili smo javni poziv svim političkim subjektima, s nekima smo već započeli razgovore a oko konačnih rezultata javnost će biti obaviještena nakon što to bude završeno, to bi sad malo bilo i neozbiljno govoriti o tome», smatra Rasim Kantarević, predsjednik OO Laburističke stranke Velika Kladuša.
Neozbiljnom Mulalić drži politiku koju su Laburisti vodili tijekom prošlog mandata, posebice glede Agrokomerca. Naime, najveći pogon, Mesna industrija, prodana je u stečajnom postupku radi namirenja vjerovnika za koje bi tek trebalo utvrditi pod kojim su okolnostima stekli založno pravo. Ali, nova kladuška vlast nije reagirala.
«I to je ono što meni potvrđuje da je na sceni svojevrsni tal, između Fikreta Abdića i imovine Agrokomerca u Hrvatskoj i eksponenata Vlade – neću reći Vlade već eksponenata Vlade – koji love u mutnom u BiH. Ovi u BiH da krčme imovinu u BiH, a on da krčmi imovinu u RH jer financijski višestruko je vrjednija imovina u RH nego što je ova u BiH», tvrdi Mulalić.
I na ekskluzivnim lokacijama. U Rijeci, Karlovcu, Zagrebu… O tome smo u Mreži već govorili. Pitali smo laburiste koji su im prioriteti kad je o gospodarskom oporavku riječ? “Poljoprivreda”, kažu, “i finalna prerada”. Pa što je onda s projektom AS-Agro Feniks, tvornicom koja je trebala prerađivati voće, povrće, gljive, proizvoditi čak i slatkiše? Još nema ni temelje, a računi su joj blokirani.
Kantarević odgovara kako je to zasebna tema. Na upit o nekom drugom projekt koji može okupiti, u riječ upada Elvira Abdić-Jelenović s tvrdnjom da su to samo špekulacije.
Tako su nam okončali snimanje. A od obećanog razgovora kasnije – ništa. Premda nam je Elvira Abdić-Jelenović kazala kako će, kad dostavimo popis pitanja koja se tiču nje i obitelji, na iste odgovoriti, poslala je SMS prije nego li je i dobila taj popis: «Samo da Vam javim da sam razmislila i da ne bih davala odgovore na pitanja pojedinaca. To su ipak njihove osobne ocjene i odgovori na pitanja koja ste im postavili. Našu izjavu imate.»
Nije se predomislila ni do zaključenja ovog priloga premda je ostavljena i ta mogućnost. A pitanja su bila: «Što je s imovinom i poduzećima obitelji Abdić u Hrvatskoj? Što je s dugovanjima za novac koji ste, obećavanjima davanim ljudima u dijaspori, od 1993. na ovamo izvlačili od tih ljudi? Jesu li presahnule donacije iz inozemstva?.
Ima toga još, ali ovdje ćemo stati. Navodno je i svrha AS Agro-Feniksa 2013. bila potaknuti dijasporu na nova ulaganja. Nije to pokrenuo Abdić osobno, već “Udruga za zaštitu dioničara Agrokomerca” ali plaćeno nije, tvrde naši izvori, ni za pripremu terena. Pa je na osnovu tog duga izvođač iz Cazina, Ismet Hrle, postao vlasnik – nečega… On o novostečenom imetku nije bio voljan govoriti. No, govore, o nečem drugom, brojke. Od 10 tisuća ljudi, kolika se procjenjuje da je kladuška dijaspora u Americi, biračko je pravo ove godine iskoristilo njih samo 150.
«Fikretu Abdiću ovdje vjeruje njegovih 9 000 pristalica koji su uglavnom ljudi penzioneri i na njihovo mišljenje ne može niko živ utjecat nego samo priroda. Dok su živi, oni će za njega glasati i tu se nikad neće ništa promijeniti. Ove nove generacije u gradu – niko vam neće reći pozitivnu stvar u vezi s Fikretom», priča Pilipović.
Namjeravali smo pitati Elviru Abdić i da li je njen otac nedavno hospitaliziran u Hrvatskoj? Je li točno da zbog toga primopredaju dužnosti načelnika namjerava izvršiti ne osobno nego preko opunomoćenika. I ponovno ništa. Ima zato upita iz Općine Kladuša. Odlazeći načelnik Edin Behrić odaslao je pismo na više adresa u kojem pita smije li uopće predati dužnost opunomoćeniku umjesto Abdiću izravno.
