U organizaciji Medžlisa IZ Ključ i džemata Biljani, u istoimenom krajiškom selu danas je obilježena 26. godišnjica svirepog zločina u kojem su pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga izvršili su pokolj i egzekuciju blizu 200 muškaraca, žena, djece i staraca.
Preživjeli mještani naselja Biljani, porodice stradalih, brojni građani Ključa i Bosanske krajine, predstavnici Vlade USK i Vlade FBiH, lokalnih vlasti, okupili su se u ovom mjestu kako bi odali počast svim žrtvama biljanskog masakra, koji se desio 10. jula 1992. godine.
“Sjetili smo se žrtava koje su ubijene tog dana i svih ostalih sa područja općine Ključ. Naravno, sjetili smo se i genocida u Srebrenici, a ovaj zločin je naša krajiška Srebrenica. Od nadležnih tražimo da procesuiraju zločince koji su ovo uradili, jer nakon 26 godina, samo je jedna osoba odgovarala za Biljane”, kazao je za Klix.ba Ermin Vučkić, glavni imam Medžlisa IZ Ključ.
Danas je pokrenuta inicijativa i potpisana peticija da se 10. juli proglasi danom žalosti i značajnim datumom na području USK, što će biti uručeno Vladi i Skupštini USK.
Napad na Biljane počeo je u ranim jutarnjim satima, na današnji dan, a predvodila ga je 17. laka pješadijska brigada srpske vojske u saradnji s rezervnim i aktivnim policajcima. Nakon ulaska u selo, sve stanovnike koje su zatekli u svojim kućama odvodili su pred osnovnu školu koja se nalazila u centru Biljana. Nakon ispitivanja, egzekuciju muškaraca, ali i nekih žena i djece, vršili su odmah ispred škole i okolnih kuća.
U selu je taj dan ubijeno blizu stotinu muškaraca, žena i djece. Pored toga, dva autobusa u kojima je bilo 88 muškaraca odvezli su u koncentracioni logor Manjača. Međutim, u logoru nije bilo mjesta da ih smjeste te su ih vratili i redom pobili. Zajedno sa stotinu ubijenih iz Biljana, bačeni su u masovnu grobnicu Lanište koja je otkrivena 1996. godine i u kojoj je pronađeno 188 tijela.
Ukupno je u Biljanima od 1. juna, kada je ubijena prva žrtva, do augusta, kada su pobijene posljednje žrtve, ubijeno 258 muškaraca, žena i djece, mada su skoro svi pobijeni kobnog 10. jula prije 25 godina. Oni koji su uspjeli izbjeći odvođenje, većinom su i preživjeli zločin.
Među stotinama žrtava, 85-godišnji Bećo Ćehić je bio najstariji, a najmlađa 4-mjesečna beba Amila Džaferagić likvidirana je hicem u glavu.
Pored spomenute grobnice Lanište, 24 tijela ubijenih Biljana pronađena su i u masovnim grobnicama Crvena zemlja 1 i 2, dok su ostala bila pokopana u pojedinačnim grobnicama u dvorištima i oko kuća u Biljanima, odnosno na mjestima ubistava.
Dvjesto pedeset Biljana, odnosno žitelja Brkića, Donjih Biljana, Osmanovića, Domazeta, Džaferagića, Čehića, Mešana i Jabukovaca ukopano je na Šehidskom mezarju u ovom mjestu, od čega je izvršena identifikacija 220 tijela, dok za 30 još nije. Trenutno se traga za tijelima još osam mještana.
Sud BiH je 2006. godine za zločine u Biljanima osudio Marka Samardžiju, komandira Treće čete saničkog bataljona srpske vojske, koji je naredio masakr i učestvovao u njemu. Pored njega, niko od lokalnih Srba i onih koji su došli sa strane, prije svega iz Bosanskog Petrovca i Lušci Palanke, a koji su činili zločine i vršili masovne egzekucije, do sada nije osuđen.
Inače, Ključ je jedna od općina gdje su izvršeni najveći zločini u proteklom ratu. Kontinuirano su od maja do septembra 1992. vršena masovna ubijanja Bošnjaka. Pored Biljana, veliki zločini i ubistva civila dešavali su se i u naseljima Velagići, Prhovo, Krasulje i Ramići.
U Ključu je ubijeno više od 700 ljudi, a Ključani su, osim u svom gradu, ubijani ili tačnije ekshumirani u još osam gradova. Do kraja 1992. godine, blizu 17.000 Ključana, odnosno skoro cjelokupno nesrpsko stanovništvo, bilo je prisiljeno napustiti općinu.
