Drugog juna 2009. godine ortoped Božo Ljubić, tadašnji ministar prometa i komunikacija BiH, raspisuje Javni konkurs za odabir organizacije za obavljanje administrativnih poslova u oblasti homologacije vozila, dijelova, uređaja i opreme. Iza stručnog i ozbiljnog naziva konkursa krije se razrađena šema po kojoj će odabrane firme od vlasnika vozila u BiH izvući milione maraka koji će završiti u džepovima odabranih osoba.
Nedugo nakon objave ovog konkursa, HDZ 1990 vrši rokadu na mjestu ministra prometa i komunikacija tako da umjesto Bože Ljubića dolazi Rudo Vidović. On krajem jula 2009. potpisuje odluku kojom navodi da će se na osnovu rang-liste kandidata izvršiti izbor organizacije za obavljanje poslova iz konkursa za homologaciju. Kriteriji koji će služiti za izbor najboljeg ponuđača su kapaciteti (kvalifikaciona struktura ključnog osoblja), reference (oblat motori i motorna vozila) i program funkcioniranja procesa homologacije.
Komisija za provedbu javnih konkursa koja će odlučivati o konačnoj rang-listi se sastaje 2. i 3. septembra 2009. u prostorijama Hostela “Feri” – Veliko polje Igman. Konstatuje da su pristigle dvije blagovremene prijave – jedna ovjerena pečatom IPI Instituta iz Zenice, a druga ovjerena pečatom firme Automotive center iz Sarajeva.
Prva odluka i tužba Sudu BiH
U paketu IPI Instituta se nalazi uredna dokumentacija koja pokazuje da je podnosilac prijave konzorcij u čijem sastavu se nalaze četiri člana i to EIB Internationale – Centar za motorna vozila Banja Luka kao nosilac konzorcija, Institut za privredni inženjering (IPI) Zenica, Institut za saobraćaj i komunikacije Sarajevo i Centar-motor Široki Brijeg. U drugom paketu nalazila se prijava firme Automotive center – centar za vozila d.o.o. Sarajevo za koju je također konstatovano da se radi o urednoj prijavi na konkurs.
Komisija je nakon toga pristupila bodovanju prijavljenih firmi. Važno je istaći da je IPI Zenica predložio 12 doktora, magistara i diplomiranih inženjera od ukupno 23 koliko je konzorcij čiji je član ova firma naveo u svojoj prijavi. Educirani zaposlenici su jedan od važnih uvjeta u ovom konkursu i nose značajan broj bodova.
Komisija je utvrdila da je u slučaju konkursa u oblasti homologacije vozila firma Automotive center Sarajevo dobila 88,41 bodova, dok je konzorcij dobio 72,96 bodova. To ne sprečava Rudu Vidovića da odlukom iz novembra 2009. pobjednicima konkursa proglasi članove konzorcija.
Na ovu odluku Automotive center Sarajevo ulaže žalbu Sudu BiH koji poništava Odluku Ministarstva komunikacija i prometa BiH i predmet vraća na ponovni postupak. Sud je u presudi od 2. februara 2011. naveo da odluka Vidovića kojom posao dodjeljuje konzorciju “ne sadrži obrazloženje o izboru izabranog ponuđača, niti razloge o neizboru drugog ponuđača, jer akt ne sadrži elemente koje po zakonu o upravnom postupku mora sadržavati svaki akt kojim se odlučuje o nekom pravu ili obavezi”. Odluka je vraćena Ministarstvu na ponovni postupak s tim da se mora imati u vidu uputa Suda BiH.
Etnička zastupljenost kadra
Nakon toga Vidović donosi novu odluku 2011. čime prethodno izabrani članovi konzorcija započinju poslove homologacije. Ali konzorcij odlukom ministra u narednom periodu biva umanjen za jednog člana jer Vidović izbacuje IPI Zenica iz konzorcija koji od tada radi u krnjem sastavu.
Obrazloženje za ovakvu odluku Ministarstvo vidi u tome da nisu bili obavezni imenovati organizaciju s “najvećim brojem bodova na rang-listi”. Ako nije važan kvalitet i bodovi, pitanje je na osnovu čega je donešena odluka?
