Pomorska blokada, presretanje venecuelanskih tankera, kanali za izvlačenje u treće zemlje Nicolasa Madura i najnoviji detalji iz fajlova Jeffreyja Epsteina američku invaziju svakog dana čine sve izglednijom.
Južna komanda američke vojske (SOUTHCOM) koncipirana kao komanda američke vojske za zaštitu zapadne hemisfere odavno nije imala ovako snažne vojne efektive.
U Karipskoj regiji se nalazi prema otvorenim izvorima: preko 15.000 vojnika, udarna grupa nosača aviona USS Gerald Ford, jedna raketna krstarica klase Ticonderoga, šest raketnih razarača klase Arleigh Burke, nekoliko brodova i dokova za amfibijsko iskrcavanje uz više od 15 aviona F-35 sa baza u Portoriku.
Ove snage daleko prevazilaze namjenu i zadatke SOUTHCOM-a koji je uglavnom usmjeren na operacije podrške vladama koje se u Južnoj Americi bore protiv narkokartela uz povremene humanitarne aktivnosti u regiji Kariba.

Naravno, onaj ko raspolaže ovakvim snagama koje se svakog dana jačaju avionima za prikupljanje obavještajnih podataka, zapravo i raspolaže situacijom u Karibima. To je naravno američki predsjednik Donald Trump kojeg na domaćem planu pritišću prilično frizirani fajlovi Jeffreyja Epsteina, ali i naftaški jastrebovi koji pozivaju na svrgavanje venecuelanskog predsjednika Nicolasa Madura koji u Caracasu sjedi na 300 milijardi barela nafte.
S druge strane, venecuelanskom predsjedniku američke aktivnosti u presretanju najmanje dva tankera uz napade na trgovačke čamce u međunarodnim vodama, predstavljaju sve veći izazov.
Iako se narativ o “potrebi za povratkom američkih naftnih kompanija u Venecueli” svakodnevno podrgrijava spominjanjem invazije, nema sumnje da je za američko društvo upravo ta riječ i dalje skuplja od bilo koje druge.
Američka kampanja, ukoliko do nje dođe, nesumnjivo neće odstupati od ograničene zračne kampanje preciznih udara s ciljem uništenja sistema protuzračne odbrane i zrakoplovstva te venecuelanske mornarice. I to je ono na što Trump računa jer Predsjednički akt iz 1973. godine omogućava predsjedniku SAD-a da vodi vojne operacije do 60 dana bez odobrenja Kongresa. Toliko je i potrebno za zračnu kampanju, koja s ovim snagama može trajati samo kraće.
Venecuelanska vojna moć
Venecuelanska vojska odnosno Bolivarske nacionalne oružane snage raspolažu sa 30 brigada kopnene vojske od kojih je oko 20-ak manevarskih brigada uz 10 brigada specijaliziranih rodova.
Otvorene procjene navode da aktivno venecuelanske oružane snage imaju približno 150.000 vojnika, koji su uglavnom naoružani ruskim naoružanjem uz male iznimke oružja koja su nabavljena od evropskih proizvođača.
Svakako najmoćniji vid vojske nije kopneni već zračni, odnosno zračne snage koje su opremljene ruskim i američkim borbenim avionima, ali i sistemima protuzračne odbrane.
Najmoćniji sistem protuzračne odbrane jeste ruski sistem S-300VM. Riječ je o raketnom sistemu zemlja-zrak dugog dometa koji je montiran na gusjeničnim transportnim vozilima. Ima dva glavna tipa raketa s maksimalnim dometom djelovanja do 100 kilometara, iako ruski izvori navode sposobnost djelovanja i na dometima od 130 kilometara.
Osim ovog sistema protuzračna odbrana venecuelanske vojske raspolaže i sa drugim ruskim sistemima S-125 “Pechora-2M dometa do 30 kilometara te BUK-M2 dometa do 50 km.
Međutim, sve navedene performanse i domete navedenih sistema prilično dovodi u pitanje fotografija iz 15. decembra na kojoj se ministar odbrane Venecuele Vladimir Padrino López nalazi ispred projekcije na kojoj je civilna aplikacija za praćenje zračnog saobraćaja Flightradar24.
Ukoliko se iz situacijske sobe nekog ministarstva odbrane zračne operacije kako civilne tako i vojne nadziru besplatnim online servisima, onda se vrlo jasno dovodi u pitanje sposobnost zračnog odvraćanje snaga protuzračne odbrane.
Što se tiče zračnih snaga, glavni oslonac njihove borbene snage čini 21 lovac Su-30MK2V Flanker, koji su isporučeni između 2006. i 2008. godine. Oni mogu biti naoružani raketama zrak-zrak za borbu izvan vizualnog dometa, ali su višenamjenski i kao takvi su također sposobni nositi razna precizno navođena sredstva zrak-zemlja, uključujući supersonične protivbrodske rakete Kh-31A.
Za raketu Kh-31A ruski vojni blogeri danima navode da je tajno oružje u rukama bolivarskih snaga jer bi se njima mogli napasti kapitalni brodovi američke eskadre u Karibima. Teoretski i po performansama ova oružja mogu biti iskorištena za takve operacije, ali historija američkih kampanja uglavnom pretpostavlja brisanje zračnih snaga protivnika u prva 24 sata kampanje.
S druge strane, naoružanje za zračnu borbu bolivarskih lovaca za Su-30 uključuje raketu R-77 za borbu izvan vizualnog dometa, dometa do 80 kilometara. Također, nekad ponos bolivarskog zrakoplovstva američki lovci F-16, daleko su ispod dovoljnog nivoa modernizacije i održavanja.
Na moru je bolivarska mornarica historijski orjentisana i doktrinarno usmjerena na očuvanje pomorskih ruta sa površinskim brodovima manjeg deplasmana te sovjetskim podmornicama klase Kilo.
Kratka kampanja
Uz svu srčanost koju antiglobalističkim stavovima nastoji braniti venecuelanski predsjednik Nicolas Maduro, okupljeni vojni efektivi američkih snaga svakog dana podešavaju nišan zračne kampanje. Na domaćem planu otkrivanje fajlova Jeffreyja Epsteina, kao i neuspješno lomljenje ukrajinske delegacije za postizanje mira u Ukrajini, značajno narušavaju Trumpov imidž osvajača mira.
Takav raspored snaga na domaćem terenu i u svijetu uz nedavno isplaćene ratničke dividende za američke vojnike od 1.700 dolara, mogućnost zračne kampanje značajno povećavaju.
Nakon udara po čamcima kojima se navodno prevoze narkotici, uslijedila je pomorska blokada nakon koje su američke snage započele sa zaplijenom venecuelanskih tankera. Naredni korak bi mogla biti uspostava zračne blokade kojoj bolivarske snage ne mogu pružiti otpor.
Ono što je potrebno za zračnu kampanju u takvim uslovima bio bi jedan incident, a historija američkih intervencija pruža jedinstvenu pretpostavku prema kojoj se incidenti mogu iscenirati kao u Tonkinškom zaljevu iz 1964. godine.
Izvor: Klix.ba