Puno je pravih dvojbi u ovoj priči. No najveća, krucijalna, ipak je ona kako je Fikret Abdić, pravomoćno osuđen i kažnjen za ratne zločine, mogao uopće postati kandidat za načelnika općine. I može li njegova tijesna, ali ipak izborna pobjeda, biti neupitna osnova za dodjelu mandata? Kazna koju mu je odmjerio sud u Hrvatskoj Abdiću je istekla 7. lipnja ove godine, a iz zatvora je uvjetno pušten 2012. Od kad se, prema mjestu rođenja, morao voditi u kaznenoj evidenciji Policijske stanice Velika Kladuša. Kazneni zakon Federacije BiH propisuje na što se sve odnose pravne posljedice osude, pa se u članku 118. navodi, uz ostalo, obnašanje određenih poslova ili dužnosti u tijelima vlasti, dok članak 119. jasno propisuje početak i trajanje pravnih posljedica osude.
(1) Pravne posljedice osude nastupaju danom pravomoćnosti presude.
(2) Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani stjecanja određenih prava traju najduže deset godina od dana izdržane, oproštene ili zastarjele kazne, ako za pojedine pravne posljedice nije zakonom propisano kraće trajanje.
(3) Pravne posljedice osude prestaju brisanjem osude.
A naš zakon, za kaznu zatvora u trajanju više od 10 godina, propisuje da sud može, na molbu osuđenika, odrediti da se ona briše ako je protekao rok od 20 godina od dana izdržavanja, zastare ili oprosta.
Po prirodi stvari, Abdić bi mogao obnašati javnu dužnost tek nakon 2022. godine. Ako je upisan u kaznenu evidenciju. A trebao je.
Novinari nemaju prava uvida u ovu evidenciju. To može samo ovlašteno državno tijelo. Ali, koje je, po službenoj dužnosti, bilo dužno paziti na te okolnosti kad je o izbornome procesu riječ?
Središnje je izborno povjerenstvo objavilo ljetos kako u slučaju Fikreta Abdića, za sad, nema zapreka, njegovome kandidiranju.
Pitali smo ih što su mislili pod “za sad” i, što, u smislu navedenoga – od sad? U odgovoru stoji: «Svi kandidati koji su ovjereni za učešće na izborima su prošli provjere i nije bilo smetnje da budu kandidati, što znači – ako od tada do trenutka kada bude dodjeljivan mandat izabranim kandidatima, ako nema novih činjenica, mandat će im biti dodijeljen.”
Profesora ustavnog prava Kasima Trnku također smo zamolili za komentar “slučaja Abdić”, u kontekstu izbornoga zakonodavstva, ali i primjene odredaba daleko uređenijega, kaznenog prava.
«Izborni zakon je pun rupa – trebalo bi ga mijenjati temeljito i prije sveg usuglasiti s demokratskim standardima u svijetu, a da ne govorimo o presudi Sejdić-Finci, o presudi Pilav i drugim presudama, ali i u domaćim odnosima gdje je očigledno bila situacija u seriji izbora da se radi o raširenom izbornom inženjeringu», smatra on.
Dodaje kako je ovaj slučaj dokaz pravne i moralne krize u BiH, jer u uređenim državama osuđenici za najteža kaznena djela, protiv međunarodnoga humanitarnog prava i čovječnosti, zasigurno, i zadugo, ne bi bili u prilici obnašati javne dužnosti: «Ovdje je, nažalost, praksa da se unutar jedne nacionalne zajednice ratni zločinci proklamuju kao heroji, a ne proskribiraju kao počinitelji najtežih kaznenih djela što im jamačno i pripada».
Ukoliko o svemu navedenom čuvar Izbornog zakona – SIP – nije vodio računa ukoliko nisu izvršene temeljite provjere, postavlja se pitanje uloge nadležnih u zaštiti pravnog poretka BiH, u dijelu koji se odnosi na izborni proces. Zato bi izgleda u određenim situacijama u izbornom procesu bolje bilo angažirati informatičare. Barem bi nas manje koštao računalni program, nalik knjigovodstvenom, koji samo prebrojava, a ne kalkulira.
federalna.ba
