Jeste li kad čuli prodavača koji svoj auto reklamira riječima „ma samo promijeniš stražnje kočnice i vozi“? To je – kao – jeftino! Ali, samo primjera radi, disk za stražnju kočnicu na Peugeotu 307 stoji čak 250 KM. Zamislite zato da kupite auto na kojem treba promijeniti sva četiri diska i pločice. Za taj servis pripremite budžet koji ste predvidjeli za kraći godišnji odmor.
Ali, što kad se nađete na livadi rabljenih modela koji su gotovo sigurno u lošem stanju? Tamo je za kočnice bolje ni ne pitati jer istina bi vas mogla samo zbuniti, pa je jedino što možete napraviti – probna vožnja. Cviljenje diskova i pločica, suprotno čestom mišljenju, ne mora značiti ništa. Jednostavno, disk i pločica nisu kompatibilni ili je pločica od takvog materijala…
Štoviše, do cviljenja može doći zbog loše izvedene kontaktne površine na pločici pa pri slabijim kočenjima može doći do titranja.
Važno je da pri kočenju ne osjećate titranje papučice kočnice i da nema vibracija na volanu jer to sigurno znači da su diskovi u lošem stanju. Opipavanje diskova prstima u potrazi za izraženim rubom nije toliko mjerodavno. Oni imaju svoju toleranciju trošenja i rub se brzo pojavljuje. Da biste došli do informacije, nije potrebno juriti, dovoljno je naći vrlo ravnu podlogu pa nježno usporavati i fokusirati se na osjećaj papučice. Titranja i pulsiranja ne bi smjelo biti.
Čine li se kočnice zdravima, izmjena kočne tekućine svakako je preporučljiva zbog sigurnosti, ali i zbog tehničkog pregleda jer tamo se mjeri temperatura vrelišta koja je pokazatelj stanja tekućine. To nije skupa investicija jer litra kočne tekućine stoji 10-ak maraka, a izmjena još 20-ak KM.
Kad počnete mijenjati kočnice, brzo će se otvoriti i pitanje o zamjenskim dijelovima. Ima ih more, od njemačkih, talijanskih, kineskih, a pravilo kaže – izbjegavajte najjeftinije. Ako originalne pločice stoje 130 maraka, dobre zamjenske će koštati stotinjak, a one od samo 30 KM radije zaboravite. Ista je stvar i s diskovima, pogotovo s njima, jer im vijek trajanja s prosječnim vozačem umirovljenikom može dosegnuti i 100.000 km. Loši zamjenski otići će puno prije, a akcija zvana tokarenje diskova izmjenu će odgoditi kojih 10.000 km.
Servis kočinog sustava podrazumijeva više radnji od puke izmjene pločice i diska. Valja provjeriti i gumicu između kočne čeljusti i klipića, koja zna puknuti ili otpasti. Bez nje ulazak smeća može zablokirati potisni klipić pločice, a rezultat će biti nejednako trošenje pločica. Budući da se pločice i diskovi troše, kočna čeljust stoji na klizačima i po potrebi putuje nekoliko milimetara da bi bila u ravnini s diskom. Klizači kočne čeljusti znaju zahrđati, što dovodi do blokiranja i ponovnog nejednakog trošenja čeljusti.
(Auto Motor i Sport/SB)