Vidović u odluci o dodjeli poslova homologacije iz 2011. navodi da je konzorcij imao angažovane subjekte iz oba entiteta, da vlasnici firmi konzorcija oslikavaju regionalnu-entitetsku pripadnost i zastupljenost sva tri konstitutivna naroda, kao i da će od ovih firmi koristi imati budžeti više političko-teritorijalnih organizacija. Pored toga, Ministarstvo navodi i da organizacije “s obzirom na strukturu BiH moraju imati stručan kadar tako da budu zastupljeni svi konstitutivni narodi”.
Imajući u vidu da je proces homologacije rađen navodno u skladu sa EU standardima, teško je vjerovati da direktive Evropske komisije propisuju jednaku zastupljenost konstitutivnih naroda BiH u stručnom kadru ili vlasničkoj strukturi organizacija pobjednika ovog tendera. Pored toga, izbacivanje IPI Zenica iz konzorcija je umanjilo broj stručnog kadra za više od 50 posto čime je upitna ne samo etnička zastupljenost Bošnjaka koja je Ministarstvu toliko važna, već i sama mogućnost konzorcija da obavlja i minimum poslova iz konkursnih uvjeta. U konačnici, koja je svrha rada komisije ako se usaglašena rang-lista neće poštivati?
Hadžić poništava konkurs, Džihanović potvrđuje
Zbog toga firma Automotive-center ulaže žalbu Sudu BiH i na ovu odluku. U odluci suda iz 12. jula 2012. godine poništava se i novo rješenje Ministarstva i vraća “prvostepenom organu na ponovni postupak”. U presudi Suda BiH se ističe da su kriteriji za izbor najboljeg ponuđača “kapaciteti, reference i program funkcioniranja procesa homologacije”. Sud konstatuje i da Automotive-center ima radne jedinice u Banjoj Luci, Mostaru i Sarajevo što je minimalna zakonska obaveza dok konzorcij nema radnu jedinicu u Mostaru. U konačnici navodi i da je nejasan potez Ministarstva ako se ima u vidu da je već ranije komisija bodovala učesnike konkursa. Na kraju presude Sud BiH poziva Ministarstvo da u novom postupku pažljivo i u potpunosti, slijedeći izvještaj komisije, te na osnovu utvrđenih kriterija donese odluku. Ministarstvo je inače pred Sudom branio tadašnji pravobranilac BiH Mariofil Ljubić, brat Bože Ljubića.
U međuvremenu se pojavljuju i novi problemi. Nebojša Zdravković kojeg je Automotive-center Sarajevo u svojoj dokumentaciji naveo kao angažiranog eksperta se obraća Ministarstvu prometa i komunikacija BiH tvrdeći da je navedena firma bez njegovog znanja ga navela u prijavi na Javni konkurs. Automotive-center uzvraća krivičnom prijavom za krivokletstvo koja se odbacuje ekspresnom odlukom glavnog tužioca Gorana Salihovića. Zdravković ističe i da mu je prijećeno, a nakon što konzorcij započne svoj posao na homologaciji prelazi raditi kod njih i više ne sarađuje sa Automotive-center.
Imajući u vidu ovaj slučaj, ali i gore navedena rješenja Suda BiH, novi ministar prometa i komunikacija BiH Damir Hadžić, tadašnji visoko pozicionirani član SDP-a, donosi rješenje o poništavanju javnog konkursa za obavljanje administrativnim poslova u oblasti homologacije vozila. U odluci se navodi i da ne postoje zakonske osnove da ovo Ministarstvo provede konkurs iz ove oblasti, mada se ne precizira šta i kako dalje u vezi s procesom homologacije čime ova oblast ulazi u svojevrsnu sivu zonu.
Automotive-center se ponovo žali Sudu BiH. Sudsko vijeće na čelu sa sudijom Šahbazom Džihanovićem rješenjem od 27. februara 2013. odbija ukinuti odluku Hadžića čime efektivno nastavljaju pravnu agoniju u oblasti homologacije. Sudija Džihanović nakon toga kroz lobiranje Mirsada Kebe i Svetozara Pudarića (SDP), potpredsjednika FBiH, 2013. biva predložen odlukom predsjednika FBiH Živka Budimira za imenovanje u Ustavni sud FBiH. Tokom 2015. Džihanović je i zvanično potvrđen kao sudija Ustavnog suda FBiH.
