Diplomirana inžinjerka arhitekture iz Bosanske Krupe Mensura Akmadžić spojila je znanje iz ove oblasti i ljubav prema rukotvorinama u posao izrade različitih vrsta umjetnina, slika, lampi i cekera, a uskoro planira održati i prvu samostalnu izložbu svojih radova.
Tridesetjednogodišnja Mensura Akmadžić završila je studij arhitekture na Univerzitetu lijepih umjetnosti Mimar Sinan u Istanbulu, a nakon što je završila fakultet nastavila je živjeti u Turskoj i baviti se arhitekturom. Ipak, prošle godine odlučila se vratiti u rodni grad, a danas se bavi izradom ručnih radova i umjetnina poput slika, lampi, cekera, grafika i fotografija u svom ateljeu M crafts.
“Prvo sam počela ručnu izradu lampi, jer su lampe tada u mojoj glavi, a i sada, bile najbliže samoj arhitekturi, u smislu da se svaka lampa, na neki način, može poistovjetiti s objektom manjeg obima. Sadrži skoro sve osnovne elemente građevine, tipa konstrukcije, kompozicije, forme, igre svjetlošću, orijentacije, igre materijalima, bojama i igre oblika jednog skulpturnog i estetskog tijela u prostoru. S tim da igra svjetlošću pri lampama daje jednu specifičnu slobodu vizuelnog izražaja i beskrajnih mogućnosti kreiranja projekcije grafika stvorenih kombinacijama raznih materijala”, priča Mensura na početku razgovora za Klix.ba.
Složen proces nastanka lampi
Ona ističe da se ljubav prema lampama javila još prije nekoliko godina, kada je, prilikom selidbe u svaki novi stan, izrađivala abažure za lustere i lampe, nastojeći sebi stvoriti ugodniju atmosferu. Tada, napominje, nije razmišljala da bi taj hobi mogao dobiti neku drugu dimeziju.
“Lampa se sastoji iz tri dijela: postolje, abažur i elektrika. Svaki dio zahtijeva posebne pojedinačne tehnike izrade i još tehnike spajanja ta tri dijela da bismo upotpunili lampu. Svakako, prvi dio posla je kreiranje, tj. mnogobrojne skice, onda crteži, od vizuelnih do konstrukcijskih detalja, potom nabavljanje materijala, onda mjerenja, potom razne tehnike rezanja, obrade i spajanja. Trenutno, elektrika je najkraći dio posla, jer zasad koristim jedno grlo i jedan kabl. Grla su keramička ili PVC”, objašnjava.
Za izradu postolja lampe trenutno koristi jelu, bukvu i hrast, a na rezanju drveta većinom radi ubodnom pilom.
“Kasnije za obradu, odnosno šmirglanje, poliranje, lakiranje i za spajanje koristim tri tehnike, u zavisnosti od potrebe: ljepilo za drvo, tiple u kombinaciji s ljepilom za drvo i spajanje šarafima. Pri izradi abažura sam koristila različite tehnike i materijale, a prilikom izrade različitih modela koristila sam šivanje, namotavanje, vezanje, zatezanje i rezbarenje stakla koristeći razne debljine bakrene žice i bakrene cijevi, platno, pocinčanu mrežu, plastificiranu mrežu, mrežu od varene pocinčane žice, konac, staklo i drvo. Na kraju ostaje da se spoji postolje s abažurom gdje sam koristila topljeno PVC ljepilo i uvrtanje”, dodaje.
Svaki model, u zavisnosti od tehnike rada, zahtijeva različito vrijeme izrade tako da pojedinačne izrade mogu trajati od jedan do tri dana. Grube radove, odnosno one koji prave razne vrste prašine, izrađuje u radionici, a finalne procese manje-više u kućnoj atmosferi.
Bavi se slikanjem, izrađuje cekere, suvenire…
“Što se slikanja tiče, slikam otprilike od svoje desete godine, to sam sada samo nastavila. Svoje slike bih opisala kao interpretaciju ličnog viđenja svačije stvarnosti kroz kompoziciju, boje i oblike. Ideja cekera, pak, nastala je iz čiste potrebe. Godinama kupujem cekere u razne svrhe. Prvi ceker sam kupila odlučivši da ne želim nositi kući plastične vrećice iz marketa, jer se svakih mjesec dana, otprilike, nakupljala ogromna plastična vreća puna plastičnih vrećica koje bi na kraju završile u smeću da ne zauzimaju prostor u kuhinji. Kasnije, ljubav prema ‘nekesama’ se proširila na ceker za izlazak, ceker za fakultet, ceker za plažu, ceker za shopping i tako dalje. Sada imam pet vrsta cekera, jedan skoro klasični i četiri, da kažem, moje kreacije u različitim materijalima i bojama”, objašnjava Mensura.
Izrada suvenira i još nekih sitnica, kako kaže, trenutno je u fazi pripreme, a kroz mjesec dana i to bi trebalo biti okončano. U slučaju da sezona završi uspješno, sljedeće godine želi obogatiti ponudu i, pored novih modela, poboljšati trenutne kolekcije.
“Ne izrađujem ništa što bi moglo i asocirati na bilo kakvu kopiju. Svaki rad je lično moj i samo moj. Ni od jednog proizvoda ne želim i neću praviti turbo-folk”, dodaje.
Prvu prezentaciju svojih radova imala je na Novogodišnjem sajmu u Bosanskoj Krupi. Uzimajući u obzir da je to bilo prvo predstavljanje široj publici, bila je veoma zadovoljna.
“Tada sam prodala prvu seriju lampi koje sam napravila, s tim da sam dvije poklonila. Prodala sam i dvije slike. Prišlo mi je mnogo ljudi čestitajući na radu, trudu, volji i kreativnosti. Prvih nekoliko dana su me pitali čije lampe i slike prodajem. Kad se ‘pročulo’ da je sve to mojih ruku djelo, primijetila sam da ljudi, ipak, cijene originalnost i rad i trud prije svega. Osjećaj kad vam priđe osoba, pogleda u jednu od vaših slika, kad joj se oči napune suzama i kaže: ‘Nisam nikad vidjela više emocija ni na jednoj slici do sada!’ i odluči da kupi tu sliku – taj osjećaj je bezvremenski i daje ‘vjetar u leđa’ u svemu što dalje radite. Smatram da je pojedinačna proizvodnja, tj. u jednu ruku zanat ili zanat u kombinaciji s umjetnošću, uz turizam svakako, jedino što može da spasi naš grad, a samim tim i našu zemlju”, kazala je Mensura na kraju našeg razgovora, dodajući da u drugoj polovini jula planira organizirati i prvu samostalnu izložbu svojih radova.
