Na svjetlo dana izronila dugo skrivana tajna o postojanju vojničkog groblja Hitlerove fašističke soldateske, vojnika koji su tokom II svjetskog rata izginuli širom Bihaćke regije.
Najgora pošast koja može pogoditi jednu zemlju i njen narod je svakako rat.
Oružane snage nacističke Njemačke i njenih saveznika pregazile su u II svjetskom ratu kraljevinu Jugoslaviju. Narodi Jugoslavije na čelu sa Komunističkom partijom i vođom Josipom Brozom Titom podigle su oružani ustanak protiv višestruko jačeg neprijatelja.
Snage agresora iako nadmoćne u oružanoj sili i tehnici pretrpjele su tokom četverogodišnjeg rata značajne gubitke od partizanskih jedinica. I jedna i druga strana ostavila je na hiljade neznanih grobova po planinskim bespućima BiH. Bihać je do oslobođenja imao strateški značaj za obe strane.
Nakon rata tadašnje rukovodstvo na čelu sa Titom naredilo je po uzoru na SSSR da se uklone sva obilježja poginulih agresorskih vojnika.
Nakon posljednjeg odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995, pojedine porodice poginulih njemačkih vojnika tražila su posmrtne ostake svojih bližnjih. Stariji mještani Bihaća koji pamte II svjetski rat svjedočili su o postojanju jednog od najvećih vojničkih grobalja njemačkih vojnika na tlu SFRJ.
Pošto su zacijeljne ratne rane i normalizovani međudržavni odnosi, krenula je nova vojska Jugoslavenskih radnika na rad u Saveznu republiku Njemačku.
Nekadašnji Njemački vojnici našli su se ponovo na ratnom teritoriju Jugoslavije, ali kao turisti. I kao turisti koji su poznavali svoj ratni put bilježili su kamerom ostatke grobalja svojih ratnih kamarada.
Bogatije i značajnije njemačke porodice i danas širom bivše Jugoslavije nude basnoslovna bogastva da otkriju grobna mjesta svoji najmilijih i da prenesu njihove posmrtne ostatke u domovinu. Najveće i najljepše vojničko groblje stojalo je u prigradskom naselju Žegar. Nekadašnji vojnički logor i kasarna krije ostatke poginulih vojnika Hitlerove fašističke soldateske.
Među njima su svakako i mladići koji su protiv svoje volje pošli u rat. Oni su obilježeni kao vojnici agresora i njihove grobove su poravnali sa zemljom. Na nekadašnjem groblju posađeni su borovi. Zelena boja borovih stabala podsjeća na vojničke uniforme, njihove vite krošnje podsjećaju na mlade živote koje leže pod njihovim korijenjem.
Nedavni radovi unutar kasarne oružanih snaga BiH otkrili su ostatke ovog vojničkog groblja. Ostaci, vojna oprema i lični predmeti poginulih ukrašavaju privatne kolekcije. Vojna arhelogija koja je sve prisutnija na nekadašanjim ratištima ima za cilj da se zemni ostaci poginulih vojnika dostojanstveno obilježe i sahrane. Sve kako bi nekadašnji neprijatelji pronašli zajednički mir i suživot.
Europska unija to svojim primjerom pokazuje, zajednica europskih naroda danas je porodica koja živi u miru.
Napomenimo i to da naše institucije za očuvanje kulturno-historijskog naslijeđa i dalje spavaju zimski san.
krajina.ba