Odluka tadašnjeg sudije Suda BiH Džihanovića izdržala je i žalbe Vijeću za upravne sporove Suda BiH kao i Apelacionom odjeljenju Suda BiH, iako su se na ovu odluku žalili i članovi konzorcija svjesni nezakonitosti svog rada. Time je firmama koje čine krnji konzorcij omogućeno da nastave zarađivati na poslovima homologacije u zakonski nesređenoj situaciji.
Krivična prijava protiv Rude Vidovića
Paralelno sa slučajevima pred Sudom BiH, podnesena je i krivična prijava protiv Rude Vidovića još 2009. zbog krivičnog djela “Povreda ravnopravnosti u vršenju privredne djelatnosti iz člana 204. Krivičnog zakona BiH”. Ali tadašnji tužilac Ranko Debevec, a sada predsjednik Suda BiH, odbacio je ovu prijavu kao neosnovanu. Na ovu odluku Debeveca firma Automotive-center ulaže žalbu koju tadašnja v. d. glavnog tužioca Tužilaštva BiH Jadranka Lokmić-Misirača ocjenjuje kao osnovanu te nalaže postupajućem tužiocu da razmotri postojanje osnova sumnje o počinjenom bilo kojem krivičnom djelu iz nadležnosti Tužilaštva BiH i “prema ocjeni otvori istragu protiv Vidović Rude i drugih NN prijavljenh lica”.
Predmet dolazi na sto tužiteljice Diane Kajmaković koja nakon istrage koju je provela SIPA donosi odluku da ne postoje osnove krivičnog djela “Nesavjestan rad u službi” ili bilo kojeg drugog krivičnog djela. Podnesena je i pritužba protiv tužiteljice Kajmaković Uredu disciplinskog tužioca koju glavni disciplinski tužilac Arben Murtezić odbacuje kao neosnovanu.
Pobjednička ekipa
U međuvremenu kompanije EIB Internationale – Centar za motorna vozila Banja Luka, Institut za saobraćaj i komunikacije Sarajevo i Centar-motor Široki Brijeg i dalje vrše administrativne poslove u oblasti homologacije vozila, dijelova, uređaja i opreme.
Vlasnik firme EIB Internationale je Drago Talijan, inače kako su pojedini mediji već izvještavali, blizak Miloradu Dodiku. Centar-motor Široki Brijeg je u vlasništvu Ivana Ševo, bliskog Draganu Čoviću dok je Institut za saobraćaj i komunikacije Sarajevo u vlasništvu Šefkije Čekića, bivšeg dekana i redovnog profesora na četiri predmeta Fakulteta za saobraćaj i komunikacije.
Drago Talijan, vlasnik firme EIB Internationale – Centar za motorna vozila Banja Luka
Posao homologacije na godišnjem nivou donosi profit od oko tri miliona KM svim firmama koje imaju ulogu u tom biznisu. Imajući u vidu da ove firme rade te poslove od 2011. godine, do danas su zaradili oko 18 miliona KM na osnovu javnog konkursa koji je poništen, a novi nikada nije raspisan.
Ostaje da se vidi da li će trenutni ministar prometa i komunikacija BiH Ismir Jusko uvesti više reda u ovu oblast, ili će nastaviti po staroj praksi. U tome mu može pomoći i Igor Pejić, sekretar Ministarstva koji je u tu instituciji došao 2008. godine tokom mandata Bože Ljubića i svjedočio je mnogim spornim radnjama na koje su se žalili prijevoznici, ali i niz drugih firmi. Sigurno je da bi ministar Jusko imao koristi od savjeta i ekspertize Pejića kako u slučaju homologacije, tako i u drugim problemima o kojima je Faktor već pisao u tekstu “Od Rude do Juske: Kako su 4 miliona KM uzetih od prijevoznika završili u školi u Širokom Brijegu”. Pejić zna, više je nego upućen u sve, mogao bi dati savjet Juski, ako hoće. A zna, ili je bar mogao i morao znati, sve detalje vezane za prethodne odluke i konkurse u Ministarstvu.
faktor.ba
